U starosti su se djeca sjetila da imaju majku, ali ja neću nikad zaboraviti što su mi napravili
Kad je muž otišao mlađoj ženi, djeca su stala na njegovu stranu ipak je on bio ugledni direktor jedne velike uspješne firme. Godinama me nisu ni spomenuli, a ja sam ostala potpuno sama. Tek nedavno, nakon što bivšeg muža više nije bilo, saznalo se da je svu imovinu ostavio svojoj mladoj ženi.
I tada su se moji dragi sin i kći sjetili mene. Sad me često obilaze, ali ja dobro znam zašto… Nedavno je kći počela diskretno spominjati kako bi bilo pametno “misliti na budućnost, znaš, mama ono s oporukom.” Nitko od njih ni ne sluti kakvo sam im iznenađenje pripremila. Sve će saznati tek nakon moje smrti.
U starosti su se djeca sjetila da imaju majku, ali ja im nikad neću zaboraviti kako su me tretirali
Godine su prolazile, a ja sam bila poput izgubljenog otoka usred mora. Moja djeca su me oduvijek gledala kao strankinju, kao da pričamo različite jezike.
Kad sam se rastala od muža, to je bio zadnji čavao u našim odnosima. Djeca su, naravno, stala na njegovu stranu ipak je on bio ugledni direktor, čovjek kojeg svi u Splitu znaju i poštuju.
Iskreno, bilo im je jednostavnije i isplativije biti uz njega. A ja? Ostala sam sama. Ostavljena žena, zaboravljena majka.
Djeca su me brzo izbacila iz svog života, a o njima sam tu i tamo čula iz priča poznanika kako s tatom i njegovom mladom suprugom putuju Jadranom, jedu po fensi restoranima i smišljaju velike planove.
A ja sam sjedila u svom malom stanu u Splitu, svaka ta informacija mi je bila kao da režu po živom.
U nekom trenutku sam shvatila: vrijeme je da živim za sebe. Spakirala sam kofere i otišla raditi u Njemačku. Prvi put nakon dugo vremena osjećala sam se slobodno.
U starosti su se djeca sjetila da imaju majku, ali ja im neću zaboraviti što su učinili
Pred kraj rada u Njemačkoj skupila sam dovoljno da popravim život. Vratila sam se u Split, sredila stan, kupila novu garnituru, televizor, frižider i čak sam uspjela uštedjeti za starost.
U međuvremenu su i moja djeca hvala Bogu zasnovala vlastite obitelji. Čula sam da su organizirali velike svadbe, rodila se unučad, slavio se Uskrs i Božić sve bez mene. A onda je stigla vijest bivši muž je umro od infarkta. Sve je ostavio onoj svojoj mladoj ženi.
Sin i kći su ostali bez ičega. Nije prošlo dugo, a počele su toplije, čak nostalgične priče o mami.
Najprije su dolazili s različitim sitnicama malo kave, voća, bombonijera iz Konzuma, “E, mama, kako si?”. Ja bih im se nasmiješila, ali sam znala: svatko je tu s razlogom.
Imam već 72 godine. Zdrava sam, vesela i skroz zadovoljna. Ali naravno kći je nedavno počela suptilno spominjati oporuku: “Znaš, uvijek je bolje kad se unaprijed razmišlja” Nije ni prošlo dva tjedna, a evo ti unučice udala se pred manje od godinu dana.
Baka, nije li ti dosadno ovdje sama? upitala me, sva puna brige.
Ma nije, uživam, stvarno, zlato odgovorim joj iskreno.
Djeca su se sjetila majke, ali zaboravili su vlastite postupke
Ali stan je tako velik, nastavila je. Sigurno ti je teško sve sama čistiti? Možda bih ja s mužem mogla doseliti k tebi? Tebi bi bilo veselije, nama lakše ne plaćamo podstanarstvo.
Samo sam se nasmiješila, jer je računica jasna kao dan.
Tko ti kaže da nećete plaćati? odgovorila sam mirno. Imam ja za vas posebni popust!
Ostala je zbunjena. Očekivala je valjda da raširim ruke i kažem: “Uzmite sve, veselit ću se!” Ali moj plan je bio sasvim drukčiji.
Još sam prije par godina sve sredila kod javnog bilježnika moj stan ide na prodaju kad mene više ne bude, a kune će ići u zakladu za pomoć bolesnoj djeci.
Kad je to saznala kći, poludjela je zvala, vikala, optuživala me da unuke ostavljam bez budućnosti. Sin me pokušao omekšati kao, spreman je brinuti o meni. Ali ta njihova iznenadna “ljubav” mene već dugo ne dira.
A što biste vi na mom mjestu? Biste li pustili unuku i zeta da vam se useli u stan?
