I što, naša odlikašice, je li ti pomogla ta tvoja zlatna medalja? Pogledaj nas a kako ti jadno izgledaš, zadirkivali su bivši razredni kolege skromnu djevojku na proslavi mature, uvjereni da je još uvijek ona tiha, povučena Marija kakvu su poznavali.
Nitko nije mogao ni slutiti što će učiniti sljedeće.
Teška staklena vrata restorana Panorama u samom srcu Zagreba otvorila su se uz tihi škripac. Marija je na trenutak zastala na pragu, bacila pogled preko prepunog prostora i postupno zakoračila unutra.
Bilo je živo, u zraku je bio miris vrhunskih parfema i pečenja, konobari su žurno prolazili između stolova, a glasna glazba stvarala je ugodnu buku. U središtu sale, za dugačkim stolom, sjedila je skupina njenih starih kolega iz razreda.
Petnaest godina prošlo je otkako su završili školu.
Mariju nije vukla nostalgija. Došla je zbog sebe, da zatvori to poglavlje života, da pogleda te ljude koji su joj nekoć svakodnevno sjedili s lijeve i desne strane u školskoj klupi.
Popravila je jednostavnu dugu lanenu haljinu maslinaste boje i mirno prišla stolu.
Pa gle tko nam je došao! začuo se glasan glas.
To je bila Tihana, nekadašnja najljepša cura u razredu, sad u upadljivoj crvenoj haljini i s besprijekornom frizurom.
Pažljivo je odmjerila Mariju od glave do pete.
Marija? Ima da nismo ni sanjale da ćeš se pojaviti zafrknula se Lana, bivša dvorska luda razreda, dok je za stolom sjedio i Luka, bivši školski sportaš, sada s pojasom koji je već odavno izgubio bitku s trbuhom.
Marija je staloženo pozdravila i sjela na kraj stola.
Rasprava je već ključala. Svatko je pokušao nadmašiti drugoga pričama o luksuznim autima, stanovima na Jarunu, ljetovanjima na Jadranu i zimovanju u Alpama.
Marija je tiho slušala, s vremena na vrijeme klimajući glavom. U rukama samo čaša vode s limunom.
A što si ti, Marija, postigla sa svim tim učenjem? odjednom je namjerno glasno upitala Tihana.
Tišina se spustila nad stol.
Svi su se okrenuli prema njoj.
Tihana se osmjehnula i zavrtila čašu vina.
Sjećaš se škole? Stalno si samo čitala i učila Da čujemo, što si s tim pametovanjem postigla?
Neki su zahihotali.
Što, radiš negdje za crkavicu? U knjižnici? nastavila je Tihana.
Smijeh je postajao zločest.
Sjećaš se kako smo je zvali? dobacio je Luka kroz podrugljiv smijeh. Baba-štreberica.
Zavalili su se u stolice, noge na stol, smijeh je odjekivao salom. Marija ih je samo promatrala. Nekad bi je ovakve riječi poslale u suze. Bila je povučena, u iznošenim džemperima starijeg brata, uvijek u knjigama, gotovo nevidljiva.
Pisala im je zadaće, dopisivala testove, spasila im maturu. A zauzvrat jedino rugalice i podsmijeh.
Marija spusti čašu na stol i pogleda Tihanu, bez truna gorčine u očima. Samo mirno. Ti isti ljudi još uvijek žive kao da su u srednjoj školi, misli Marija.
Nitko za stolom ni ne sluti čime se Marija zapravo bavi.
Upravo kad je ustala da ode, priđe stolu čovjek u elegantnom odijelu, s vidljivom nervozom na licu.
Oprostite… na sekundu, gospođice Marić? upita gledajući Mariju.
Začudo, svi ušute.
Moja supruga vas prati svakog dana na HRT-u, odmah vas prepoznala kad ste ušli. Biste li mogli napraviti fotografiju za nju?
Pruži telefon.
Marija se nasmiješi bez srama.
Naravno, naravno.
Brzo su se uslikali i muškarac se vratio za svoj stol.
Nastade tišina.
Tihana zatrepta, lica pomalo uznemirenog.
Čekaj… ti si… tko?
Novinarka sam, smireno reče Marija.
Luka se podrugljivo nasmije.
I? Danas svatko tko ima Instagram zove se novinarom.
Marija odmahne kratko glavom.
Radim na nacionalnoj televiziji. Vodim emisiju istraživačkog novinarstva.
Tihana na brzinu pogleda mobitel. U roku nekoliko trenutaka lice joj problijedi.
Na ekranu, Marijina slika.
Ispod nje naslov:
Marija Marić novinarka čija su istraživanja razotkrila desetine korupcijskih afera.
Tihana spusti mobitel kao da joj je iz ruku iskliznuo.
To si ti?
Marija kimne.
Nisam došla ovdje preko veze. Niti sam za išta molila.
Pogleda ih sve redom.
Samo sam puno učila i još više radila.
Nitko više nije imao što reći.
Marija ustane, uzme torbicu i mirno prozbori:
Lijepo vas je bilo vidjeti.
Izašla je iz restorana istim mirnim korakom kojim je i ušla.
