Uncategorized
**14 octombrie 2026 Jurnal** Am 58 de ani. Astăzi, la casa de marcat a unui supermarket din București
58.godina. Danas sam, dok sam stajao iza blagajne u supersupermarketu na Trgu bana Jelačića, prepoznao
Andrișor! De ce stai pe beton, fără geacă! Pachetele au căzut pe trepte. Un pachet cu lapte a alunecat
Ante! Zašto si na betonu bez jakne?! Vreće su se srušile niz stepenice. Bočica mlijeka odskocila je prema
Useli su stan gotovo u samom srcu Splita. Sviđa ti se? upitao je Marko Petrović, jedva otvarajući pred
Veronica reușea să se strecoare în spatele ușii de la cămară cu o secundă înainte ca lacătul să se rotească.
Vera Kovačević uspjela je sklopiti se za vrata ostave u jednoj sekundi prije nego se ključ okrenuo u bravi.
**31. svibnja 2026.** Ne, Stjepane, a što će ona učiniti? Moja žena je poput drva sve joj je jednako.
Marko, Markice, imamo blizance! plače Marija kroz slušalicu, Tako su mala, po 2,5 kilograma svako, ali
Nu, Ștef, ce ar putea să facă ea? Soția mea e de lemn, nu îi pasă de nimic. Nuți face griji, am deja









