Što si ti, tvornica djece? Koliko ih još planirate imati? podrugljivo me ispitala svekrva čim sam joj javila vijest.
Dobar dan i vama, Dragica, molim vas nemojte biti tako zajedljivi odgovorila sam smireno. Ivan vam je prenio da čekamo bebu, pa ste se uzrujali?
Naravno da jesam! Još nakon trećeg unuka sam vas molila da stanete. Ali vi kao da mene ništa ne pitate! Kupila sam vam veliku kutiju kondoma za Novu godinu, da se napokon krenete paziti, a vi opet svoje! gunđala je.
Sjetila sam se tog neugodnog trenutka kad mi je Dragica na rođendan najstarijeg sina uručila ogromno pakiranje prezervativa. Nije ni skrivala poruku: ‘Dosta je više.’
Vaše smo mišljenje čuli, ali znate kako to ide priroda je jača od nas blago sam uzvratila.
Zafrkavaš me ili što? Znaš šta, onda se oko djece sama snalazi ja ti više pomagati neću!
Pa, iskreno, ni ne pomažete uspjela sam izgovoriti prije nego što je poklopila slušalicu.
Odložila sam mobitel na krevet, nasmiješila se i nježno pomilovala trbuh koji je još uvijek bio ravan. Iako mi je četvrta trudnoća donijela radost, ponovno je izbacila svekrvu iz takta. Nikad mi nije bilo jasno zašto je toliko nervozna zbog svakog našeg djeteta.
Dragica ionako nikada nije posebno sudjelovala u životu unuka niti nam je pomagala financijski. Dođe jednom mjesečno, s poklonima tek za Božić ili kad je rođendan. Nije siromašna žena; mogla bi barem čokoladu djeci donijeti, ali ne želi. Iako me to smetalo, šutjela sam. Djeca su nam uvijek čista i sita, to je važno.
Ivan dobro zarađuje, a i ja si od doma dodam nešto na kućni budžet. Otkako mi mali biznis fino ide, angažirala sam dadilju da pomaže s klincima, pa se mogu posvetiti poslu.
Naša je obitelj složna i vesela, jedino nam Dragica svojim neugodnim sitničarenjem kvari tu idilu. Nikad me nije posebno prihvatila, a kad su počeli pristizati unuci, postala je još osornija.
Najgore je bilo kad nisam htjela pobaciti treću kćer; otvoreno je to zahtijevala. S vremenom joj je srce ipak omekšalo i zavoljela ju je kao i ostale, baš kad su se strasti malo smirile, a onda sam otkrila četvrtu trudnoću. Istina, nismo planirali još jedno dijete tako brzo, ali što je tu je. Bog nam je dao, i podići ćemo ga.
Ova radosna vijest moju je svekrvu ponovno bacila u paniku. Duboko u sebi vjerujem da je njezin strah vezan za financije. Ivan joj redovito pomaže i možda se boji da ćemo ga zbog djeteta prestati podržavati. Troškovi će nam porasti, a vjerojatno joj više nećemo moći toliko slati.
Meni ne smeta što Ivan pomaže majci sve dok ga to ne odvraća od naše djece. Za sada imamo dovoljno. Ivan je svojoj majci već platio popravak zubi, odveo ju na more i obnovio stan.
Ako sam u pravu, i Dragica zapravo brine isključivo zbog novca, to joj ionako s vremenom neće pomoći samo će se još više udaljiti od nas. Njene lekcije i prigovaranje neće mene natjerati da mijenjam planove. Odlučili smo; četvrto dijete će se roditi, i nitko nas ne može pokolebati.
Jedino se pitam, bi li moja svekrva ikada pristala da joj netko govori koliko djece smije imati?
