Moje ime je Saša. Uvijek sam smatrao da me život stvarno pomazio jer sam postao suprug i otac. Oženio sam se Maricom, u koju sam se zaljubio još u srednjoj školi. Vjerno me čekala dok sam bio u vojsci, a čim sam se vratio, vjenčali smo se.
Najprije nam se rodio najstariji sin, Luka. Tri godine kasnije dobili smo i drugog sina, Marka. Ali ja sam sa srcem želio da dobijemo i kćer. Još kad je Marica bila trudna prvi put, svima sam govorio da najviše želim kćerkicu. Svi su se čudili pa zar svaki muškarac ne sanja sina? Ali eto, ja sam maštao baš o kćeri. Ipak, Marica mi je rodila sina. I tri godine nakon toga, opet sina.
Živjeli smo lijepo, sinovi su rasli. Jednog dana, Marica me iznenadila viješću opet je trudna. Nisam mogao vjerovati, nismo planirali treće dijete. Ali vijest me ispunila srećom, nisam mogao sakriti osmijeh zbog naše nove bebe.
Sad ćeš mi sigurno roditi djevojčicu! šalio sam se. I ona se smijala, vjerovala je kao i ja da će sada biti curica.
I moja i njezina mama znale su, samo po obliku trbuha, da nosi curicu. Tako je čak pokazao i ultrazvuk. Svi smo čekali djevojčicu, a sinovi su već smišljali ime malenoj sestri.
Kad je došlo vrijeme, dovezao sam Maricu u rodilište. Cijelu noć nisam sklopio oka brinuo sam kako je Marica i jesmo li napokon dobili djevojčicu. Ujutro sam nazvao rodilište rekli su mi da mi se rodio sin, težak 3 kile i 200 grama, dugačak 54 centimetra.
Nisam mogao vjerovati, mislio sam da je neka greška. Pa trebala je biti cura! Ali nije bilo greške dobili smo još jednog sina. Iskreno, nisam to očekivao, nitko od nas nije. Svi smo bili uvjereni da će sada biti djevojčica. Jedino što mi nije bilo jasno kako su se mogli toliko zabuniti na ultrazvuku? Kad sam nazvao ženu, u šali sam je pitao:
Jesi li ti sigurna da je naše? Da mi nisi nešto prešutjela?
Ma što ti je, Saša, jesi li poludio? uvrijedila se Marica i poklopila mi slušalicu.
Kada su je otpustili iz rodilišta, došao sam po njih, donio ih doma. Marica je odmotala dekicu, pogledao sam našeg malenog, mrvičastog sina kojem je toliko trebala roditeljska pažnja i odmah sam ga zavolio svim srcem. Prošle su četiri i pol godine. Ja sam malog Tomislava kako smo ga od milja zvali naučio voziti romobil. Nije uopće ličio na mene, tek malkice na Maricu. Dok su Luka i Marko bili pravi moji klonovi.
Jednog dana čuo sam ispred zgrade kako bake kvocaju o meni i Tomislavu, govoreći kako uopće ne liči na mene.
Jeste li primijetile koliko Tomislav sliči onom Željku iz drugog ulaza?
Bilo mi je teško čuti takve priče. Otišao sam Marici i pitao je tko je stvarno otac Tomislava.
Opet ti s glupostima! Kako me možeš tako nešto pitati? Kako možeš sumnjati u mene? Pa to je suludo!
Samo želim znati istinu! bio sam tvrdoglav. Željko te je jednom vozio autom s posla!
Vozio me jer sam već tada bila trudna, povraćala sam stalno i teglila dvije pune vrećice! Je li to zločin?
Nije ali, eto, Tomislav stvarno ne liči na mene!
Završilo je velikom svađom. Tjednima nismo pričali, bila je jako povrijeđena. Na kraju sam odlučio napraviti DNK test, ali Marica nije htjela ni čuti. Dva tjedna kasnije ipak je pristala, uz napomenu da će se nakon toga sigurno razvesti od mene. Mislio sam da je stvarno ljuta, da će joj to proći, ali pristali smo.
Jednog dana dok sam iznosio smeće, naletio sam na Željka. On je imao 35 godina i još je bio neženja. Pogledao sam ga bolje, pokušavajući prepoznati sličnost s Tomislavom i shvatio da stvarno nema ništa zajedničko.
Vratio sam se doma, sjeo za kuhinjski stol zamišljen. Tomislav mi je dotrčao u krilo, zagrlio me i počeo nešto žuboriti. Osjetio sam mir pa što ja to radim? Nema smisla ni test raditi! On je moj sin, osjećam to u srcu. Uzeo sam ga u naručje i ušao u spavaću sobu do Marice.
Nećemo raditi nikakav test!
Kako to misliš, nećemo? uvrijeđeno će Marica. Upravo sam pristala da ga napravimo, da me pustiš na miru! Da se uvjeriš da je stvarno tvoj sin, i da ti nisam bila nevjerna!
Tjedan dana sam je molio da mi oprosti što sam uopće sumnjao. Napokon mi je oprostila, polako smo se vratili starim navikama. Djeca su rasla. Najstariji sin se oženio, a snaha nam je uskoro rodila unučicu. Konačno sam postao djed, a Marica baka. Bio sam presretan napokon imam i unučicu koju ću moći razmaziti kao što sam priželjkivao.
Znam jedno: voljet ću je jednako snažno kao što volim svoja tri sina.
