Oklada na ljubav
Aha, znači Domagoj je već pobijedio cinično je dobacio muškarac dok je pogledom pratio Martinu, koja je izjurila iz ulaza. Djevojka je na trenutak zastala, zbunjeno gledajući lijevo-desno po zagrebačkoj ulici. U grudima joj je zaskakutalo od nelagode je li to bilo upućeno baš njoj? Loš predosjećaj stegao ju je iznutra: zvučalo je kao da govore o nečemu o čemu ona pojma nema.
Oprostite? Meni se obraćate? zbunjeno je upitala, lagano mršteći obrve. Glas joj je zadrhtao, iako se svim silama trudila ostati pribrana. Prenerazilo ju je koliko neznanac zna o nečemu što je njoj nepoznato.
Ma misli naglas, ništa posebno nehajno je odvratio Pavao, odmahnuvši rukom. Čisto da provjerim govori li Domagoj istinu. Sad vidim, sve štima čista istina. Evo, peta pobjeda zaredom našeg neumornog zavodnika! izgovorio je to s dozom ironije, škiljeći u Martinu, kao da proučava reakciju laboratorijskog miša.
Ne shvaćam vas! Martina je, sada već napeta, ugrizla usnicu, a krvi joj je navirala u obraze. Kombinacija zbunjenosti i ljutnje kipila joj je pod kožom. Zavodnik? Peta pobjeda? Kakva glupost? prolazilo joj je kroz misli dok je stisnutih šaka pokušavala održati prisebnost. Jeste li vi normalni? I odakle znate Domagoja?
Pa, imamo zajedničke prijatelje, da, može se reći da smo si dobri, odgovorio je Pavao mirnim glasom, s blagim, ravnodušnim tonom, ali oči su mu sijale od prikrivene podsmiješljivosti. I da, potpuno sam pri sebi, ne brini.
Pavao se uspravi sa stare drvene klupe ispred zgrade, protegne leđa koja su mu utrnula dok je satima sjedio čekajući svoju žrtvu. Sad je znao sve što treba još jedna povjerljiva duša pala je na Domagojeve slatkorječive laži. Još jedna cura koja će se uskoro razočarano isplakati shvaćajući da je bila tek objava na popisu trofeja u Domagojevoj okrutnoj igri. Kako samo nasedaju na njegov šarm? upitao se, sa zrnom iskrenog sažaljenja prema Martini. Izgledala je tako iskreno i izgubljeno da ju je, protiv volje, poželio zaštititi.
Stani! oštro je izrekla Martina, udarivši nogom o pločnik, prkosno. Glas joj je zadrhtao od bijesa, dok su joj se iz očiju iskrile odlučnost i povrijeđenost. Ispališ par zagonetnih rečenica, uzburkaš mi misli i sad ćeš samo tako šetati dalje, zviždukajući neku glupu melodiju? Nema šanse! Objasni odmah što je tajna, što je ta peta pobjeda i kakve veze JA imam s tim?
Pavao se okrene, pozorno promotri Martinu, u očima mu zatreperi neka prikrivena tuga. Da joj kaže ili ne? Ne voli se petljati u tuđe stvari. Ali opet, možda Domagoju treba malo poniznosti, previše se uzoholio. Pavao uzdahne, prođe rukom kroz kosu i odluči neka bude kako mora biti.
Dobro, slušaj sad priđe još korak bliže i smanji glas tako da ga nitko ne može čuti osim nje. Istina je, Domagoj je na tebe napravio okladu, nasmije se kratko. Vjeruješ li mi na riječ ili želiš provjeriti?
Zašto bih vam išta vjerovala? Vas uopće ne poznajem! Martina čvrsto odgovori, puna odlučnosti koja kipti iz nje. Mora sama sve otkriti, bez tuđih uputa. Šake su joj same od sebe stisnute, a disanje ubrzano. Što ako je sve to glupa podvala? Ili pokušaj da joj posvađaju s Domagojem? Samo ta misao stegne joj želudac. Ne želi vjerovati u najgore.
Domagoj kojem je vjerovala bio je drugačiji. Brižan, pažljiv, blag. Otvarao joj vrata, zapamtio koje cvijeće voli, pitao za mišljenje, kao da je to sasvim normalno. U glavi joj prolete slike prvog spoja: tiho zagrebačko kafić, miris svježeg peciva, meka svjetlost iznad stola, njega zbunjenog, sretnog kada ga je obgrlila rukom Zar je moguće da on igra ovako nisku igru? Ne, nije on takav, ponavljala si je, ali crv sumnje zario joj se pod kožu.
Kako želiš, Pavao slegne ramenima, opet miran, ali s nekim izazovom u glasu. Ajde, dođi, sama ćeš se uvjeriti.
Martina oklijevajući prihvati pruženu ruku. Dodir je bio kratak, nespretan. U glavi su joj letjele misli: Zašto baš meni Pavao ovo govori? Kakvu korist ima od toga?. Nehajno pogleda oko sebe, tražeći tračak sigurne stvarnosti, ali oko njih bila je samo uobičajena zagrebačka ulica. Suha usta, srce joj tuče kao ludo. Duboko udahne, pokušavajući se sabrati i tiho upita:
Zašto mi želite pomoći?
Ne želim da još jedna naivna duša napravi glupost progunđa Pavao, iznenađujuće iskreno, gotovo očinski. Prošli put mu je cura završila na Rebru, a njemu ništa još se sprdao, kako cure padaju na njega! zgrčio se od gađenja dok je govorio.
Ako si iz iste ekipe kao on, i tebi su srca na savjesti, zar ne? oštro ga prekine Martina. Borila se za samopouzdanje, iako su se oči maglile od suza. U grlu joj je sve gorjelo od miješanja srama i razočaranja, ali stisla je zube i nije dozvolila da zaplače.
Nisam svetac mirno odgovori Pavao, bez uvrede. Ali nikad ne bih povrijedio curu zbog oklade. To mi je ispod časti. Novac me ne zanima, Domagoj je bez posla, bez faksa, živi samo od ovakvih pobjeda.
A što ako izgubi? upita Martina, glasom koji joj zastane u grlu. Iznenada joj se svijet zaljuljao pod nogama.
Izgubit će stan u centru, troiposobni, na Trgu Francuske Republike! Čestitam, visoko kotiraš Pavao se hladno nasmiješi. Njeno lice bilo je posve bijelo, a nokti su joj se zabili u dlanove od bijesa i straha. A taj stan, da znaš, isto je osvojio na okladi. Ništa svoje nema, reče umireno.
I nikad nije izgubio? Martina se još grčevito držala nade da je sve to nesporazum, loša šala, tuđi trač. No, sve joj se odjednom činilo sumnjivim: brzina njihova odnosa, njegova upornost, čudne šale iz ekipe. Rukama briše znoj s dlanova, umiruje drhtavicu i diše duboko.
Samo jednom, po mojem pamćenju Pavao slegne ramenima, pričajući to kao da iznosi običan trač. I to jer joj je tata bio načelnik policije, pa je naš Domagoj odmah podvio rep. Ideš? Do mog auta, blizu je.
Zašto baš u vaš auto? sumnjičavo upita Martina, iako je već napravila korak natrag. Ruke joj stisnule rub torbice, naglo ubrzava disanje. Želi vjerovati Pavlu, ali još je strah koči.
Imam laptop unutra, nasmije se Pavao lagano, kao da zna što misli. Na njemu je otvoren nadzorni program. Vidjet ćemo što se događa kod mene u stanu. Sreća pa je ova runda kod mene, ha?
Znatiželja i želja da sazna istinu prevladaju nad strepnjom. Potvrdno klimne i krene za Pavlom prema autu, iako joj ruke i dalje drhte.
Kad je sjela na suvozačevo mjesto, Martina je s knedlom u grlu gledala u ekran laptopa. Slika oštra: Domagoj sjedi s ekipom, smije se, grli neku curu kraj sebe, dok drugi komentiraju. Na licu mu poznata ali sada odbojna smiješka koju je proučavala satima u porukama. Razgovor brzo prelazi na temu oklade, ekipa ga potapša po ramenu. Cijela scena bilo je kao nož u srce prepoznala je Domagojev glas, dometnute rečenice, smijeh na njezin račun.
Gdje ti je ova tvoja, a? Možda ne dođe! zlobno dobaci jedan iz ekipe, ležući na kauču. Svi se cerili, dobacujući Domagoju.
Naravno da će doći, odvrati Domagoj, samouvjereno zavaljen u naslonjaču. Smekšala se kad je čula da će upoznat ekipu. Misli da je to početak ozbiljnije veze! Daj zamisli, htjela je da upoznam njene roditelje, zvala me na nedjeljni obiteljski ručak! nasmijao se, uživajući u cijeloj situaciji.
I to nakon mjesec dana? začuđeno podigne obrve cura pokraj njega. Zašto ti uvijek upadaju ovako lake mete? Bome nije fer!
A kad sam šarmantan, sve ide lakše Jel tako, Lidija? Domagoj ju bocne, ona se veselo nasmije i opet se privije uz njega.
Jedva čekam vidjeti njezinu reakciju, kad skuži o čemu je bila priča to će biti za pamćenje, haha! nasmije se Lidija, a cijela ekipa krene s podrugljivim dobacivanjima.
Martina lagano zatvori laptop. Sve je potamnilo, svijet joj se srušio na glavu bol joj je stegla cijelo tijelo, srce joj se ispresijecalo od hladne spoznaje. Prisili se izravnati leđa, duboko udahnuti, i s prikrivenim trzajem u kutu usana izvuče kratki osmijeh prema Pavlu skoro pa pobjednički, iako je u očima još gorjela suza.
Pošalji mi snimku njegovog lica kad ga presječe istina, može? Kad shvati da je izgubio, reče normalnim glasom, iako je u njoj sve ključalo od bijesa i pred kraj izdanosti. Nema ništa opasnije od povrijeđene žene. Više nije bila naivna cura sada je bila hladna, odlučna. Onda, ideš sad k njima? Kad pozoveš da mi se javi, uključi zvučnik.
A što ćeš reći? Ne bih volio da se sazna da sam ja bio upleten, oprezno upita Pavao, gledajući Martinu u oči.
Ne brini, ledeno se osmijehne Martina, s novim, oštrim sjajem u pogledu. Reći ću da me tvoja napadna navala odbila. I da mislim da mi među nama nije mjesto. Dometnut ću još nešto da i on osjeti kako je kad budeš izgažen, ponižen, slomljen.
Dogovoreno. Poslat ću ti snimku kimne Pavao uz poluosmijeh.
*************
Domagoj, nervozan što Martina ne dolazi, poseže za mobitelom. Gleda sat svake pol minute, kao da će tako brže dočekati njen odgovor. Prijatelji ga podbadaju: Ajde, nazovi ju, stavi na zvučnik možda si već izgubio.
Pritisne pozovi. Ton zvona kao da zauvijek traje, a unutra mu sve vri. Najednom se na liniji javi hladan, ravnodušan Martinin glas:
Halo?
Martina, gdje si? Svi te čekamo, pokušava biti nonšalatno veseo Domagoj, prikrivajući paniku.
Znaš što, razmislila sam, Martina odgovara ravnim, ledenim tonom. Tople note iz njenog glasa nestale su, sada je u toj ravnici bilo odsječeno, gotovo tužno ništavilo. Previše si navalentan, previše guraš Odlučila sam da to nije za mene. Nisam sigurna da za nas ima budućnosti.
Domagoj je zanijemio. Krv mu je bubnjala u sljepoočnicama, a usta su mu bila suha. Okrene se od prijatelja koji su se znatiželjno nagurali prema njemu. Na korak se odmakne.
Molim? Kako to misliš? uspio je procijediti, pokušavajući se još izvući. Nađimo se, popričajmo Samo mi daj šansu da objasnim!
Nema potrebe. Sve mi je jasno, hladno zaključi Martina. Zbogom, Domagoje.
Zvučnik utihne.
Izgleda da si sada ti izgubio, Domagoj, kroz zube mu se naruga netko iz društva, a drugi ga ošine po ramenu. Tko bi rekao!
Društvo pukne od smijeha. Plješću, netko broji: Jedan, dva, tri izgubljeno! Lidija se teatralno odmakne od Domagoja s izrazom prijezira. I ona uživa u trenutku.
Ma dajte, dečki pokuša koketno, ali glas mu zadrhti od nervoze. Isforsirani osmijeh nije pomogao. Siguran sam da će se predomisliti. Ipak je do svega došlo nesporazumom
Sumnjam, mirno odvrati Pavao, potpuno hladan. Po okladi, za tri dana stan prepisuješ na mene. Inače… namigne, ruku sklopi na prsima.
Domagoj pobjeli. Stegne šaku tako da mu nokti urežu dlan, u glavi mu zuji. Stan njegova “tvrđava” osvojena prošli put sad odlazi čovjeku kojeg je godinama podcjenjivao.
Sve si namjestio, je li tako! procijedi kroz zube, gotovo grabeći Pavla za ovratnik. Priznaj, ti si je nagovorio! Sve samo da dođeš do stana!
Pavao ga pogleda hladno, s podignutom obrvom, spokojan poput stijene, nevoljko se uopće miješati.
Nemam pojma o čemu pričaš mirno odgovori. S Martinom nikad nisam ni pričao. Pravila si sam napisao, sad ih slijedi.
Domagoj zanijemi. U glavi mu grme pitanja: Ako nije Pavao, tko joj je sve rekao? Kako je praktički preko noći okrenula ploču? Sva poznata lica iz ekipe ismijavaju ga, nitko ga više ne žali.
Ali bio si jutros s njom! vrisne još jednom tražeći krivca.
Ako i jesam, ni o čemu nisam govorio, sažeto mu odbrusi Pavao. Možda je sama shvatila? Ili joj je netko drugi otvorio oči. Nije moja stvar. Bitno da si izgubio.
Društvo se počelo razilaziti; zabava je završila. Nekoliko ih ga gurne po ramenu: Hej, dogodi se svakome! Lidija uzme pod ruku Pavla, teatralno ga gladeći, dok na Domagoja baci pogled pun prijezira:
Gotovo je, Pavao. S gubitnicima ne gubim vrijeme.
Domagoj ostane sam, sputan između četiri zida novostečenog poraza. Disanje uspori, ruke spusti niz tijelo. Prvih nekoliko trenutaka ne može vjerovati što mu se dogodilo, a ekipa koja se udaljava šalje mu hladan odjek prošlih dana.
Kako sam ovo sve uopće dopustio? odzvanja mu u mislima. Uvijek je bio sebičan, uvijek je na kraju dobijao sve. Sada prvi put više nije znao tko mu je zapravo izmaknuo tlo pod nogama.
Pavao, još jednom ga pogleda preko ramena, pa dodade:
Savjet požuri s prijenosom vlasništva. I znaš, možda je vrijeme da konačno proživiš život pošteno.
******************
Sljedeći dan Zagreb je brujao od vijesti o Domagoju. Sve je počelo anonimnim postom u popularnoj fejsbuk grupi “Zagrebačke priče” detalji o svim njegovim “pobjedama”, datumi, inicijali, citati iz svakog pohoda. Skandal je eksplodirao komentari su se nizali; jedni šokirani, drugi slavodobitno navijajući protiv njega, treći zbunjeno pitaju Je li moguće da je naš Domagoj baš takav?. Screenshot je u rekordnom roku obišao Messengere, WhatsApp grupe, TikTok i Instagram storije. Ubrzo su gotovo svi koji su ga poznavali znali za njegovo lice sa statusom “glavni ženskaroš, stan više nema”.
U memeovima je bio naslikan s krunom i natpisom Srcolomac s trga sada bez adrese šaljivo, ali okrutno. Djevojke su dijelile vlastita iskustva, opisivale kako su isto bile “zavedene i odbačene” jedna je tvrdila da joj se nikada više nije javio, druga da je nakon velike romantike samo blokirao svim kanalima. Nekakva anonimna poruka s domišljatom audio snimkom Domagojevog hvalisanja s okladom završila je u svim chatovima. Njegove ulizice sada su ga ismijavale u privatnim porukama, a bilo je i onih iz bivšeg društva: Kako si to mogao? ili Sad si tek pokazao pravo lice.
Domagoj je pogledao mobitel notifikacije ne prestaju, memeovi ga prate i kod pretraživanja. Više nije bio simpatičan frajer, već tema rugla. Poželio je da može izbrisati sve, ali bilo je kasno. Ako upiše svoje ime, prvi rezultat je gorući post s pričom nema šanse izbjeći sramotu.
Mobitel mu zavibrira:
“Kako je kad ti život presudi? Možda je sada vrijeme da zaista odrasteš i da prestaneš raditi oklade.”
Držao je telefon u ruci, osjećajući kako ga napušta sva sigurnost. Cijela maska šarmantnog tipa se srušila sada je spoznao koliko košta povrijediti tuđe srce. Prvi put sam sebi nije mogao pobjeći, a istina o njegovim igrama stigla ga je kao bura. Naučio sam, ni oklada ni osvajanje iz dosade nikada ne završe dobro za srca, pa tako ni za svoje. Bolje je izgubiti svjetla pozornice, nego zauvijek izgubiti vlastito dostojanstvo.
