Dragi dnevniče,
Često razmišljam koliko je za skladan obiteljski život važno povjerenje između supružnika. Kad dođeš kući i umjesto topline dočeka te samo sumnja ili neprijateljstvo, teško je zamisliti miran i sretan život. S vremenom takvi nesporazumi i nepovjerenje postanu teret koji uništava odnose i donosi bezbroj nepotrebnih problema.
Mnogo ljudi ima poteškoća s povjerenjem, a to rijetko dolazi niotkuda. Obično su za to kriva prethodna loša iskustva. Ako je, recimo, žena u prošlosti bila prevarena, prirodno je da će kasnije u odnosima biti opreznija, možda i sumnjičava prema svim muškarcima. A posebno ako ju je prevario njen vlastiti muž. Ali, takve stvari se moraju ispraviti, zbog vlastitog unutarnjeg mira.
Jer, komu je zapravo teško zbog stalnih sumnji? Samom čovjeku. Stalno nepovjerenje lako može narušiti odnose otrovati svakodnevicu, unijeti nemir i nepotrebnu brigu. Naravno, ne treba biti naivan i svima vjerovati na riječ, ali je važno znati razgovarati smireno i iskreno. Vječni stres i napetost uništavaju svaki sklad.
Moj kolega, Ivan, primijetio je prije nekoliko mjeseci da njegova supruga Marija češće napušta stan. Prvo tome nije pridavao važnost pomislio je, ima svojih obaveza, možda posjete prijateljicama. No, uskoro je primijetio da Marija odlazi iz kuće točno dva puta tjedno, uvijek u isto vrijeme. Zabrinulo ga je to postalo mu je čudno i brinulo ga je što ne zna gdje ide.
Vrhunac se dogodio kad je Ivan tražio cipele u ormaru i slučajno otvorio kutiju s Marijinim starim sandalama. U kutiji je, na njegovo iznenađenje, našao dosta novčanica u eurima. Bio je zbunjen nisu razgovarali o dodatnoj ušteđevini, nije mu spominjala nikakve izvanredne prihode. Nakon par dana novac je nestao iz kutije, a Marija je opet izašla. Ivana je preplavila sumnja i odlučio je pratiti ju.
Slijedio ju je i vidio kako ulazi u zgradu preko puta. Napravio je isto, i dok se penjao stubištem, začuo je zvuk ključa na drugom katu. Ivan je pojurio i počeo uporno kucati na vrata. Nakon nekoliko trenutaka, vrata je otvorila starija žena ni traga ni glasa nekom tajnom obožavatelju.
Ispostavilo se da je Marija jednoga dana, vraćajući se iz dućana, upoznala tu staricu kojoj je pomogla ponijeti vrećice. Nakon toga joj je više puta išla u trgovinu, pomažući joj oko svega što joj je bilo potrebno. Dvaput tjedno odlazila je k njoj i nosila joj stvari iz trgovine, trošeći svoj novac na namirnice, koji bi onda baka vratila čim bi mogla.
Kad sam ovo čuo, zastidio sam se svojih sumnji. Shvatio sam koliko je lako prepustiti se brizi i pretpostaviti najgore, a zaboraviti koliko dobrote ima u ljudima. Povjerenje ne smije biti samo riječ, već pravo zajedničko putovanje i prema sebi i prema onome koga voliš.
