Pronašao je skrovište svoje supruge i počeo ju je pratiti.

Dragi dnevniče,

Često razmišljam koliko je za skladan obiteljski život važno povjerenje između supružnika. Kad dođeš kući i umjesto topline dočeka te samo sumnja ili neprijateljstvo, teško je zamisliti miran i sretan život. S vremenom takvi nesporazumi i nepovjerenje postanu teret koji uništava odnose i donosi bezbroj nepotrebnih problema.

Mnogo ljudi ima poteškoća s povjerenjem, a to rijetko dolazi niotkuda. Obično su za to kriva prethodna loša iskustva. Ako je, recimo, žena u prošlosti bila prevarena, prirodno je da će kasnije u odnosima biti opreznija, možda i sumnjičava prema svim muškarcima. A posebno ako ju je prevario njen vlastiti muž. Ali, takve stvari se moraju ispraviti, zbog vlastitog unutarnjeg mira.

Jer, komu je zapravo teško zbog stalnih sumnji? Samom čovjeku. Stalno nepovjerenje lako može narušiti odnose otrovati svakodnevicu, unijeti nemir i nepotrebnu brigu. Naravno, ne treba biti naivan i svima vjerovati na riječ, ali je važno znati razgovarati smireno i iskreno. Vječni stres i napetost uništavaju svaki sklad.

Moj kolega, Ivan, primijetio je prije nekoliko mjeseci da njegova supruga Marija češće napušta stan. Prvo tome nije pridavao važnost pomislio je, ima svojih obaveza, možda posjete prijateljicama. No, uskoro je primijetio da Marija odlazi iz kuće točno dva puta tjedno, uvijek u isto vrijeme. Zabrinulo ga je to postalo mu je čudno i brinulo ga je što ne zna gdje ide.

Vrhunac se dogodio kad je Ivan tražio cipele u ormaru i slučajno otvorio kutiju s Marijinim starim sandalama. U kutiji je, na njegovo iznenađenje, našao dosta novčanica u eurima. Bio je zbunjen nisu razgovarali o dodatnoj ušteđevini, nije mu spominjala nikakve izvanredne prihode. Nakon par dana novac je nestao iz kutije, a Marija je opet izašla. Ivana je preplavila sumnja i odlučio je pratiti ju.

Slijedio ju je i vidio kako ulazi u zgradu preko puta. Napravio je isto, i dok se penjao stubištem, začuo je zvuk ključa na drugom katu. Ivan je pojurio i počeo uporno kucati na vrata. Nakon nekoliko trenutaka, vrata je otvorila starija žena ni traga ni glasa nekom tajnom obožavatelju.

Ispostavilo se da je Marija jednoga dana, vraćajući se iz dućana, upoznala tu staricu kojoj je pomogla ponijeti vrećice. Nakon toga joj je više puta išla u trgovinu, pomažući joj oko svega što joj je bilo potrebno. Dvaput tjedno odlazila je k njoj i nosila joj stvari iz trgovine, trošeći svoj novac na namirnice, koji bi onda baka vratila čim bi mogla.

Kad sam ovo čuo, zastidio sam se svojih sumnji. Shvatio sam koliko je lako prepustiti se brizi i pretpostaviti najgore, a zaboraviti koliko dobrote ima u ljudima. Povjerenje ne smije biti samo riječ, već pravo zajedničko putovanje i prema sebi i prema onome koga voliš.

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

19 − 4 =

Pronašao je skrovište svoje supruge i počeo ju je pratiti.
Avem împreună un singur copil, un fiu adult, care are deja propria familie – chiar am devenit bunici! Am crescut în perioada comunistă, m-am căsătorit după 30 de ani. Pe atunci lumea mă considera deja fată bătrână. Cum era de așteptat, toți voiau imediat urmași. Să nu ai copii în acea vreme era ca și cum ai fi bolnav de ciumă. Ei bine, am decis cu soțul meu că un singur copil ne ajunge. Ca oameni cu studii, înțelegeam că întreținerea unui copil costă mult, iar cu cât ai mai mulți, cu atât trebuie să investești mai mult. Nu degeaba am hotărât că un copil este suficient. Am reușit să ne creștem fiul, i-am oferit o educație bună și ne-am aranjat viața cât de bine am putut. Fiul meu, însă, gândește total diferit. La scurt timp după nuntă, nora noastră a rămas însărcinată și a venit pe lume nepotul nostru. Cei tineri nu aveau locuință și au luat un credit ipotecar. Noi i-am ajutat lunar, plătind ratele. Apoi am aflat că nora e iarăși însărcinată. Firește, i-am întrebat cum vor descurca cu doi copii și ratele la credit. S-au supărat și au spus că se vor descurca. I-am lăsat să se descurce. O perioadă au făcut față, dar apoi nora n-a mai putut merge la muncă, iar fiul a fost concediat. Ce să facă? Au hotărât să se mute în apartamentul nostru pe care îl închiriasem altora. Soțul meu a spus că îi va ajuta să plătească creditul. Așa că un an întreg am plătit noi ratele la banca lor, crezând că facem un bine copiilor. Dar n-a fost așa. De curând am aflat că jumătate de an nu s-au achitat ratele – au rămas cu restanțe. Unde au ajuns banii? Soțul meu e furios, spune că nu mai are putere pentru ei. Eu sunt șocată, nu știu ce să zic sau ce să fac. Am ajutat copiii, iar ei doar au stat pe spatele nostru și s-au odihnit. Și acum, ce-i de făcut?