Ma neka idu svi! Nisam ničija služavka. Iskrena ispovijest 52-godišnje Marijane o muškarcima koje susreće nakon pedesete
Moja prijateljica Marijana odlučila se opet upustiti u svijet upoznavanja nakon deset godina pauze. Nadala se zanimljivom čovjeku, a dobila je deset lekcija o tome kako zaista izgledaju odnosi u zrelijoj dobi. Spoiler: nije onako kako smo zamišljale.
Nazvala me kasno, glas joj je bio umoran, ali s dozom ironije:
Znaš šta, ili ja obožavam biti sama, ili ti muškarci žive u nekom svom balonu. Drugo objašnjenje nemam.
Poznajemo se više od dvadeset godina. Marijana je uvijek znala okrenuti šalu na svoj račun i nikad nije dramatizirala. Prijateljice su je nagovorile vrijeme je, pusti srce, možda se posreći. Pristala je. U pola godine doživjela je deset susreta. Svaki kao epizoda komične serije, ali ponekad umjesto smijeha dođe ti da uzdahneš.
Prvi dojam: Jesam li ti po mjeri?
Sve je počelo prilično standardno. Kafić, jelovnik, pristojan razgovor. Gospodin je listao stranice menija kao da analizira godišnji izvještaj poduzeća. Napokon je uzdahnuo i rekao:
Znate li, bez dobre teleće juhe baš ne mogu.
Marijana je klimnula, misleći da se šali. No, ubrzo je razgovor krenuo u potpuno drugom smjeru. Ispalo je da bivša supruga više ne zna kako se pravilno slaže posteljina, a njemu sad treba žena zlatnih ruku i bistre glave. Naglasak je bio upravo na rukama.
Marijana je sjedila i razmišljala od kad je uredno posložen krevet tema za prvo upoznavanje?
Predavanje o tome kakva žena treba biti
Drugi susret započeo je kao normalan razgovor, ali ubrzo se pretvorio u njegov monolog. Ispričao je kako se prava žena treba ponašati u vezi: podržavati, stvarati toplinu doma, biti mudra i strpljiva. Sve bi to bilo lijepo, da nije bilo detalja.
Požalio se na povišeni tlak, izvadio isprintane recepte za zdravu prehranu i pitao zna li ona kuhati dijetalne juhe. Imala sam osjećaj da mu nije potrebna partnerica, nego medicinska sestra s diplomom kuhara. Po rasporedu, naravno.
Pričao je o osjećajima kao da čita upute za usisavač, šalila se Marijana. Sve na točke, ni trunka emocija.
Iskre nije bilo.
Mudrost, koja ne postoji
Treća priča je počela s rečenicom koju Marijana neće zaboraviti:
Samo mi nemoj proturječiti. U našim godinama žena mora biti mudrija.
Nije izdržala:
Dobro, a u čemu je vaša mudrost?
Odgovor je bio maglovit, ali bit je bila jasna: traži mir. Onu vrstu mira gdje žena klima glavom, slaže se, stvara toplinu, a nikad ne pita neugodna pitanja. Bez svađa i ravnopravnosti. Samo s jasnim pravilima kako treba.
Marijana je shvatila: on ne traži odnos, nego apsolutno slaganje.
Tražeći mamu, a ne partnericu
Četvrti kandidat nije okolišao:
Trebam brigu. Kao kad sam bio dijete, razumijete? Da me netko pazi kao mama.
Slijedili su detalji: koju je pitu volio kao mali, kako želi da mu se slaže čarape, kakve papuče su mu udobne. Ozbiljno, bez šale.
Marijana je slušala i mislila ne traži on ženu, nego dostavu djetinjstva na kućnu adresu.
Razgovor kao razgovor za posao
Peti izlazak podsjećao je na razgovor za zaposlenje. Gospodin je metodično postavljao pitanja:
Bolesni ste često?
Žive li vam roditelji blizu?
Plaća sigurna?
Marijana mi je to prepričavala s blagim osmijehom, ali čula sam joj u glasu umor. Umjesto Tko si ti kao osoba? čula je samo Što možeš dati meni?. To nisu bili spojevi. Bila je to provjera uvjeta za radno mjesto.
Što nije u redu s tim muškarcima?
Nakon desetog izlaska, Marijana je jednostavno nazvala i rekla:
Oni ne žele vezu. Treba im pouzdani sustav usluge. Samo to.
Nije bila ljuta niti povrijeđena. Samo je konstatirala činjenice.
Muškarci u tim godinama se boje samoće, ali još više se boje promjena. Traže garanciju komfora. Treba im tko će biti njegovateljica, kuharica, psihologinja u jednoj osobi. I da je ta žena još zahvalna što su je odabrali.
Kad bi Marijana pitala:
A što ja dobivam?
Odgovora nije bilo. Samo iznenađenje: Kako što? Pa ja sam muškarac! Zar to nije dovoljno?
Jesu li svi takvi? Ima li nade?
Marijana mi je često govorila:
Znam da nisu svi muškarci takvi. Ima pametnih, zanimljivih, dubokih ljudi. Ali oni su već s nekim. Nisu slobodni.
Vjeru nije izgubila. Samo se ona promijenila. Postala je pažljivija prema sebi i svojim granicama.
Danas ima jednostavno pravilo: nema uloge posluge. Nema kompromisa sa samopoštovanjem. Nema ugađanja pod svaku cijenu.
I dalje se smije kad prepričava gospodine s previsokim očekivanjima, ali sada se u tom smijehu osjeća čvrstina. Nema više prilagođavanja tuđim potrebama radi privida bliskosti.
Zaključak?
Deset spojeva nije promašaj. To je iskustvo koje te nauči birati prije svega, izabrati sebe.
Marijana je shvatila ono najvažnije: sloboda da budeš svoja vrednija je od bilo kakve veze koja se temelji na jednostranim očekivanjima uslužnosti.
Ljubav ne dolazi na zahtjev i po rasporedu. Dolazi onda kada si jasno postaviš da ispod uzajamnog poštovanja, interesa i ravnopravnosti ne pristaješ. Vrijeme je da biramo drugačije i u nijednoj dobi ne prihvatimo ulogu osoblja čak ni iz pristojnosti.
