Izaći ćeš iz ove kuće u onome u čemu si došla! izgovorio je muž. No, njegova bahatost mu se obila o glavu
Isključujem plin. To mi se čini važnim, jer juha za večeru mogla bi mi pobjeći s peći.
Marko, što se događa? smireno pitam.
Ništa se ne događa, mrzovoljno odgovara Marko. Samo ti više ne živiš ovdje. Stan je moj, auto je moj, apartman na moru je moj. A ti ti ćeš otići u onome u čemu si došla.
Govori to hladno, poslovno, kao da čita zapisnik sa sastanka. Nakon četrnaest godina braka eto, izbacuje me iz stana. Kao psa.
Ozbiljno misliš to?
Itekako, odlučno kaže on.
Na trenutak nastaje tišina. Tijekom te tišine diskretno se uštipnem za ruku, da provjerim sanjam li ovo.
Osobni razvoj
Možeš li mi reći barem čime sam te toliko naljutila? pitam ga.
Nisi me naljutila, nego upoznao sam drugu. I pokrećem brakorazvodnu parnicu.
Sjednem na stolicu. Klecaju mi koljena, ni ne pitam tijelo da sjedne, ono samo zna da je sada bolje tako. Marko me ne gleda. Namršten je i izgleda kao sova.
Marko, počnem tiho, hajde da porazgovaramo kao ljudi. Ipak smo zajedno četrnaest godina…
Nemamo više o čemu razgovarati! grubo me prekine. I prestani s tom tvojom pločom o četrnaest godina. Petra je kći gospodina Stipe. Sve je već odlučeno.
Petra… Tako se zove kći Markovog šefa. Dvadeset šest godina, blago lice, na Instagramu tisuće pratitelja Vidjela sam je na firmi, stalno je fotkala hranu prije nego bi jela i svaku žlicu lizala pred kamerom.
A eto, Petra se zaljubila u Marka. On je odlučio oženiti je. Ni iz ljubavi, samo zbog napredovanja na poslu.
A što s krenem.
Nema nikakvog ‘što s’! Marko zareži. Ti nemaš ništa. Sve je na meni. Četrnaest godina bila si mi na grbači, dosta je!
Muške lisnice
To uopće nije bila istina. Nisam visjela njemu na grbači, radila sam kod njega u firmi dok jednom nije tražio da dam otkaz. Brinula sam o kući i životu.
No, sada vidim da to ništa ne znači. Jer on je već odlučio.
Što sad raditi? razmišljam.
Stvarno nemam ništa svoje. Nemam ni prijateljice koje bi me primile, ni sigurnosnu mrežu. No mama mi je još uvijek tu.
Te večeri zovem je. Zove se Marica svi je zovu imenom, čak i ja ponekad diže slušalicu na prvi zvuk, kao da je čekala da nazovem.
Mama, mogu doći? pitam.
Dođi, dušo.
Nema suvišnih pitanja. Mama je uvijek takva prvo djela, pa tek onda riječi.
Njeno selo udaljeno je stotinjak kilometara od našeg grada. Kuća s plavim škurama je stara, ali čvrsta.
Pod prozorom divlja jabuka svake godine u kolovozu zatrpa dvorište kiselim jabukama koje nikome ne trebaju.
Mama me dočeka na vratima u svom vječnom pregači s motivom suncokreta. Miriši na tijesto i nešto voćno. Zagrli me i privuče unutra.
Pričaj, kaže dok sjedamo u kuhinju.
I ispričam. Sve kako je bilo. Kako je ušao, dao mi tri dana da se iselim, kako je rekao da je sad s Petrom… Mama sluša bez prekidanja.
Znači, ispast ćeš iz kuće gola voda, ponovi mama kad završim.
Da, tako kaže.
A što je s rentanjem?
Zbunjeno je pogledam.
Kakvim rentanjem?
Rentanje auta, mama lukavo skrene pogled, i parkiralište na Starčevićevoj. Sve je na meni, sjećaš se?
Doista sam zaboravila. Zapravo, nikad nisam ni marila za to. Marko kao državni službenik nije smio imati biznis, pa je sve prebacio na svoju punicu s malog sela, za koju je mislio da ne razlikuje minus od plusa u banci.
Mama izvadi fascikl iz komode.
Ja sam ti ekonomistica, Ivana, ozbiljno mi govori. Četrdeset godina sam radila u općinskom računovodstvu. Misliš da nisam znala što potpisujem?
Slagala je papire po stolu ugovori, punomoći, potvrde. Sve uredno, po datumima, sa žutim ljepilima za označiti.
Ovako ćemo. Punomoć opozivam sutra, odlučno će mama, idemo zajedno u grad, sve ćemo riješiti.
Sljedeći tjedan mi prolazi u magli. Mama radi metodično, mirno i poslovno. Prvo opoziv punomoći, pa odlazak u banku i blokada Markovog pristupa svim računima.
Zatim, čisto preventivno, savjetuje se s bivšim razrednim kolegom koji je sada odvjetnik. Ja selim stvari kod mame i ostajem kod nje.
Marko u međuvremenu podnosi zahtjev za razvod. Zove me svaki dan i zahtijeva da potpišem neke papire.
Marko, sve ću potpisati, odgovaram, samo ne sada.
A kad onda?
Sljedeći tjedan.
Mrštio bi se, ali više nije imao vremena natezati se. Pripremao je sve za svadbu s Petrom, kupovao prstene, rezervirao restoran.
Mama je govorila: Neka troši. Što više potroši, kasnije će biti zabavnije.
Kupce su same našli vlasnici susjednog auto-parka. Dugo su planirali proširenje, a evo i prilike.
Mama je žestoko pregovarala, kao da to radi cijeli život. Možda i radi, naposljetku u općinskom računovodstvu to moraš znati.
Ugovor zaključuju u četvrtak. Novac na maminoj računu sjeda u petak ujutro.
Marko za sve saznaje u subotu.
Dolazi bez najave, upada u dvorište i zalupi vratima od ograde tako da tresne o štok. Mama je baš skupljala jabuke za kompot.
Jeste vi normalne?! urla, da su i susjedne koke poskakale.
Što ja radim, Marko? smireno ga pita mama.
To je moje! lice mu se zažari. Sve moje! Tužit ću vas obje!
Zbog čega? Mama se okreće i nastavlja trpati jabuke u kantu. Zbog toga što prodajem svoju imovinu?
Kakvu svoju imovinu?
Sva papirologija je čista, Marko, mirno će mama. Provjeri kako hoćeš.
Nećeš ti mene krene prema njoj prijeteći.
Što ćeš ti? Oštro mu odgovori i pogleda ga pravo u oči.
Prvi put sam tada vidjela mamu takvu. Ne kao običnu baku s pregačom, već kao osobu koja je četrdeset godina radila s brojkama i ljudima.
Prijetiš mi? pita i kimne meni. Imaš svjedoka.
Vadi smartphone i maše njime Marku ispred nosa.
Sve je snimljeno, dragi zete. Od samog početka.
Marko zašuti. Bio je državni službenik i dobro je znao što znači pogrešno izrečena riječ.
Vi niste smjele
Jesmo, mama vraća mobitel u džep. Sve je moje, sve po zakonu. Ti si sam kriv, Marko. Ne trebaš podcjenjivati druge znaš o čemu govorim?
Za deset minuta već je otišao.
Mjesec dana kasnije, Marko ostaje bez posla. Gospodin Stipe, šef i nesuđeni tast, nije trpio gubitnike. A Petra, kažu, udala se za nekog županijskog vijećnika.
Mama i ja i dalje živimo na selu. Imamo novu ogradu, plastične prozore i dobar auto. Na Marka više ni ne pomislim. Zašto bih? Kako si posijao…
Što mislite o maminoj reakciji? Pišite u komentare i lajkajte!
