Ej, moram ti ispričat što nam se dogodilo zadnjih par tjedana! Luka je doveo svoju zaručnicu Anu živjeti u selo. Dobio je na nasljedstvo kuću svoje bake u jednom selu blizu Ogulina. Oni su se super snašli, malo su obnovili kuću, sredili okućnicu, uzeli par životinja I taman kad su se lijepo ustalili, dolazi mu iz Zagreba sestra Marija s troje djece.
– Znaš, ja sam ovdje isto nekad živjela! – odmah se pohvalila Marija bratu. – Dolazila sam baki na ljeto. I mislim da ću sada konačno sebi napravit gušt na Jadranu! Ma, vama ću ostavit djecu na par dana ovdje u selu.
Luka i Ana su se pogledali pa tko će čuvat djecu? Oboje rade! On ide na pilanu, a ona u dječji vrtić, a na selu posla nikad dosta. Ali Marija se nije dala smesti, nju tako nešto puno ne dira.
Inače, Luka ti u Zagrebu nikad nije imao svoj stan živio je kod sestre u maloj sobici, a ona ti je vječito nešto prigovarala. Prvi je dobar kad joj iskešira svoju plaću, ali čim ostane bez love, negoduje i traži nove načine kako ga iskoristit čuvanje djece, čišćenje cijelog stana, izlazak na plac, sve.
I sad kako su Luka i Ana krenuli zajedno, Luka je odlučio više ne davati sestri cijelu plaću, a njoj nije trebalo puno samo što ga nije izbacila na ulicu! I tako, Luka se izvukao iz njene klopke pa otišao k Ani u studentski dom Ali vidiš ti, život na selu im baš odgovara. Nitko se ne miješa, ljudi su dobri, a Luka je puno prijatelja stekao još kao klinac kad je kod bake provodio ljeta.
Njegova mama živi u drugom selu u Lici. Od Aniinih roditelja nikakve koristi, udaljeni skroz. Što imaju, sami moraju steći. Polako su se skućili Ana našla posao u vrtiću, Luka na pilanu, a susjeda starica im dala kozu, nije više mogla brinuti o njoj. I onda koke, pa ovce. Posao nikad ne staje, ali svoji su ljudi. Ana još šije po narudžbi, pa skrpkaju nešto sa strane. Nisu bogati, ali se ne žale.
Već im sin, mali Marko, ima tri godine. Ana se vratila na posao nakon porodiljnog, najteža godina su iza njih.
I onda eto ti Marije sa klincima. Ona naravno nije bila kod Luki otkad se on preselio. Muža nije povela, on mora odmarati kod svojih (klasično). Djeca strka i galama a Luka joj kaže da je ona kao dijete jedva izdržala tjedan dana kod bake, čim mame i tate nije bilo, digla paniku, a on proveo cijelo ljeto.
– Ma što ću ja tu, dosadno! Ja idem na more, a djecu vama ostavljam, – veli ona.
– ‘Ko će ih čuvat, ženo? – pita je Luka. – Oboje radimo, a ja nekad ni ne spavam par dana doma.
– Ma, selo je to, tu se ništa ne može dogodit! Sami će brinut jedni o drugima!
– Onda ti ostani s njima. Ana sigurno neće pristat na to.
– Što ću nju pitat! Ti si mi brat, ti odlučuješ!
– A muž tvoj?
– On odmara, velim ti! On neće s nama nigdje.
– Vi stalno nešto odmarate jedno od drugog
Kakogod, dok su Luka i Marija nešto mrmljali, njezina djeca već rasturaju dvorište. U jednom trenu začuješ viku Luka pogleda kroz prozor, i što vidi? Klinci pustili prase iz tora, a ono trči za njima po povrtnjaku. Iskopali gredice, prljavština na sve strane. Onda red na koze pola glavica kupusa nestalo. Luka vikao, Ana na rubu suza, djeca opet nestanu van.
– Pa to su djeca, selo je ovo, neka se igraju! bezbrižna je Marija.
– Naše dijete ništa od toga ne radi! nervozan je Luka.
– Ima vremena
– On zna što se smije, a što ne!
Sad odjednom opet galama djeca išla među koke. A njih na selu ima svakakvih, lijepe šarena jaja nose, ali pijevac nije šaljivac, napao ih čim su otvorili vrata.
– Kakvo je ovo selo, ni na životinje ne pazite! – ljuti se Marija.
– Ma nije pijevac kriv, objasni ti njima da ne ulaze gdje im nije mjesto.
– Neka Ana uzme godišnji pa čuva moju djecu! Ako im šta bude dok mene nema, ti si odgovoran!
– Jesu već do psa došli? Kod susjeda je bik, a ima i guski što su goropadnije nego naši pijetlovi! Po mraku nipošto van izaći
– Ti ćeš mene plašiti, a?
– Samo te upozoravam.
U tom trenu susjed dovodi Marijinog najstarijeg otišao je palit vatru iza garaže! Suho je sve, mjesec dana kiše nije padalo.
– Da je nešto izgorilo, tko bi bio kriv?! Tko ste vi uopće?
– Ajme, Marija, ne trebaju mi tvoji problemi. Vodi ih na more, ali pripazi da ne preplaše kakvog morskog psa, – kaže Luka sarkastično.
– Ovo selo je savršeno ludo! A pomagali smo ti, živio si kod mene! – ljuti se ona.
– Godinu dana, i plaću sam ti svu ostavljao, a ti se toga dobro sjećaš.
– Idemo, djeco! Vozim vas baki i djedu!
– Mi hoćemo s tobom! – viču klincima.
– Ne dolazi u obzir!
I ujutro doviđenja! Marija i njeni odu, Luka i Ana još dugo nisu mogli vjerovati što ih je snašlo, ali bar su mir i red opet u njihovoj maloj oazi
Eto, vidiš kako to izgleda kad ti rodbina s gradskim navikama bane na selo! Čudo, majke mi!
