Useli su stan gotovo u samom srcu Splita.
Sviđa ti se? upitao je Marko Petrović, jedva otvarajući pred Mateu vrata.
Stan je bio prostran, luksuzan.
Ma, ne mogu vjerovati iznenadila se Matea, ovo je fantastično, a pogled kroz prozor!
Ali je to ludo skupo? upitala je.
Znaš, čudno, ali ne baš. Stan mi je iznajmio stariji gospodin. Rekao je da živi izvan grada na staroj kući.
Ma, nema veze, jako mi se sviđa odgovorila je, pogledavši ga toplim smeđim očima.
Ujutro je Marko rano otplovio, a Matea, popila je kavu, odlučila je susresti se s prijateljicama. Nakon njegovog odlaska osjećala se nelagodno u nepoznatom, još neuređenom domu. Ponekad joj je prolazila užasna misao da netko stoji iza leđa, ali je te misli otjerala.
Nakon što je snimila nekoliko savršenih selfija ispred slika i antikviteta, obukla je laganu haljinu i zaputila se na susret. Prijateljice su oduševljeno pregledavale fotografije, neprestano šapćući:
Opa, kakav luster, neviđena ljepota!
Pogledaj te slike, a tko je to? Čini se da netko stoji iza tebe!
Matea je pogledala fotografiju. Zaista je iza nje, kao na magli, vidjela nejasan obris starice.
Što je to? iznenađeno su se pogledale.
Ma, prestanite, to je samo sjena koja je pala pri snimanju, nasmiješila se, ali u duši joj se opet zakucala nelagoda, podsjećajući je na jutarnje strahove.
Sljedeći tjedan prošao je gotovo neprimjetno. Toplim večerima šetale su centrom Splita, uz Rivu, kupovale sladoled i pješke se vraćale kući.
Navikavala se na novi dom. Vikende su provele u kući. Kiša je padala, nisu išle nigdje, naručile su pizzu i gledale stare filmove. Marko je zaspao na kauču, a ona se zavalila kraj njega.
Uzbudi je grmljavina, a potom munja zasvijetlila sobu i pred njom se pojavila stara gospođa. Marko je spavao, a Matea, otrgnuta od užasa, nije mogla izgovoriti ni riječ.
Pa, mlada gazdarice, kako ti se ovdje živi? tiho je promrmljala starica, ne čekajući odgovor, nastavlja:
Jesi li poželjela nešto na novom mjestu?
N-ne, zašaptala je Matea, uvučena u kauč. Koja želja? Muž je tu, dobro zarađuju, stan nam iznajmljujemo. Dječak još nije u pitanju, probali smo više IVFova, bez uspjeha. Sve te misli prošle su joj kroz glavu u jednoj sekundi.
Grom ju je natjerao da drhti, munja ponovno obasja sobu, a starica je nestala. Nije primijetila kako je zaspala.
Jutro ih dočekalo sjajnim suncem i plavim nebom. Jedine su još na prozorima bile kapljice kiše koje su podsjetile na noćnu grmljavinu.
Slušaj, tako sam se lijepo naspavao na kauču, a ti? rekao je Marko, pjenivši vrhnje u aparatu za kavu.
I ja, nasmijala se Matea. Osjećala se izvrsno, noćni događaj sada joj je bio tek još jedan san.
Usput, kako ti se sviđa ovaj stan? Čini mi se da sam se ovdje ukorijenio. upitao je Marko.
Ne možeš reći, i meni je vrlo udobno, osjećam se kao kod kuće, ne želim ništa mijenjati.
Prije par godina, nakon još jednog neuspjelog IVFa, psiholog im je savjetovao da iznajmljuju stanove za emocionalni reset. Ovo je bio njihov treći najam. Prošlo je još neko vrijeme i približavala se Nova godina.
31. prosinca Marko je obavijestio da će večerati stariji gospodin s novcem za sljedećih šest mjeseci.
Kakav čudak, iznenadila se Matea, u novogodišnju večer.
Ma, neka, starac je čudan, neka dođe.
Stariji gospodin se pojavio navečer držeći tortu njezinu omiljenu. Morali su staviti čajnik. Dok su pio čaj, izvan prozora pao je gusti snijeg, a Matea je, iznenađena sama sebe, predložila:
Ostajte s nama dočekati Novu godinu. Kamo ćete ići po ovoj snježnoj oluji? I nama je zabavnije, a mi smo gotovo troje. nasmijala se, popravljajući se.
Udarili su kazaljke na satu, a izvan prozora se raspala vatrometna oluja. Svjetla vatrometa, probijajući kroz prozore, reflektirala su se u ogledalu.
I iz dubine ogledala Matea je opet vidjela staricu. Tad se starica nasmiješila, mahnula rukom i otopila se u sjajnom fontanu vatrometa. Matea je uspjela i sama se nasmijati u odgovor i neprimjetno mahnuti staroj gospođi. Nikada više nije vidjela tu staricu.
P.S. autora
Nekoliko godina kasnije, šetajući Šetalištem, srela sam starog prijatelja.
Slušaj, sjećaš li se te dvojice koja je iznajmljivala stan blizu centra? upitala sam ga, kako su?
Sjećam se, zabavni su bili, ne vjeruješ, još žive tamo. Ali prava fora je da je i stariji gospodin, vlasnik stana, sad s njima. Star je, ali brine o njihovom dječaku kao da je unuk. Njegova supruga je preminula, a djece nema. to je priča.
