Mama, koliko još možemo? Hoćeš li cijeli život samo ponavljati isto? uzburkano je odzvanjala petnaestogodišnja Biserka.
Ne cijeli život, dokle god nam je baka kod kuće. Ako izađe van, izgubiti će se i
I umrijeti uz ogradu, a mi ćemo živjeti s krivnjom Mama, a što ako? opet je upitala Biserka, glas joj je drhtao od izazova.
Što ako? nije razumjela majka.
Neka ode i izgubi se. Sama si rekla da ti je dosta brbljanja s njom.
Kako to možeš? Ona mi je svekrva, ne rođena rodbina, ali ti si joj prava baka.
Baka? Biserka je suzdrmano namrštila oči, onako kako to radi kad joj se podigne lice. Gdje je bila kad je njezin sin nas napustio? Kad je odbijala sjesti sa mnom? Sa svojom pravom unukom? Nije te štitila kad si se mučila za svaki dodatni kunu Opet te krivila što je muž otišao
Prekini odmah! izbijela se majka. Zašto sam ti sve to pričala? uzdahnula je. Loše sam te odgojila, jer ti nemaš suosjećanja ni prema bližnjima, ni prema rodbini. Plaši me pomisao: kad ostarim, hoćeš li i meni tako postupati? Što ti je? Uvijek si bila dobra djevojka. Nije mogla proći pored napuštenog mačića ili šteneta, donijela bi ga kući. A baka nije štene majka je umorno odmahnula glavom. Već je kažnjena. Tvoj otac nas nije samo napustio, on je i nju ostavio.
Mama, idite na posao, zakasnit ću. Obećavam da ću zaključati vrata. Biserka je pogledom punim krivnje obuhvatila majku.
Dobro, da ne razgovaramo o bespotrebnom ali majka nije pomaknula stopu.
Mama, oprosti, ali gledati te je bolno. Koža i kosti. Četrdeset ti je, a hodaš savijena kao starica, jedva se pomičeš. Stalno umorna. Zašto me tako gledaš? Tko će ti reći istinu, ako ne tvoja nebiološka kći? Biserka je neprimjetno podignula glas.
Hvala. Pazi da ne pali plin i da ne pušta vodu u kadi.
Baš tako, sjedimo s njom kao da smo vezani. Bez ikakvog života. Mama, predajmo je u dom za starije. Tam će stalno biti pod nadzorom. Ne razumije ništa
Ponovo? prekidala je Biserka majku.
Svima će biti bolje, najviše njoj, nastavljala je Biserka, ne primjećujući kako se majkina iritacija sve više povlači.
Ne želim te više slušati. Neću je ni na milost donositi. Koliko joj je preostalo? Neka ostane kod kuće
Preživjet će nas s tobom. Idi na posao. Ja neću nikamo ići, vrata ću zaključati, obećavam ponovila je Biserka, gorko.
Oprosti. Preplavila sam te Svi se zabavljaju, a ti brineš o baki.
Razgovor je tekao, a otvorena vrata sobe bake su ostala neprimijećena. Ona je, naravno, sve čula, ali jedva je shvaćala i zaboravila bi u trenu.
Majka je krenula na posao, a Biserka se vratila u svoju bivšu sobu, u koju je sada smjestila baka.
Ba, želiš li nešto? upitala je Biserka.
Bakin pogled nije otkrivao nikakvu želju.
Idemo, dam ti bombonu, pomogla je Biserka baki da ustane i odvela je u kuhinju.
A ti tko si? baka je zagledala Biserku praznim pogledom.
Popij čaj, uzdahnula je Biserka i stavila bombonu pred nju.
Baka je obožavala slatko. Majka i Biserka skrivale su bombone, da joj daju samo jednu uz čaj. Biserka je gledala kako baka otvara šareni omot. Prolazila je kroz rijetku, srebrenu kosu do bjelog lica. Biserka je odmakla pogled.
Prije je baka bojala i četkala kosu, uvijala je u raskošnu frizuru. Šarena ruž bojala je usne, a obrve je naglašavala lukom. Biserka se sjećala slatkog mirisa njezine parfemske vodice. Muškarci su je uvijek primjećivali sve dok nije počela gubiti razum.
Biserka nije mogla razlučiti što osjeća prema baki: sažaljenje, suosjećanje, mržnju? Kratko kucanje na vratima odvratilo je od razmišljanja.
Mama je sigurno nešto zaboravila, pomislila je Biserka i išla otključati.
Ušao je njezin prijatelj, srednjoškolac Dario. Majka nije odobrila njihovo prijateljstvo, pa je Dario dolazio kad je bila vani.
Bok. Zašto si tako rano? Mama je tek izašla, šaptala je Biserka.
Znam. Nije me primijetila.
Mila! odjeknuo je glas bake iz kuhinje.
Tko je Mila? upitao je Dario.
To je kako baka zove majku i svoju kćer. Sad ću je odvesti u sobu. Idi u kupaonicu i smiri se. Danas joj je prosvjetljenje. Biserka je potisnula Daria prema vratima kupaonice.
Nema nikoga unutra. Biserka je ušla u kuhinju i vidjela praznu šalicu i omot na stolu.
Želim čaj, rekla je baka.
Ali Biserka je shvatila besmislenost svojih objašnjenja.
Baka brzo zaboravlja sve, osobito ono što se upravo dogodilo. No, dobro pamti svoje daleko prošle dane. Često zbunjuje, ne prepoznaje ih ni majku. Ponekad joj se dogodi prosvjetljenje, ali kratko i rijetko.
Biserka se nije mogla odlučiti je li baka samo želi još jednu bombonu ili stvarno zaboravlja da je upravo popila čaj. Tko zna? Biserka je uzdahnula, ponovno postavila šalicu čaja pred nju i ostavila još jednu bombonu na stol.
Baka je dugo otvarala omot neukusnim prstima. Kad je šalica ispraznila, Biserka ju je odvela natrag u sobu, položila na krevet.
Sad spavaj, rekla je i zaključala vrata.
Iz kupaonice se pojavio Dario.
Mogu li izaći?
Možeš, idi u kuhinju. Biserka je pogledala zaključana vrata i slijedila Daria.
Sjedili su blizu jednog, slušajući glazbu iz telefona svatko po slušalicu u uho. Biserka je zatvorila oči, lagano lagala glavu uz ritam. Nije primijetila kako je baka tiho prošla hodnik
Kad je Biserka izašla iz predvorja da odvede Daria, vrata su bila otvorena. Trčala je u sobu, ali bakine stope nisu bile tamo.
Vrata Nisam ih zaključala. Odlazila je. Majka će misliti da sam to učinila namjerno jedva da nije zaplačala Biserka.
Zašto bi to mislila? upitao je Dario.
Ne razumiješ. Danas sam rekla da bi bilo bolje da ode i izgubi se. Majka će misliti da sam vrata otvorila namjerno, iz zla.
Dobro, obuci se, idemo je tražiti. Ne može ići daleko, rekao je Dario.
Biserka je pogledala vješalicu bakina šarena jakna još je bila na mjestu. Čizme su također.
Je li u papučama i ogrtaču otišla? Biserka je zconfuzirana gledala Daria.
Možda je kod susjeda? Izašla je po stubište, ne prepoznaje svoj stan Ja ću pretrčati dvorište, ti obiđi stanove, rekao je Dario i potrčao niz stepenice.
Nitko nije odgovarao na zvono. Biserka je napustila hodnike i potrčala van. Dario je pretraživao dvorište, pod grmljem, iza dječje tobogane
Nigdje nije. Idemo provjeriti susjedne dvorišta. Ti trči desno, ja lijevo. Tko prvi nađe, zove drugog. Sastajemo se ovdje, zapovijedao je Dario i potrčao.
Biserka je dotrčala i do autobusnog stajališta. Baka nije bila nigdje. Koliko je prošlo? Pula? Trideset minuta? Četrdeset? Kako se u papučama i ogrtaču možeš tako daleko kretati?
Trebamo zvati policiju, rekla je.
Čekaj. Sjećaš li se gdje najviše voljela ići? upitao je Dario.
Biserka je razmišljala, ali ništa nije uspjela izvesti iz pamćenja. Slegnula je ramenima.
Ok, proširimo pretragu. Ti trči prema školi, ja ću tamo, mahnuo je rukom u suprotnom smjeru.
Ulice su bile djelomično osvijetljene. Tamni zaklonjeni dijelovi uličnog prometa Biserka je pokušavala preći što brže. Imala je osjećaj da se netko skriva iza grmlja. Kad je stigla do škole, sjetila se priče koju je baka pričala. Jednom je zaboravila bilježnicu u razredu i vratila se po nju, ali čuvar je zaključao vrata. Baka je skočila kroz prozor u prizemlju i jedva nije slomila nogu.
Iako baka nije pohađala tu školu, pri prolasku je uvijek spominjala tu priču. Biserka je potisnula kapiju ograde nije bila zaključana. Škola je bila u obliku slova П, tipična za staru arhitekturu. Prošla je jedno krilo i ugledala skupinu dječaka. Šale su se na nečemu. Baka! shvatila je Biserka i potrčala prema njima.
Baka je stajala usred dvorišta u svom sivoplavom odijelu. Jedan od dječaka pružio joj je prazan omot. Kad se baka naginjala misleći da je to bombona, dječak je povukao ruku, a ostali su se nasmijali.
Ništa ne razumije. S koje si mentalne ustanove pobjegla? Želiš li bombonu? ponovno je dječak pružio omot.
Odlazite s nje! vikao je Biserka.
Dječaci su se okrenuli prema njoj.
Pogledaj, još jedan!
Tko si ti? Unuk?
Pobjegla si s bakom iz ustanove?
Unuk, ništa više. Želiš li bombonu? dječak s omotom krenuo je prema Biserki.
Ostali su ga slijedili.
Biserka se povukla. Dječaci su se naslonili na zid i spriječili baku da pobjegne. Više se nisu smijali, samo su gledali hrabro, osjećajući njezin strah i vlastitu moć. Biserka je naslonila leđa uz rešetke ograda. Vrata su ostala otvorena. Kao po naređenju, dječaci su napali.
Biserka je mahnula rukama u zraku, pokušavajući se odgurnuti, ali bila je trojica. Jedan ju je uhvatio za ruke, drugi su joj se naslonili na tijelo i držali čvrsto uz ogradu nitko se nije mogao pomaknuti. Provodili su je po rukama, odlučujući tko će prvi…
Odlazite od nje! vikao je Dario tik uz njih.
Dva dječaka su se odmakla, ali treći ju je još uvijek držao. Prijateljstvo između njih i Daria pretvorilo se u borbu. Biserka je udarila nogom dječaka koji ju je držao. On je vrištao i pustio je. Na podu je našla komadić daske, podigla ga i potrčala prema onima koji su se borili, željela udariti jednog po glavi, ali je pogodila po leđima.
Dječak je vrištao i potrčao prema Biserki. Trčala je prema vratima ograde.
Djevojko, dođite ovamo, pozvali smo policiju ugleda je muškarac i žena s druge strane ograde. Nasilnici, nema im duše
Spominjanje policije natjerao je dječake da pobjegnu. Biserka se vratila k Dario.
Daj mi pomoć, molim. Nema zahvalnosti, pomrkao je čovjek iza njih.
Bacite, bitno je da je sve prošlo, rekla je žena.
Biserka je pomogla Dariu da se podigne. Prišli su uplašenu baku. Ona je drhtala, misleći da su to opet nasilnici.
Ba. To sam ja, Biserka. Idemo kući. Biserka je zagrlila baku.
Koja Biserka? Čekam Boru. Sada mu je čas
Ba, Bor je odavno završio školu. Idemo.
Slušala sam sve, iznenada je rekla baka.
Što si čula? uplašeno je upitala Biserka, i odmah shvatila o čemu je riječ.
Možda baka stvarno razumije više nego što misle?
Milica želi da me pošalju u dom za starije. Nemojte me ostaviti, bakina glas je zaškripao.
Dobro, idemo, hladno je, a ti si u samo ogrtaču. Zakazat će te u bolnicu
Ne želim u bolnicu, namrštila se baka.
Zajedno su Dario i Biserka vratili baku kući. Biserka ju je presvukla, podala topao čaj s bombonom i položila u krevet.
Kako ćemo ti ići kući? Prljavi, u krvi, Biserka i Dario stajali su na vratima stana.
Ništa, važno je da smo je našli. I ti si hrabra, nisi se uplašila, nasmiješio se Dario.
Ali se uplašila sam. Kad tebe ne biI dok se svjetla u kući polako gase, Biserka shvati da je pravo iskupljenje tek počelo.
