Automobil je tiho klizio po skliskoj cesti kroz Liku, a Emilija je duboko promatrala gustu šumu koja se protezala duž rubova asfaltiranog puta. U vozilu je njezin sin, Dominik, sjedio za volanom, dok mu je supruga, Ivana, sjedila do njega. Misli su joj neprestano vrtjele u glavi kako je moguće da joj njezin vlastiti sin sprema takvu sudbinu, smještaj u dom za starije? Gdje je pogriješila u njegovom odgoju? Možda mu nije pružila dovoljno ljubavi i topline, ali ipak, cijeli život živjela je samo za njega, čineći sve da mu osigura sretno djetinjstvo. No Dominik je oduvijek imao svoje stavove.
Jedno jutro, pojavio se s torbom punom raznih stvari. Emilija je sjedila u kuhinji, lagano ispijala čaj i grickala domaće kroštule. Dominik je sigurnim korakom ušao, bacio je torbu na pod i nasmiješeno izjavio:
“Spremi se, mama, danas ideš u centar. Bit će ti puno bolje tamo.”
“Kakav centar, Dominik? Što to govoriš?”
“Dom za starije. Platio sam ti boravak za pola godine unaprijed, uskoro ću podmiriti i ostatak. Imaš svoju sobu, bez sustanara. Liječnici su izvrsni masaže, terapije, pratit će ti tlak svaki dan. Imaš pet obroka dnevno. Sve u svemu, mama, bit će ti kao u raju.”
“Dominik, ne želim ići u nikakav dom za starije. Hoću biti s tobom, s obitelji, umrijeti u svojoj kući.”
“Nemoj dramatizirati. Ivana i ja smo sve isplanirali, odlučili i platili. Ne ponašaj se kao dijete obuci se, idemo jesti.”
Srce nesretne majke drhtalo je, suza joj je klizila niz izborano lice. Sjetila se kako je Dominik, dok je bio dječak i razbio koljeno, sjedio u njezinom zagrljaju i jecao:
“Mama, nikad te neću ostaviti.”
Njegove tamnoplave oči gledale su duboko u njezine zelene, a Emilijino srce kucalo je snažno jer je vjerovala da je njezin sin njezina buduća snaga i sigurnost. I baš je to i bila.
No, tada se iz dječaka s dobrim srcem i plavim očima, Dominik pretvorio u hladnog odraslog čovjeka bez osjećaja, koji bez imalo grižnje savjesti šalje majku u dom za starije osobe.
Dok su vozili kroz krivudave ličke ceste, Emiliji su stalno dolazile uspomene na vrijeme kada je prvi put upoznala Dominikova oca, Andriju. Sjećanja na zaljubljenost na prvi pogled, na planove za kuću i djecu koje su skovali zajedno. Potom, njezina prva ljubav, Andrija, preminuo je dok je ona bila trudna šest mjeseci.
“Mužu, koga si napustio? Kome?” Bolna pitanja i tihi pozivi izgubljenoj ljubavi širili su se njezinim mislima, dok joj suze i tuga gušile grlo.
