Iluzija izdaje
Ozbiljno želiš da idem s tobom? Stjepan je nagnuo glavu i pogledao Ljerku uz topao, blago podrugljiv smiješak. Oči su mu sjajile ispod kapaka, a u glasu je bio tračak iskrenog iznenađenja. Naravno da bih htio upoznati tvoju obitelj, ali
Naravno! Ljerka je popravila plavu loknu, obrazi su joj se zarumenili od uzbuđenja, pa se nježno uhvatila s njim za ruku. Moraju te napokon vidjeti! Toliko sam im pričala o tebi, da mama valjda misli da si već skoro naš! Jučer me pitala što najviše voliš jesti. Možeš li to vjerovati?
Stjepan je samo namignuo, nije imao što protiv. Štoviše, bilo mu je simpatično koliko je Ljerka s njime ponosna. Ona, dvadesetogodišnjakinja, živahna, uvijek spremna na šalu, s pogledom koji sije iskrom kad ga gleda. Njegov svijet je kroz nju opet dobio boje kao prvi topli dan proljeća kad pomisliš da je zima napokon prošla. Ni sam nije primijetio kad je postao dio njenog, punog smijeha, šetnji i vječnoga ajde, ajde, bit će dobro.
Nedjelja je osvanula sunčana, ali svježa nebo plavetno da ti oči zabole, a zrak kao da štipa i podsjeća: jesen je pred vratima, kidaj još koju kavu vani. Ljerka je navukla svoju omiljenu haljinu s cvjetićima nekako joj baš pristaje na taj šarm bez brige. Stjepan je odabrao traperice i košulju ni previše svečano, ni previše ležerno, trudeći se barem donekle ostaviti dojam pred obitelji. Cijelim putem Ljerka ga je krišom promatrala, stiskala rub haljine i nervozno pogledavala, kao da svakog trena može pobjeći natrag.
Jesi li nervozna? upitao je Stjepan. Stisnuo joj je ruku, pokušavajući joj prenijeti malo svog mirnoće.
Malo jesam priznala je, oborila pogled. Znaš, ovo mi je važan korak. Hoću da im se svidiš. Znam da hoćeš! Samo ima i Sunčana. Moja sestra. Nikad nije imala dečka, pa mi nekada zavidi. A znaš kakva je uvijek natjeruje dramu kad je netko u centru pozornosti osim nje!
Sunčana je bila pet godina starija od Ljerke vitka, tamnokosa, uvijek s pletenicom, na zadnjoj godini faksa i već zaposlena u maloj odvjetničkoj kancelariji. Odrasla, ozbiljna Što ako se Stjepanu baš ona svidi? To bi bio kraj svijeta!
Čim su ušli kroz vrata, Ljerka je odmah skužila Sunčana je odjevena kao da ide na bal: haljina otvorenih leđa, štikle, lagani make-up, sve je na svom mjestu, čak se i naušnice šepure u ogledalu. Djelovala je kao da nas ni ne očekuje. Napetost se mogla rezati nožem.
A, vi ste već tu Sunčana je dignula obrve i pogledala na sat. Glas joj je bio blag kao kad govoriš sa susjedovom macom koju ne voliš. Očekivali smo vas tek za sat vremena.
Prije smo bili gotovi Ljerka je nabacila kiseli smiješak. Ideš negdje?
Da, s curama do grada na večeru Sunčana je popravila pramen kose i jedva pogledala Stjepana. Dobar je, šteta što je uz sestru. Mislila sam otići prije nego stignete.
Stjepan je do tada šutio, upijao atmosferu stana, ali je sada odlučio prekinuti tišinu:
Jako ste lijepi danas.
Ljerki je srce potonulo u pete. Jasno joj je bio poznat taj njegov ton lagani, kao da zaista misli kompliment. I zna ona dobro da Sunčana itekako zna ostaviti dojam. Dlanovi su joj postali vlažni, srce je tutnjilo.
Hvala Sunčana je letimično klimnula, ali pogled joj ni na sekundu nije odavao da ju baš dira tuđi kompliment. Kao, sve je to za nju svakodnevno.
Ali, to je bilo sasvim dovoljno da se Ljerka ugrize za usnicu. U njoj je prokuhala ljubomora, toliko nagla da joj je mozak stao.
Naravno! Ti uvijek moraš biti glavna! Čak i kad ja dovodim dečka upoznati obitelj! Kao da je ovo nešto gdje se ti trebaš dokazivati!
Daj, Ljerka Sunčana je zakolutala očima, očito na rubu živaca. Nisam planirala nikakvo upoznavanje. Pripremala sam se za izlazak, a ti si kao i uvijek sve ti je drama!
U toj haljini, da sjediš s curama? Ljerka je načupila obrve, nabacila onaj pogled ne misliš valjda da sam pala s Marsa. Nemoj me zezati! Sve radiš da impresioniraš Stjepana. Ljubomorna si jer ja, eto, imam nekoga!
Gluposti Sunčana je odmahnuo rukom, doslovno. Njen zen je napukao. Tako se ja oblačim svaki put kad idem van, ne brini. A tvoji kompleksi nemaju veze sa mnom.
Stjepan je stajao zatečen između njih, buljio sad jednu, sad drugu, kao da se nada da će zjapiti rupa u pod i progutati ga. Cijela ova frka zar radi običnog komplimenta?
Ljerka, ajmo pokuša on, pomirljivo. Možda da sjednemo i popričamo?
Ali vlak emocija već je jurio. Ljerka je bila druga osoba: glas joj je glasniji, optužujući kao u latino sapunici.
Ti si uvijek glavna! Zrelija, ljepša, iskusnija jasno da svi gledaju samo u tebe! A ja? Ja sam uvijek u sjeni!
Prekini, molim te Sunčana je stisnula vilicu, oči joj prosinule. Ovo nije natjecanje. Samo ti tako misliš!
Možda ti ne ali meni je! Ljerka je tresla rukama od suza koje su samo što nisu krenule. Ali neće sada pred njima stisla je šake do boli.
Tada su se pojavili roditelji. Tata, Drago, u debelom puloveru, s novinama ispod ruke, zablokirao je na vratima. Mama, Marija, provirila iz kuhinje i brisala ruke o pregaču. Oboje kao da su već vidjeli ovo stotinu puta.
Što je sad, cure? uzdahne Drago, bez imalo energije. Kao da je scenu ubacio u dnevni raspored.
Mama! Tata! Ljerka se obratila, sad već s očima punim suza Pogledajte ju! Napravila se važna, sve samo da mi preotme dečka! Da još jednom pokaže kako je ona bolja!
Marija je s treskom odložila kuhaču, letimično škicnula Sunčanu i kao uvijek nije baš nikome dala jasnu podršku.
Sunčana, mogla si i skromnije, znaš da Ljerka vodi dečka rekla je mekano, bez prave zamjerke.
Ja idem van s curama! Nisam planirala nikakvo upoznavanje! Vi uvijek mislite da sam uzrok svake svađe Sunčana je prekrižila ruke kao nepravedno optužena.
Eto vidiš! Ljerka je viknula, upirući prstom kao odvjetnica u sudnici. Sad sam još ja kriva?!
Stjepan se pokušao ubaciti, očajem:
Možda da svi malo odmorimo stvarno je preraslo u cirkus. Ajmo, molim vas, porazgovarajmo ko ljudi.
Ali Ljerka je već bila pred erupcijom. Sunčala je na sestru s toliko bijesa, da su nokti ostali u haljini. Lagana tkanina je popustila ostala je rupa kod ramena.
Jesi ti normalna?! Sunčana je promrsila kroz zube. Idi se malo ohladiti!
A ti misliš da sam glupa? Vidi se kako ga gledaš! Ljerka je kipila, šake su joj drhtale.
Ja njega ni ne gledam! Molim te, prestani s delirijem. Sunčana se povukla dalje, sada hladna ko led.
Roditelji su tiho sa strane promatrali čitavu predstavu. Drago je potajno otvorio novine, Marija je vrtjela glavom.
Sunčana, mogla si biti obazrivija znaš kako je Ljerka osjetljiva rekla je Marija potiho.
Ja sam išla na čaj s prijateljicama! Nije normalno da uvijek budem žrtveno janje za Ljerkine halucinacije!
Ali, već je bilo kasno Ljerka je već gledala u Stjepana, tražila oslonac.
Stjepane, reci joj! Reci da nije u pravu!
On je šutio, pa nježno odgovorio, gledajući u pod:
Ljerka, stvarno mislim da je ovo nesporazum. Ne vidim da Sunčana ima ikakvu zlu namjeru. Žao mi je što je ispalo ovako
U Ljerkinim očima zaiskrile su suze, a glas zadrhtao:
Znači, na njezinoj si strani? Nakon svega što sam ti rekla?!
Stjepan je prešao rukom kroz kosu, osjećajući težinu dana kako ga melje.
Nisam ni na čijoj strani podigao je ruke pomirljivo. Samo mislim da su ovo gluposti. Mogli smo imati predivno upoznavanje, a sad, evo, cirkus, suze i poderana haljina.
Sunčana se ironično nasmijala:
Eto, baš bajkovita večer. Hvala ti, Ljerka. Uvijek znaš napumpati atmosferu.
Lagano je prstima dotakla poderani rub, prvi put uopće djelovala umorno. Kao da nema više snage ni glumiti distancu.
Ljerka je stajala, pa gledala čas u Stjepana, čas u sestru, osjećajući val krivnje, ali ni sama nije mogla priznati koliko je glupo sve otišlo.
Nisam htjela promrsila je, ali ni sama u to nije vjerovala.
Marija je samo tiho došla do Sunčane i zagrlila ju.
Sunčana, dođi, pogledat ćemo što možemo s tom haljinom
Neka mama, presvući ću se. Ionako idem, cure čekaju.
Drago je napokon spustio novine i neočekivano ozbiljno rekao:
Možda bi bilo pametno da svi malo predahnemo. Ljerka, bilo bi fer ispričati se. Sunčana, imaš li razumijevanja za sestru? Znaš da je jako osjetljiva!
Ali, bilo je kasno. Sjeme povrijeđenosti je posijano, i krenulo je rasti kroz cijelu kuću.
Atmosfera se od tog dana zaletila nizbrdo. Nakon nekog vremena Stjepan se uselio kod Ljerke (u njegovoj su stan zatekli radovi, poplavu je izazvao susjed s kata). Roditelji su im dali sobu, Sunčana je ostala sama, a među sestrama više nije bilo ni pola riječi bez bodlje. Svaki pogled, svaka rečenica bila je pod povećalom.
Jednog jutra Ljerka je naišla na Sunčanu u kuhinji. Skuhavala je čaj i obnavljala skripte ispit je bio pred vratima.
Naravno da ovo radiš namjerno prosiktala je Ljerka iz dovratka, glas joj je drhtao. Čekaš da uđe, pa da ispadneš pametna, vrijedna studentica koja uvijek ima ispit!
Sunčana je tiho spustila šalicu na stol. Prvi put je Ljerka vidjela koliko je sestra umorna podočnjaci, prvi sijedi pramenovi.
Ljerka, stvarno samo kuham čaj prije učenja. Ispit imam danas. Prilično presudan.
Ispit ili prilika za pokazivanje pred Stjepanom? Ljerka je prekrižila ruke, ali je u sebi već znala koliko je to bedasto.
Dosta, stvarno si naporna! Sunčana je okrenula leđa, ali je suzdržala bijes. Zašto sve moraš okrenuti u predstavu? Nikada ne možeš biti sretna za sebe, a kamo li za mene!
Zato što si uvijek bila bolja! sad već viče Ljerka. Starija, pametnija, ljepša, i sad bi mi uzela jedinu veselu stvar u životu!
Sunčana je na trenutak zastala, kroz oči je prošla bol koja je samo na tren iznenadila Ljerku. Ali, opet je nabacila svoju masku.
Ako tako misliš rekla je tiho, glas joj je bio ravan onda mi stvarno nema što raditi ovdje.
Spakirala je malo stvari i otišla kod prijateljice na Zametu. Prijateljica je nije ništa pitala sve joj je bilo jasno.
Prvi dani su bili tužni, ali olakšanje je polako preuzelo. Sunčana je radila svoje, učila, pila kavu sa cimericom, uživala u miru i tišini. Nikad nije znala da je moguće disati punim plućima u vlastitom stanu.
Roditelji su joj par puta pokušali javiti, ali svaki razgovor je završio na malo si previše burno reagirala, naše cure se moraju slagati, ipak ste obitelj. Sunčani je bilo dosta toga, pa se više nije javljala.
***********************
Prošla su dva mjeseca. Ljerka i Stjepan još su zajedno, ali veza je kopnila. Ljerkina ljubomora i nervoza su ga satrale. Pokušavao je objasniti da problem nije u Sunčanoj nego u njenim strahovima i nesigurnosti, ali Ljerka nije htjela čuti. Svako slovo, svaki pogled bio je razlog za sumnju.
Jedne večeri spremio je kofere.
Više ne mogu rekao je na izlazu, glas mu je bio miran, umoran. Gušiš me. Sve što kažem i napravim je pod istragom. Odustajem od dokazivanja nečega što nisam napravio.
Odlaziš? Ljerka je ostala kao ukopana. Zbog nje? Sunčane?
Ne zbog nje. Zbog tebe. Ne razlikuješ stvarnost od svojih fantazija. Gradiš zidove između nas, a onda kukaš gdje sam.
I otišao je. Vrata su tiho škljocnula, a ona je kliznula niz zid i prvi put zaista zaplakala. Tek tada je počela razmišljati možda Sunčana zbilja nije imala lošu namjeru. Možda se cijela ta bitka vodila samo u njezinoj glavi. Koliko je ljudi još otjerala zbog takvih paranoja?
Kad su roditelji čuli da je i Stjepan otišao, zabrinuli su se više zbog praktičnih stvari, nego radi osjećaja. U kući je zrak bio težak. Ljerka je bila previše zabavljena samosažaljenjem da bi pomogla oko bilo čega. Marija je zamišljeno trljala prašinu, Drago šutio za stolom. Sunčana je bila ta koja je uvijek sve držala pod kontrolom, sad je cijela kuća bila kao razbarušeni tjedan bez žene.
Tad su, jedne nedjelje, ipak odlučili nazvati Sunčanu.
Prvo nije ni htjela podignuti bila je u knjižnici i navikla je na mir. Svaki poziv iz kuće zadao bi joj laganu knedlu u grlu i sjetu na zajedničke ručkove, ali i olakšanje jer više ne mora čekati kad će sljedeća svađa.
Ali vratila je poziv:
Sunčana, srce, Marijin glas bio je uglavnom smiren, ali pun stresa. Razmislili smo Bilo bi lijepo da se vratiš kući.
Sunčana je pritisnula mobitel uz uho. Progutala je knedlu i mirno pitala:
Zašto?
Pa znaš i sama. Ljerka je sad stalno potištena, a mi više ne možemo sve sami. Tvoje kuhanje, spremanje Dolazi zima, a tati su leđa sve gora
Mama, Sunčana je birala riječi Hvala na pozivu. Ali ja sam sad ovdje stvorila svoj život. Imam posao, faks, cimera, dečka Ne mogu se samo praviti da onaj dan s poderanom haljinom i optužbama nije postojao.
Ali, Stjepan je otišao iz Marijinog glasa lagano je provirila sitna ironija Sad će se Ljerka smiriti, pa ćete opet biti sestre!
Nije stvar u Stjepanu uzdahnula je Sunčana. Problem je bio cijeli život, svaki put kad umisli da sam joj nešto otela. Jednog će dana opet doći novi frajer i što onda, opet sam problem?
S druge strane tišina, onaj uzdah koji mame imaju kad im stvarno više ništa ne pada na pamet.
Znači, samo ćeš nas ostaviti?
Ne ostavljam vas, mama. Samo više ne živim s vama. I, da znaš tu je zastala, skupila hrabrost imam novog dečka. Zove se Denis. Programer je, baš mi radi sigurnost u životu kakvu nikad nisam imala. Nek’ ti ne bude žao, ovaj put ne planiram upoznavanje dok ne bude sigurno da me više nitko neće optuživati za tuđe halucinacije.
Opet tišina s druge strane.
Dobro, valjda Čestitam ti.
Hvala ti, mama. Drago mi je što si čula od mene.
Spustila je slušalicu, osjećala je neku novu lakoću kao kad otreseš stari, prašnjavi kaput. U knjižnici je život tekao: studenti su šaptali, kava mirisala, afteka punio šalicu. To je njezin novi početak, bez stalnih krivnji, samospoznata i prvi put istinski sretna.
Denis ju je čekao pred Fakultetom informatike. Mahnuo joj je, Sunčana je osjetila toplinu po cijelom tijelu pa tko bi se više sekirao radi Stjepana?
Sve ok? pitao je, skenirajući joj lice.
Sad super zgrabila ga je za ruku, još se lagano tresla od uzbuđenja, ali bilo je to uzbuđenje iz pravih razloga. Upravo sam pričala s mamom.
I?
Opet me zovu natrag. Stisnula mu je ruku. On je odmahnuo glavom, sve mu je bilo jasno. Priča o sestrama, haljinama i nesigurnosti već mu je izletjela iz ušiju.
Što si im rekla?
Da ne dolazim. Jer ovdje imam tebe. I prvi put osjećam da sam svoja.
Nasmiješio se i odveo ju.
Ajmo, čekaju nas prijatelji. Trebamo odlučiti: Pag ili Hvar ovaj vikend?
******************
Ljerka, sama i bez Stjepana i sestre, polako je shvaćala da je problem bila ona, a ne Sunčana. Sve češće ju je progonila scena s poderanom haljinom, Sunčana koja stoji kao kip, njene drhtave ruke. Ali, do pravih isprika nije dolazilo ponos je bio jači. Danima nije izlazila iz sobe, valjala se na krevetu, buljila u mobitel, gledala turske sapunice, kao da time briše osjećaj krivnje. Mama i tata pokušali su ju više uključiti, ali odbijala je, znala se čak i posvađati, a najčešće se samo okretala na drugu stranu i šutjela.
Jedne večeri Marija se ipak odlučila:
Ljerka, ušla je u sobu i stala uz vrata već mjesecima ne ustaješ iz kreveta. Vrijeme je da prestaneš sa samosažaljenjem. Ne možemo te maziti zauvijek.
A što da radim? Ljerka je sjela, oči crvene. Stjepan je otišao. Sunčana je otišla. Vi ionako uvijek navijate za nju
Slušamo, ali moraš shvatiti ne možeš kriviti druge za vlastite probleme ubacio se Drago, sada neobično ozbiljnog tona. Odbila si i sestru i dečka. Sama si sagradila zid oko sebe i sada ti je teško.
Ljerka je prvi put bolje pogledala mamu i tatu primijetila je umorne oči, sive pramenove kod mame, tatina pogrbljena leđa.
Možda prošaptala je. Ali što sad? Kako to popraviti?
Kreni od malog predloži Marija, nježno je uhvatila za ruku. Sutra mi pomozi u stanu. Onda nazovi sestru. Samo reci da ti je žao. Ne očekuj čudo, ali ne stoj na mjestu
Ja se neću ispričavati! Nisam ja kriva! zarežala je, ali to više nije zvučalo uvjerljivo.
Marija je samo tiho uzdahnula.
Da je lako biti čovjek nije. Ali, to tek shvatiš kad ostaneš sam u sred Zagreba, bez ičije podrške osim vlastitih misli.
