Ma ne brini, Marko! Nemoj se žaliti! Bar si Novu godinu proslavio fantastično!
Evo, konačno sam stigao u rodni grad. Marko je sišao s perona, kročio na predgrađsku tržnicu i krenuo prema autobusnom kolodvoru. Nije je obavijestio da će danas doći.
Raspoloženje mu nije bilo najbolje još uvijek je bio pod sjena neugodnog razgovora s Jadrankom. Žena ga je opet omalovažavala, prigovarala i nazvala ga ravnodušnim egoistom.
Zašto ravnodušan? On je, između ostalog, želio Jadranki čestitati Novu godinu, ali je ona isključila telefon. Očajnički se zamjerila!
Tri dana je pokušavao doći do nje, a ona nije podizala slušalicu. Kad je on također odustao, zamjerio je i on. Oh, i nije se ni usudila čestitati njegovim roditeljima i sestri, kamoli njemu. Sad će to izravno reći s praga.
Nije samo ona kriva i on ima svoje greške, pa neka i ona odgovori! Kako se kaže? Najbolja obrana je napad.
Marko se oružjao optimizmom i ušao u svoj stan u prilično borbenom raspoloženju.
Stan ga je dočekao tišinom.
Ej! Tko je još živ? Jadranko, ja sam došao! glasno je javio Marko, ali odgovor nije došao.
Pogledao je u kuhinju Jadranke nije bilo, zatim u jednu sobu prazno, u drugu isto. Odmah mu je zapalo u oči: uz zid nije bilo dječjeg krevetića, nestao je komod s dječjim mjeračem i kolica koje su mu roditelji Jadranke poklonili.
Marko je potrčao do ormana: i pola gdje su prije vješili Jadrankine stvari sada je bilo prazno.
Je li joj se prošlo pamćenje? Ili me ostavila? pomislio je.
Nazvao je svekrvu, ali nitko nije podigao telefon. Tada je pokušao čuti Katju Jadrankinu prijateljicu. I tišina. Konačno je uspio doprijeti do Mihovila Katjinog muža.
Mijo, bok! Daj mi Katjin slušalicu, ne mogu joj doći, zamolio je.
Katja sad s djetetom u selu, tamo smo proslavili Novu godinu. Veza je loša, pa se ne čuje.
Došao sam jučer jer danas moram na smjenu, a oni još odmaraju, rekao je Mihovil. Što ti je Katja?
Mislio sam da zna gdje je moja Jadranka. Ovdje sam došao od roditelja, a njezin dom je prazan. I sve što smo kupili za dijete, također nije tu, odgovorio je Markov glas.
Čujem da je tvoja žena trebala uskoro postati majka. Pa šta ti, na praznike si otputovao, a nju sam ostavio samu kod kuće? iznenadio se Mihovil.
Nije htjela ići. Ali je imala rok 10. ili 11. siječnja. Mogla je stići na vrijeme.
Čestitam, Šarko, pravi si ludo, nasmijao se kum.
Zašto? nije shvatio Marko.
Zato što si vjerojatno već slobodan. Budalo! Nazovi bolnicu, sigurno je tamo, savjetovao je Mihovil.
Deset dana ranije.
Ne razumijem, Marko, rekla je majka na telefonu, zašto moraš ostati kod kuće za praznike? Jadranka ne želi ići, a ti si jedini koji može doći. Termin je za gotovo dva tjedna, vratit ćeš se pravovremeno.
Što je još bolje, skupit će se čitava rodbina: teta Vera s ujakom Sergejem, Nataša s Viktorom, Olga s Pavlom, pa i ja s ocem te Vika s Glebom.
Vika je za praznike rezervirala sobe u seoskom hotelu usred šume. Četiri dana, od 30. prosinca do 2. siječnja.
31. prosinca u restoranu će biti svečani banket s pozvanim izvođačima. Plaćam ti, a ti mi vratiš. Ostat ćeš kod nas do Božića, a 8. siječnja odlaziš. Na vrijeme stižeš do Jadrankinog roka.
Jadranka nije htjela ići:
Marko, mogu me iznenada odnijeti bilo kad. Zamisli to: svi se vesele, a ja odjednom počnem raditi. A hotel izvan grada hoće li hitna pomoć stići na vrijeme?
Ne, nigde ne idem.
Mama kaže da žene sada svoje bolesti broje, a rođenje djeteta smatraju poduhvatom. Troje nas je dovelo na svijet, a u porodiljnom odsjeku nikad nije ni ostala, sve je usklađivala.
Marko je shvatio da Jadranka ima pravo u nečemu, ali je zamišljao kako će biti dosadno kod kuće na novogodišnju noć: samo njih dvoje za skromnim stolom Jadranka je već rekla da neće pripremati ništa posebno. Osjetio je tugu.
Cijela rodbina će u tom trenutku pjevati, plesati i veseliti se u restoranu. Na kraju je Marko otputovao sam.
U seoskom hotelu doista je bilo veselo. Negdje pola do prve, kad je Nova godina već započela, Marko je izašao iz dvorane u predvorje da nazove ženu, ali ona nije odgovorila.
Pa dobro, ljuti se, a uostalom i ti si kriv. Mogla bi i sada biti tu i veseliti se sa svima, pomislio je.
Sljedeći dan majka mu je iznijela ljutnju na snahu:
Tvoja Jadranka nije ni pozdravila nas s ocem za praznike. Vidi, ljuta je! Potpuno si joj otkinuo srce, sine.
Ne shvaća što je prava obitelj. Zato smo mi svi zajedno, a ona je sama. Neka sjedi i razmisli.
Jadranka te noći nije bila kod njih. Ako je išta sjećala, to je bio Marko, a ne svekrva i sveci.
Roditelji Jadranke, čuvši da je njihova kći ostala sama za praznike, pozvali su je kod sebe. Nisu planirali veliko slavlje.
Jadrankin brat živi u Zagrebu i radi u tvornici s neprekidnim radom, pa nije imao velike praznike, pa su roditelji odlučili proslaviti Novu godinu dvoje.
31. prosinca u devet sati navečer Jadranka i majka su pokrile stol, a u tom trenutku je Jadranku obrušila bol.
Pozvali su hitnu pomoć. Majka je s Jadrankom otplovila, a otac im je potom stigao svojim automobili.
Tako je Jadranka proslavila Novu godinu u bolnici, a njeni roditelji u predvorju odjela. Jadranka je postala majka
Marko je odlučio poslušati savjet prijatelja i nazvao je bolnicu.
Koliko još? Jučer je otpuštena, odgovorili su mu s info šanka.
Kako otpuštena? nije povjerovao Marko. Je li već beba?
Da. Prvog siječnja, u pola do prve.
Tko ju je iz bolnice odveo? upitao je Marko.
Mladić, te podatke ne zapisujemo u registru, rekli su.
Marko je shvatio da ih mogu odvesti samo roditelji, pa su i on i beba sada kod njih.
Kupio je buket ruža i krenuo prema domu.
Kada je zazvonio, vrata je otvorio otac.
Dobar dan, došao sam kod Jadranke, reče Marko.
Pa zašto? upitao je otac.
Uostalom, ja sam njen muž, odgovorio je zet.
Jadranka! vično je pozvao otac. Ovako je neki čovjek došao, kaže da je tvoj muž. Želiš li razgovarati?
Ne, neka ode, odgovorila je Jadranka iz dubine stana.
Otac je razlazio rukama:
Ne želi. Doviđenja, mladiću! i zatvorio vrata.
Marko je stajao par trenutaka i ponovno pokušao.
Ovog puta je otvorila svekrva visoka, snažna, glasna žena. Iskreno, Marku je bila malo zastrašujuća.
Ne razumiješ li? upitala je.
Pustite me, hrabro je započeo Marko. Imam pravo
Nije uspio dovršiti rečenicu. Žena je iz ruku mu otkinula buket i nekoliko puta ga udarila po licu.
Pravo će ti advokat objasniti! I ne zoveš više, moj unuk spava, rekla je, bacila mu buket pod noge i zatvorila vrata.
Marko se vratio kući. Po putu je stalno trljao lice ruže su bile lijepe, ali s bodljama.
Kad je stigao, najprije je nazvao majku.
Vidi, nisu me ni pustili u stan i nisu ni dopustili da vidim sina.
Ne brini, Marko. Tvoja Jadranka će se vratiti. S djetetom u rukama, kamo će otići? A ti joj ne zoveš i novce ne šalješ.
Neka ih roditelji hrane, ako su mudri. Proći će nedjelju ili dvije i ona će se vratiti kući. A ti idi spavati. Sutra imaš posao.
Tako je i učinio: večerao je štrudlom koju je kupio u trgovini i otišao spavati.
Spavao je mirno, ne sluteći da je to posljednja noć pod tim krovom.
Kad je sljedećeg jutra došao s posla, sve njegove stvari bile su složene u kutije i crne vreće na hodniku.
Zazvonio je. Vrata je otvorila svekrva, čija je dvorana bila dvosobni stan u kojem su Jadranka i Marko živjeli.
Pa, dragi zete? Sjećaš li se adrese svog studentskog domu, ili treba podsjetiti? Sakupi sve svoje stvari. Sve što ostane, sutra će izbaciti čistačica!
Marku nije ostalo ništa drugo nego da se preseli u studentski dom.
Suda su ih razveli. Marku je dosadilo živjeti u studentskom domu, pa je planirao unajmiti stan, ali kad je primio plaću, iz koje su mu odbili izdržavanje i još 5000kuna za bivšu ženu, shvatio je da mu ne ostaje ništa.
Budi štedljiviji! Trebaš i svoj stan kupiti, savjetovao je Mihovil. Ne brini, Marko! Nemoj se žaliti! Bar si Novu godinu proslavio sjajno!
Jadranka je tri godine živjela kod roditelja, koji su joj pomagali s malim Sašom, dok su stan iznajmljivali.
Kad je Jadranka povratila posao, ona i Saša se ponovno preselili u svoj stan. Nakon obnove, ništa više nije podsjećalo na Marka i njegovu obitelj.
Što mislite o Markovom postupku? Pišite svoje mišljenje u komentarima, lajkajte.
**Pouka:** i u najtežim sukobima, najviše se cijeni poštovanje i spremnost na razgovor jer samo tako se može izgraditi prava obiteljska zajednica.
