Mama, mogu li ući? Moram nešto reći, Lada stajala je u pragu roditeljske stanu, držeći veliku torbu uz tijelo.
Uđi, samo pažljivo iskoči cipele, podne sam očistila, Marija se pomaknula, puštajući kćer. Tito je kod kuće, čita novine.
U dnevniku se širio miris prženog krumpira i šnicli. Stjepan, mlađi brat, trebao se vratiti s teretnog voza, a majka je uvijek spremala njegove omiljene obroke.
Lada je prošla u sobu, odahnuvši, pa se slegla na kauč. Pod slobodnom haljinom vidljivo je izbijala zaobljena trbuh.
Opet ti se noge otiču? upitao je otac, odlažući novine. Možda bi trebala ići kod liječnika?
Ma, sve je u redu, tata. Prvi put je to, jel’ tako? Lada je popravila jastuk iza leđa. Slušajte, imam nešto za razgovor zamislila se. Došla mi je jedna ideja o stanu.
O kojem stanu? Marija je upravo ušla s šalicom toplog čaja za kćer.
Vašem, Lada je uzela gutljaj čaja. Vidite, vi i Stjepan dovoljno imate prostora, zar ne? On u jednoj sobi, vi u drugoj. A ako prodamo dvosoban, uzeti ćemo jednosoban
A razliku ti dati? iznenada se čuo šaljivi glas iz hodnika. Stjepan je stajao naslonjen na okvir vrata, još u radnoj jakni s logom prijevozne tvrtke. Vidim da ne gubiš vrijeme, sestrice.
Stjepane, već si se vratio? uzviknula je majka. Sada ću zagrijati
Kasnije, odbio je on, ne skidajući pogledi s sestre. Prvo da čujemo tvoje genijalne zamisli.
Stjepane, zašto sve odmah počinješ? namrštila se Lada. Govorim ti ozbiljno. Stvarno će vam biti lakše u jednosobnom
Kome bi bilo praktičnije? ušao je u sobu, udarivši tešku torbu o kut. Meni s roditeljima u jednosobnom? Ili tebi s našim novcem?
Sine, ne viči tako, pokušao je smiriti ga otac. Razgovarajmo mirno.
O čemu možemo razgovarati? Stjepan je počeo lutati po sobi. Prije pet godina prodali smo vikendicu, dali je baki. Sad što, i stan tamo? Znate li što? Kupili smo starijoj sestri stan, pa neka se preseli kod nas izrekao je brat.
Ja ću imati treće dijete! Lada je podigla glas. Trebamo se proširiti! Tročlani smo već stisnuti!
Što da ja radim? Stjepan se okrenuo prema sestri. Imam 32 godine i još nemam svoj kutak, jer su svi obiteljski novci otišli tebi! U tvoju tročlanu!
To je točno, izrekli su Lada. Zato što sam nešto postigla u životu. Muž mi je solidan, ima posao, djecu, stan
Muž solidan? Stjepan se nasmijao. Koji zatvara trgovine jednu za drugom? Čitav grad zna da je tvoj Pavao u dugovima do ušiju.
Lada je pobijedela:
Što pričaš?
Ma, šali se, sestrice. Ja sam kamiondžija, vozim po cijeloj Dalmaciji. Znaš koliko se priča? U susjednom gradu već su dva obrta zatvorena, ovdje još tri jedva dišu. Dobavljači ne daju robu jer starima dugovi nisu podmireni. Znaš li stvarno zašto ti treba naše roditeljsko novac?
Tišina je obavila sobu. Majka je uznemireno gledala između kćeri i sina:
Lado, reci da to nije istina. Zbilja nije?
Lada je zadrhla na kauču:
Nismo htjeli reći Pavao ima stvarno probleme. Ozbiljne probleme. Prodavnice ne donose profit, dvije su morali zatvoriti. Dobavljači traže vraćanje dugova. Ako ne skupimo novac odmah
I odlučila si ostaviti roditelje bez krova? Stjepan je odmahnuo glavom. Da se u jednoj sobi smučimo, dok ti mužove dugove zatvaraš?
Što da radim? Lada je ustala, oči joj su se zamrljale. Imam dvoje mališana! Treće uskoro dolazi! Možemo sve izgubiti!
Riješi svoje probleme sama! vrištao je Stjepan. Dosta se sjediti na tuđim leđima! Oni su ti cijeli život davali i vikendicu, i štednju a ti želiš uzeti posljednje!
Samo mi zavidiš! Lada je skočila, skoro prevrćući šalicu. Zavidiš što sam uspjela, što sam se udala za solidnog čovjeka, a ti tko si ti? Vozač kamiona!
Pa da, uspješno ti je, prkrsno je rekao Stjepan. Sad želiš roditelje iskoristiti. Što kažeš, da ih uzmeš k sebi? Ako ti su sve ostavili vikendicu, novac neka žive kod tebe!
Što? Lada se povukla. Ne! Imam svoju obitelj, djecu su mala
A, pa možeš uzeti od njih, a pomoći ne možeš? Samo uzimati, ništa ne raditi?
Ništa ne razumiješ! Lada je uhvatila torbu, ruke su se tresle. Pavao može sve izgubiti!
Pa mi ćemo ostati bez krova? Stjepan je zakoračio prema sestri. Odlazi odavde. Dosta otvaranja roditeljima. Riješi svoje brige sama.
Lada je izletjela, zatvorila vrata tako da su police u vitrići potresle.
Majka je sjela na stolicu, zaklonila lice rukama:
Zašto si tako prema sestri? Ona je trudna
A kako s njom? Stjepan se naslonio na stol, umoran od dugog puta. Vidite, ona vam je ravna. Glavna je stvar izvući novac.
Ali njezina situacija stvarno teška
A naša nije? pogledao je staru stanu s odpadnutim tapetama i ispucalim bojama na prozorima. Tata, za godinu dana penzija. Mama, tlakovi skaču. A ona želi da se preselite u jednosobni, daleko od ambulante
Možda će se smiriti, tiho je rekao otac.
Ali Lada se ne smirila. Tjedan dana nije bilo nikakvih vijesti. Majka je pokušavala zvati Lada je odbijala. A onda se dogodilo neočekivano došao je Pavao.
Stjepan se pripremao za rad imao je novi teretni red. Na vrata kucnu. Na pragu je stajao muž sestre izblijedjel, u izgužvanom odijelu, s praznim očima.
Mogu li ući? njegov glas bio je hrapav, umoran. Moram nešto reći.
Majka ga tiho povela u kuhinju. Stjepan je htio otići, ali otac ga je zaustavio:
Sjedni, sine. Ovo se tiče cijele obitelji.
Pavao je dugo šutio, okrećući šalicu s ohlađenim čajem. Nakon toga je progovorio:
Došao sam se ispričati. Za sebe, za Ladu. Nismo vas smjeli povući u ove probleme.
Što se dogodilo? tiho je pitala majka.
Sve. Biznis se raspao, nasmiješio se bez radosti. Jučer smo zatvorili posljednju trgovinu. Kreditori su došli, uzeli robu, opremu, kamion. Mislio sam da ću se izvući, ali sam preuzimao dugove Lada mi je vjerovala, zato je došla kod vas. Mislila je da prodajom stana
A što ste pomislili o roditeljima? Da tražite posljednje od penzionira? ne izdržao je Stjepan.
U pravu si, Pavao podigao pogledi. Potpuno u pravu. Pokušao sam se pretvarati u velikog poduzetnika, skupio sam kredite. Kad sve pukne, ne znam ni odakle da počnem. Sramota sada gledati u oči.
A Lada? zabrinuta je upitala majka.
Cijelo vrijeme plače. Ne zna kako dalje. Sramota joj je doći k vama poslije tog razgovora. Znate li koliko je ponosna
Ali se izdržavate? Djeca su mala
Trudimo se, kimnuo je Pavao. Našao sam posao kao spediter u veleprodaji. Lada će uskoro raditi kao administratorica u trgovačkom centru čim poroda. Živit ćemo kao svi ostali. Samo zastao je, oprostite nam, stvarno. Nismo vas trebali povući u ovo.
Kad je Pavao otišao, tišina je ostala teška. Stjepan je gledao kroz prozor na sivi jesenji dvorišni kraj. Misli su mu se vrtjele oko sestre. Kako se promijenila kroz godine od vesele djevojke do nadobudljive bogate žene.
Znaš, sine, odjednom je rekao otac. Dobro si učinio što nismo prodali stan. Cijelo vrijeme Ladi smo popuštali, sve joj popuštali. A ona
Mjesec dana kasnije, Lada se pojavila na pragu. Mršavija, samo trudnički trbuh još izbočen, u jednostavnoj haljini, bez šminke i nakita. Sela je u hodnik i zaplakala:
Oprostite mi. Bila sam učinila sam sve što ste mi učinili, a ja
Majka je pritegnula ruke:
Dosta, sve će proći.
Stjepan je gledao sestru i ne prepoznao je gdje je nestala nesvakidašnja, samouvjerena? Sjedila je sada skromno, u istrošenim cipelama.
U redu, naposlovo je rekao. Zaboravimo. Sad ćeš živjeti kao i svi ostali, bez pretencioznosti.
Hvala ti, Lada je podigla oči, još su bile pune suza. Što nismo prodali stan. Imaš pravo sami moramo preživjeti.
Te večeri dugo su sjedili za kuhinjskim stolom. Lada je ispričala kako je sve puklo prva trgovina, zatim druga. Kako je Pavao jurio grad tražeći novac. Kako nije spavala noću, razmišljajući što dalje.
Znaš, rekla je bratu, mislila sam da smo najbolji jer imamo novac. Da smo posebniji. A sada Pavao vozi terete, ja idem raditi u trgovački centar. Kao i svi ostali.
Dobro je, kimnuo je Stjepan. Nema ništa strašno. I ja vrtim volan i ne žalim se.
Prošla je godina. Ladi je rođen treći sin. Pavao radi kao spediter, izljeće cijeli dan, ali se uvijek vraća kući s namirnicama. Lada je zaposlila se kao freelance copywriter, brzo se snašla, čak je osvojila nagradu za prvi kvartal.
Jedne večeri Stjepan je došao kod sestre nakon smjene. Lada je kuhala u kuhinji:
Ah, brate! Uđi, poslat ću ti juhu.
Samo minuticu. Imam nešto za djecu, izvadio je iz torbe paket bombona i igračaka.
Starija djeca su uzviknula i potrčala prema ujaku. Lada se nasmijala:
Uvijek ih mazite.
Pa zašto da ne? Stjepan je bacio omiljenog nećaka u zrak. Vaši su mladići pravić.
Kasnije, kad su djeca odmakla u svoju sobu, Lada je poslužila čaj bratu:
Slušaj, htjela sam te pitati. Znaš li firmu TransOil? Pavišu nude da se zaposli tamo, plaća je veća.
Dobra je firma, kimnuo je Stjepan. Često radim s njima, plaćaju na vrijeme.
Rekla sam mu da prihvati. Ali on se boji promjena.
Nakon svog biznisa? nasmijao se Stjepan. Razumijem, ali stvarno dobro plaćaju.
Lada je zastala, a zatim rekla:
Prošle sam pored naših starih trgovina. Sad je tamo lanac ljekarni. I ne osjećam tugu. Kao da je sve to iz druge priče.
To je dobro, Stjepan je uzela žličicu čaja. Živite normalno, posao imate, djeca rastu.
Sutra je Stjepan posjetio roditelje. Otac je čitao novine, majka je zalijevala biljke na prozoru.
Stjepane, sjedi, otac je odložio novine. Razgovarali smo s majkom
Bez uvoda, tata.
Ukratko, odlučili smo ti dati novac za prvi polog za hipoteku. Imamo malo ušteđevine.
Što, ozbiljno? Stjepan se iznenadio. Kakav novac? Vama sam
Ne prepiraj se s ocem, prekidala je majka. Vidimo da štediš. A mi smo dobili penziju
Ne, hvala, odmahnuo je Stjepan. Sam ću se snaći. Ostavite taj novac za sebe.
Znamo kako se nosiš, mrmljao je otac. Uzimaš dodatne rute, radiš do kraja. Uzmi, ne diskutiraj. Uvijek si nam bio oslonac.
Stjepan je prvobitno odbio, ali je pomislio koliko još treba da plaćam najam? I pristao je.
Dvije sedmice kasnije našao je prikladan jednosoban stan. Nije bio u centru, ali blizu posla. Roditelji su pomogli s prvim uplatama, ostatak je stavili na hipoteku.
Sad imaš svoj kutak, rekla je majka, pomažući s preseljenjem. Nema više najma
Sve je u redu, mama. Sam sam.
Lada je također došla pomoći. Donijela je zavjNa kraju su shvatili da prava sreća dolazi iz zajedništva i brige jedni za druge.
