Pa, ti si stvarno smislila da goste nahraniš s javom, iznosio je moj glas, dok sam se nadimavao u kuhinji.
Zrak je bio pun mirisa prženog paradajza i prošlogodišnje kiseličave kupusa oni se pretvaraju da jedu u brzim kafićima i restoranima u Zagrebu Možda bi im mogla nešto zanimljivije skuhati, a ne samo gulaš, pomislio sam. Fuj!
Ćevapi će uskoro doći, salata s majonezom, palačinke uzburkala se Alka Horvat, mrmljajući i rezanci Uostalom ostavi me na miru, starčiću, bez tebe ću sve srediti. Makni se odavde dok ti ne dobiješ ladicu po glavi. Čekaj! Ostani. Isključi lonac za pet minuta, idem, iznenada je promijenila plan i obukla pregaču.
Kamo ideš? upitao sam, ne znajući što da radim, dok sam se pokušavao smiriti i pogledao prema štednjaku.
Tamo! Na susret gostima, rekli su da će doći za deset minuta. Uzeću i još malo kruha, neki od njih se nikada ne zasite. rekla je, gledajući se u ogledalo i ispravljajući kratko, kovrčavo kose koje su joj do tada bile savršene za njezinu dob. Prošlo je vrijeme kad je bila cvjetna ljepotica; sada se osjećala kao uvenuta ruža koju nitko još ne može spasiti.
Pa što, oni su mali? Samo će se podići sami, iznenadio sam se.
Ma, Pajo, ne treperi pred mojim očima, sve ću sama srediti. Ne zaboravi lonac i obuci se, za Božju ljubav, a ne šetaš ovdje u samo gaćicama. uzviknula je Alka.
Zašto si tako ljuta danas? započeo sam se žaliti.
Ne znam! odsečala je, i s tim nije mi ništa pošlo do znanja.
Krenula je, lagano savijajući bokove, prema liftu. Što je to? Što je to! Biti ćeš draga kad nam sin svake dvoje ili troje godina donese novu djevojku, a sve su im vulgarne i ponosne, ne znaš ni na kojem konju da se upute. Razgovarali su o vegetarijancama, dijetama, previše slanim i masnim jelima, pa i o noževa koji im ne fali u restoranima. Nikad im nije bio do noževa, a preživjeli su.
Sjede te djevojke, mrzeći sve Alkinu hranu. Alka je odlučila da ovaj put ne trči za savršenstvom, nego da skuha nešto svakodnevno da im barem ne ostane gladno.
U ulici je čekao svježi svibanj s laganim povjetarcem, a kad je udahnula čisti zrak, još prije nego što je primijetila srebrni auto svoga sina.
Pavle je već imao trideset i sedam godina, a još nema službeni položaj, zarađuje na internetu, šulja se s programima, a vrijeme prolazi. Sanjao bi o obitelji, o djetetu, o unuku! Sve Alkino prijateljice već su se razunijale, a ona se osjeća ostavljenom. I Pavlina djevojka, Polona, sve je isto ne želi djecu.
Mama, zašto si izašla? Mi bismo i sami došli, grlio je Pavle majku, upoznaj, ovo je Polona.
Dobar dan! nasmijala se djevojka.
Oh! iznenada je izrekli Alka, dddobar dan
Konačno, netko čiji se ne mora pretvarati, hvala Bogu, pomislila je Alka i nasmiješila se novom Poloninom.
Idemo li?
Čekaj, mama, u prtljažniku je paket napitaka i kutija s poklonom od Polone.
Stvarno? zaintrigirana Alka pružila je ruke, a Polona zrakla je osmijehom.
Pa, ona se bavi ekologijom, borac je za čistu okolinu, pa je poklon u skladu s tim kod kuće ćete vidjeti.
Alka je odmah odlučila: Ne, prebrzo sam donijela zaključke, još je jedna slaba.
Mama, uzmi paket, molim te, a ja ću izvaditi kutiju Polona ne može nositi teške stvari, zamolio je sin, vučući teški paket iz auta.
Zagledani u tajanstveni pogled koji su razmijenili zaljubljeni, Alka nije primijetila. U mislima je već zakopavala novu vezu Pavla, pa je paket uzela hladno, kao robot, i odvela ga u stan.
Nakon sveobuhvatnih pozdrava, sjeli su za stol. Polona nije ni malo iznenađena gulašem, uzela je žlicu i počela slati. Pričala je nesigurno o svom poslu, sramežljivo. Bila je jedva slušna u odjelu ekološkog nadzora.
Je li posao legalan? upitala je Alka.
Da, sve je registrirano.
Vidiš, Pavle, ti si jedini bez papira, knjiga radnog staža sjedi prašinu već deset godina. Što ako se razboliš? Što je s mirovinom? Vrijeme leti, a ti si već trideset i sedam.
Alka je dosad nije smjela postaviti to pitanje.
Ma, mama, neću živjeti do mirovine, ne brini.
Tako ti se čini, a kad dođe vrijeme, sjeći ćeš se na dupe, rekla je Alka odlučno.
Dosta, molim te, uznemiruješ mi probavu. Otac, donesi palačinku i sir.
Pavle je pokušavao podići čašu, ali ga je otac stalno prekidao, uzimajući mikrofon i izgovarajući svoje želje.
Izvrsni je gulaš, Alka Horvat, bila sam previše sramežljiva tražiti dodatak, ustala je Polona, dopustite da pomognem s posuđem.
Žene su počele skupljati posuđe. Vidjevši nered i prljavu ploču, Polona je podignula ruke:
Oh, vaš poklon! Skoro sam zaboravila!
Polona je otvorila kutiju i izložila ekološke sredstva za kuhinju, objašnjavajući:
To su sredstva koja se potpuno rastvaraju u vodi i ne štete okolišu. Napravljena su od povrća i voća. Tvrtka proizvodi sve vrste kućanske kemije.
Želite li odmah probati? zaplesala je Polona, izgledajući izuzetno ljupko. Na primjer, da očistim ploču, a dok djeluje, operem posuđe posebnim gelom?
Alka je zaklonila ploču leđima:
Oh, ne, draga, ne čistite ploču, nisam je čistila tri dana, srama mi.
Ma, nemojte, živjela sam na selu, vidjela sam sve vrste ploča, nasmijala se Polona, Samo je poprskajte, a ja ću je naknadno obrisati spužvom, bit će sjajna.
Polona je vješto čistila posuđe. Alka je prosijavala krupice kruha po stolu, postavljajući pitanja: gdje je učila, tko su joj roditelji, kako je upoznala Pavla. Odgovori su bili pristojni i zadovoljavali Alku.
Polona je potom prešla na ploču spužvom je otklonila svu prljavštinu bez napora.
Hvala ti, Polona, na lijepim darovima, priznala je Alka.
Još je očekivala neki podvala. Podvale su uvijek tu. Iz dnevne sobe je Pavle podigao čašu i pozvao sve da se ponovo okupe na kauču. Zagrlio je djevojku i nežno stavio ruku na trbuh, objavljujući:
Dakle, mama, tata Polona i ja smo odlučili se vjenčati.
Oh! uzviknuo je.
To nije sve nastavio je Pavle, a zatim poljubio Polonu, koja je crvenjela, trudimo se, zimi očekujte bebu.
To je sreća, Bože! To je radost! skočila je Alka, mašući rukama, Čula sam da i Presveta Bogorodica čuje moje molitve, nebeski duhovi su milostivi!
Hajde, draga Polona, sunce naše, anđele moj, prigrlimo te, protegnula je Alka ruke prema Poloni i prekinula Pavlov nervozni pokret. Pažljivo, ne lupaj! Znam kako se zbrinjavati s trudnicama!
Alka Horvat, šaptala je Polona, u očima su joj se suzile, podijelite li mi svoje recepte? Ne znam kuhati kao ti, naročito taj gulaš.
Ah, Polona! uzviknula je Alka, gubeći razum od sreće, to mi je bila san: prenijeti sve znanje snaje i neiskorištenu ljubav unuku!
Eto, takav je bio moj skroman san, koji sam zahvaljujući vama uspio ostvariti.
