U nedjelju je zazvonilo zvono, otvorio sam vrata i ugledao svekrvu kako plače. Ispostavilo se da ju je ljubavnica opljačkala.

Kad sam se prije petnaest godina udala za Ivana, svekrva mi je odmah dala do znanja da nikada nećemo biti prijateljice. U braku smo, ali ja i Ivan dugo nismo imali djece. Čekali smo ih punih deset godina. I onda nas je Bog nagradio, dobili smo sina i kćer.

U svim tim godinama koje smo proveli zajedno, Ivanu je išlo dobro. Bio je direktor velike tvrtke, pa sam bezbrižno mogla ostati na porodiljnom i brinuti se o djeci. To mi je stvarno odgovaralo.

Moja mama je živjela daleko od nas i nije mi mogla pomagati, a svekrva se za petnaest godina nikad nije predomislila o meni. U njezinim očima bila sam nitko i ništa, neka seljanka koja joj je otela sina. Svekrva je željela neku bolju ženu za njega. Ali on je izabrao mene.

Moj sretan svijet se srušio u jednom trenu.

Jednog dana vratila sam se doma iz šetnje s djecom i na noćnom ormariću vidjela komad papira. U hodu sam shvatila da Ivana više nema, njegove stvari su nestale iz našeg stana. Ostavio me, a na onoj cedulji je brzinski napisao: Oprosti, ali zaljubio sam se u drugu. Nemoj me tražiti, znam da si jaka i da ćeš se snaći Vjeruj mi, ovako je bolje.

Odmah sam pokušala nazvati muža, no dočekala me samo tišina. Nije više odgovarao na pozive. Ivan je jednostavno nestao iz našeg života, ostavljajući mene i djecu same. Nisam znala ništa ni gdje je ni s kim je. S tugom sam pozvala svekrvu.

Sama si kriva rekla je pobjednički. Znala sam da neće trajati. Što si uopće očekivala?

Bila sam potpuno zbunjena: zašto bih ja bila kriva? Jesam li učinila nešto pogrešno? Teško mi je bilo to prihvatiti, a još teže zamisliti kako dalje. Ivan nam nije ostavio ni kunu, gotovo da nisam imala ništa za život.

Nisam mogla krenuti na posao, jer nisam imala s kim ostaviti djecu. Prisjetila sam se da sam nekad davno imala odličan posao na pola radnog vremena, pisala sam stručne radove. Tako sam uspjela nekako izdržati još pola godine. Za sve to vrijeme od Ivana nije stigla ni riječ.

***

Kasna jesenja večer, zvoni zvono na vratima mislila sam da je netko iz susjedstva. Otvorila sam vrata, a ispred mene stoji svekrva. Odmah je briznula u plač, pustila sam je unutra. Saznala sam da je Ivanova nova mlađa ljubavnica prevarantica koja ga je opljačkala, i sad nemaju gotovo ništa. Jedva preživljavaju. Svekrva me molila da ju primim kod nas. A ja sad stojim pred dilemom: oprostiti joj ili postupiti isto kao što su oni mene odbacili nedavno i izbaciti je iz svog života?

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

four × three =

U nedjelju je zazvonilo zvono, otvorio sam vrata i ugledao svekrvu kako plače. Ispostavilo se da ju je ljubavnica opljačkala.
Liza, nu lua multe cu tine. Împachetează-ne pentru drum plăcinta ta cea bună și câteva borcănele de dulceață,” zise Gleb zâmbind, întinzându-se leneș pe canapea.