Uncategorized
0203
În acea seară n-am mai șters borșul vărsat pe jos – am trecut peste băltoacă, am deschis laptopul și am cumpărat ultima ofertă fierbinte la sanatoriu pentru 21 de zile.
Într-o seară de demult, am lăsat borșul vărsat pe podeaua bucătăriei. Doar am trecut peste acea baltă
Izdaja na jadranskom ljetovalištu završila potpunim slomom
Izdaja na Jadranu pretvorila se u novi početak Moj muž je otišao na odmor s drugom ženom ali ja sam već
Hotel se zatvara
Hotel se zatvara Tablete sam primijetila tek u vlaku za Zaprešić. Kopala sam po torbi, pronašla naočale
Uncategorized
038
Saška nije mogla podnijeti dane kada su potencijalni posvojitelji dolazili u dom za nezbrinutu djecu! Jer u svih sedam godina, koliko je ovdje provela, nitko je nikada nije odabrao.
Sanja nije mogla podnijeti dane kada su u Dječji dom dolazili potencijalni posvojitelji! Jer kroz sedam
Trădarea la stațiune s-a transformat într-un eșec total
Trădarea de la Sinaia sfârșitul unei iluzii Soțul a plecat la munte cu alta dar soția bănuia de mult
Uncategorized
08
Lucijin život
Lucijina priča Lucija je često dolazila ovdje. Vukla je veliku platnenu torbu preko ramena, izlazila
Uncategorized
013
Cardiologul Brăjnikov a venit la sanatoriu să se relaxeze. A hotărât să se bărbierească și să meargă la petrecerea de seară. Pentru cei trecuți de 40 de ani și toate cele… Deși el are peste 60 – dar cine să observe?
Cardiologul Iorga ajunsese la un sanatoriu din Covasna să-și mai tragă sufletul. S-a decis să se bărbierească
Sramota prava, svi već imaju uredne vrtove, a naš izgleda kao trn u oku! I mi bismo ga sredili, ali mene muči artritis, a majku leđa povukla.
Zbilja mi je neugodno, svi oko nas već su okopali svoja polja, a naše stoji kao crna mrlja na čistoj košulji.
Uncategorized
032
Viktor je autom stigao do jednog hrvatskog sela, kad je iznenada primijetio djevojku koja je stajala uz cestu. Već je bilo kasno, a oko njih nije bilo nikoga drugog. Zaustavio se. – Hoćete li me povesti?
Ej, moram ti ispričat što mi se dogodilo kad sam išao prema jednom malom selu, negdje blizu Drniša.
Ni za čim ne žalim
– I neka do mog povratka stan bude čist! povikala je gospođa Olgica dok je izlazila na stubište