Moj suprug odrastao je u sretnoj, toploj obitelji svojih roditelja. Ali, kad je moj svekar napunio 57 godina, nažalost, majka obitelji nas je napustila. Naravno, bilo mu je jako teško preživjeti nešto takvo. Zato smo odlučili prodati njegov stan, podijeliti novac između nas i obitelji mog brata, pa smo svekra uzeli k sebi dok malo ne dođe k sebi. Tako smo to napravili.
Mislila sam, šest mjeseci, ajde, i čovjek će kupiti svoj novi stan i živjeti samostalno, ali gdje! Ovdje mu se baš fino svidjelo. Za režije i hranu ne daje ni kunu. Ja kuham, perem mu rublje, čistim sobu… On jedino ide na posao. Kakav život, prava toplica!
Tako je ostao s nama punih 11 godina. A onda je počeo non-stop dijeliti savjete kako što treba raditi i organizirati. Onda smo odlučili kupiti mu kuću, nedaleko od Zagreba, da se tamo preseli. Visok, zdrav čovjek, nema razloga da ne živi sam.
Kupili smo mu kuću, sve uredili, pripremili mu život na dlanu. Ali svekar se onda počeo izmišljati srce ga boli, pa ga steže, pa svašta nešto samo da ostane kod nas. Ma hvala lijepa na toj brizi, stvarno sam umorna…
