I stvarno mu to odgovara? začuđeno je upitala prijateljica.
Anđela je kimnula. Marija ju je pogledala sa iskrenim iznenađenjem.
Jesi ti to sve otvoreno rekla Davoru prije braka? Anđela je podvukla noge pod sebe. Jesam, jasno i direktno. Ispričala sam mu da ne mogu imati djecu i da nema pomoći tome.
I što je on na to rekao?
Da ćemo mi i bez djece biti sretna obitelj, Anđela se blago nasmiješila. On ima dvije sestre i hrpu nećaka njemu to nije nedostajalo.
Marija je lagano odmahivala glavom, u očima joj je zaiskrilo nešto nalik na zavist, više divljenje i poštovanje nego išta loše.
Stvarno si naišla na zlatnog čovjeka, Anđo, prijateljica joj se približila i blago je gurnula. Takvi su rijetki.
Anđela je spustila pogled na ruku i obručeno prstenje. Četiri godine prošle su kao da trepneš, a ona i dalje ponekad nije vjerovala u svoju sreću. Koliko je samo veza propalo zbog dijagnoze koliko je muškaraca otišlo nakon što im je otvoreno priznala. Pamtila je svakoga ponaosob, njihove nespretne isprike i kukavičke bijegove.
Već sam pomislila da ću ostati sama, tiho će Anđela. Počela sam vjerovati da nešto ozbiljno nije u redu sa mnom, da sam nekako nedovoljna, manjkava.
Marija ju je stisnula za ruku. Anđela joj zahvalno vrati pogled i nastavi.
A onda je došao Davor. Sve se složilo baš kako treba, kao puzzle, Anđela je ispravila leđa. Nije pobjegao, nije tražio izgovore, naprosto me prihvatio baš takvu kakva jesam.
Zaslužuješ to, Marija je ustala s kauča. Ajde, stara, moram ići, ujutro mi let za Split.
Anđela je ispratila prijateljicu do vrata, još su se jednom zagrlile za rastanak. Marija je išla poslovno u Dalmaciju na dva tjedna, i Anđela je znala da će joj večeri biti prazne bez njihova ćaskanja…
Davor se vratio s posla sat vremena kasnije, taman kad je Anđela završavala s podgrijavanjem večere. Bio je umoran, ali nasmijan. Čim je ušao, prislonio se uz Anđelu i poljubio je u obraz.
Po firmi svi pitaju za tebe, uz smiješak je skinuo sako. Nedostaješ im, stalno zagledavaju kad ćeš natrag.
Anđela se nasmijala dok je popravljala kosu koju joj je nježni poljubac rastresao. Ljubav je, zapravo, započela u zgradi te zagrebačke konzultantske firme, između zajedničkih projekata, slučajnih susreta na automatu za kavu i večere na koju je Davor nju prvi put pozvao.
Tek sam počela godišnji, nasmijana će Anđela. Prenesi im vratit ću se potpuno odmorena.
Hoću, Davor je sjeo za stol. Mada te Mara iz računovodstva već triput spominjala.
Anđela je odmah prepoznala brbljivu kolegicu koja je uvijek bila upućena u najnovije vijesti. Prije četiri godine baš je Mara prva pogodila da se nešto događa između nje i Davora.
…Dani su godišnjeg proletjeli. Približio se i Anđelin rođendan. S veseljem ga je očekivala, pitajući se što će joj muž ove godine prirediti Davor je uvijek smišljao originalna iznenađenja. Nekad je slagao potragu po Zagrebu, nekad pozvao društvo iznenada na tulum.
To jutro proteklo je drukčije nego inače probudila se u praznom krevetu. Davor je već odavno otišao; postelja je bila hladna. Pomislila je da je krenuo po cvijeće i tortu. Tada je zazvonio mobitel s nepoznatim brojem. Anđela se mrštila, no javila se misleći da je nešto hitno.
Halo? sjela je na rub kreveta.
Je li to Anđela? ženski glas neraspoložen. Supruga Davora Klarića?
Da, tko je to? Anđela se ukipila, pokušavajući dokučiti tko bi ju u ovo doba zvao.
Tu je Iva, nastupi stanka. Čekam dijete s vašim mužem…
Anđela je stisnula mobitel. Osjetila je da joj razum odlazi, sve se pobrkalo. Zar je moguće da netko ovako neukusno i okrutno šali, pomislila je.
Molim? ponovi Anđela razdraženo.
Jeste li i gluhi? Trudna sam s Davorom, a vi se trebate razvesti da bi me mogao oženiti.
…Navršila je trideset i pet. Prije pet minuta bila je najsretnija osoba na svijetu.
Sjedila je i dalje ukočeno, mobitel stežući u ruci, zureći u točku na zidu. Svijet je stao, bio je sunčan rođendanski dan.
Čujete li vi mene? Ajme, koja žena, Iva je gubila strpljenje. Oslobodite mu mjesto! Mojoj djeci treba otac!
Djeci? Anđela je mehanički ponovila gluheći za množinu.
Da, blizanci! Iva kroz smijeh. Treba mi muž i otac moje djece, a on živi s vama.
Anđela je šutjela jer nije imala snage reći ni riječ.
Promijenite to! Ako imate imalo srca! Iva je podignula glas. Već sam peti mjesec, uskoro rađam!
Završila je veza uz kratak signal. Anđela je odložila mobitel i pogledala u prazan zid. Sve u što je vjerovala protekle četiri godine srušilo se u nekoliko minuta…
Ulazna vrata su zalupila, a Davor je uletio noseći golem buket bijelih božura, šarene balone i tortu. Lice mu je sjalo od sreće.
Sretan rođendan, ljubavi! Davor joj priđe veselo. Danas sam ti pripremio cijeli poseban plan!
Anđela mu je pogledala u lice, i Davor je zastao kao da udari u zid. Baloni su se zanjihali iznad njega, ali napetost u zraku bila je opipljiva.
Što je bilo? spustio je cvijeće na noćni ormarić. Anđela, izgledaš loše… Jesi li se razboljela?
Zvala te tvoja Iva, Anđela je mirno rekla. Čestitam, bit ćeš tata blizanaca. Jesi uopće znao?
Davor je problijedio. Anđela ga je hladno promatrala dok mu se lice mijenjalo: strah, zbunjenost, panika sve u nekoliko sekundi.
Trebao si mi reći ranije, Anđela je ustala. Ne bih vam stajala na putu. S dvoje djece…
Davor je kleknuo pred njom.
Anđela, molim te, saslušaj me! Bila je to glupa greška, slučajnost!
Anđela ga je promatrala bez trunke osjećaja. Niti ljutnje, niti boli, niti potrebe da viče ili baca stvari. U njoj je zjapila hladna praznina.
Ne volim je, Davor se dohvatio njezinih ruku. Dogodilo se samo jednom, kunem ti se!
Jednom, i odmah blizanci? Anđela se kiselo osmjehnula.
Uvjeren sam da preuveličava! Davor joj je stezao prste. Nisam joj ništa obećao! Ništa!
Anđela je nježno oslobodila ruke i odmakla se. Davor je ostao klečati na tepihu, jadan i izgubljen.
Hvala na cvijeću, pokazala je prema buketu. Ali možeš li danas spakirati stvari i otići?
Anđela, molim te! Pokušao je ustati. Hajde da porazgovaramo, da probamo naći rješenje!
Anđela je krenula prema kupaonici.
O čemu bismo razgovarali? Čekaju te djeca, Davor. Trebat će im otac.
Davor je još pokušavao objašnjavati, moliti oprost. Anđela je samo čekala da prestane. Do večeri je shvatio da je uzalud, pa je pokupio stvari i otišao.
…Nedugo nakon toga, vratila se na posao. U uredu su je dočekivali znatiželjni pogledi, šaputanja po hodnicima, pretjerana pristojnost. Neki su je gledali sažaljivo, neki sa zluradošću.
Kako si? upitala ju je Mara na pauzi. Svi brinemo za tebe.
Dobro, Anđela je slegnula ramenima. Radim, rastajem se, živim.
Mara je kimnula i više nije pitala. To je Anđeli puno značilo, jer su tračevi kružili firmom brže nego burek na radnom doručku.
Iz istih tračeva doznala je i da Davor nije zaprosio svoju Ivu. Ljubavnica je sve ovo vrijeme radila u njihovoj firmi, samo u drugom odjelu. Nikad se nisu srele, pa je nije prepoznala ni po glasu.
Zamisli, iz nabave je, Mara joj je jednog dana šapnula. Upoznali se na božićnom domjenku.
Anđela se i sama nasmijala: bivšem mužu je očito bila slaba točka kolegijalna ljubav žena s posla, ljubavnica s posla, sve na dohvat ruke, pod istim krovom.
…Iva je rodila nakon četiri mjeseca, vijest o blizancima prostrujala je hodnicima kao požar. Anđela je viđala Davora s podočnjacima, umornog i usukanog, kao da danima nije spavao.
Nedugo zatim Iva je podnijela zahtjev za alimentaciju, i ta je vijest stigla do Anđele. Davor je sad morao veći dio plaće davati za djecu. Mara joj je ispričala da je uzeo dodatni posao i prodao auto.
Nije ti ga žao? upitala je Marija telefonom. Četiri godine ste proživjeli skupa.
Nije, Anđela je iskreno rekla. Njegove brige nisu više moje brige.
Anđela je išla na posao, viđala prijateljice, planirala budućnost. Povremeno bi susrela Davora u hodniku firme.
Samo bi si klimnuli. Više nije osjećala ništa, tek lagano čuđenje što je nekad voljela tog čovjeka.
Život je tekao dalje, a Anđela je učila gledati svijet realno, bez iluzija i ružičastih naočala. Tek kad ostaviš prošlost iza sebe, otkrit ćeš koliko si zapravo snažan i koliko vrijediš baš takav kakav jesi.
