Danas su moje misli prepune tuge i ljutnje. Negdje pokraj autoceste, u snježnoj udubini, netko je ostavio tek rođene štence. Za nekoliko sati bili bi mrtvi od hladnoće.
Nisam mogla vjerovati kad sam jutros pročitala vijest na internetu netko ih je u gluho doba noći ostavio na snijegu, pokraj naše lokalne ceste izvan Zagreba. Male pufnaste loptice sklupčale su se jedna na drugu, pokušavajući sačuvati koliko-toliko topline i nekako izdržati na ovoj zimi. Proljeće nam se nudi iz kalendara, a mraz ne popušta; termometar u gradu pokazuje -7, a izvan naselja uz cestu pada i do -10 i niže. Koliko su uopće mogli preživjeti u toj snježnoj udubini?
Udubina u snijegu bila je duboka oko dvadeset centimetara. Pod njima se snijeg otopio, koliko su dugo tamo proveli, pokušavajući zagrijati jedni druge. No sudbina se ipak smilovala. Ivan, vlasnik lokalnog automehaničarskog servisa, naišao je na njih kad je otvarao radnju. Nije mogao samo proći; uzeo ih je i unio unutra. Bio je zbunjen i nije znao što dalje napraviti, ali najvažnije nije ih ostavio da umru nađenih. Hvala ti, Ivane, što imaš srca.
Štenci su baš sićušni.
Pet malih duša. Možda tri dečka i dvije curice, a možda i četiri dečka i jedna curica teško je još sigurno znati. Ivan je odmah zvao udruge za zaštitu životinja, ali nitko nije imao mogućnosti primiti ih. U sklonište ih nije mogao odvesti stari su samo dva-tri tjedna. Cijepljenje je nemoguće; prije dva mjeseca se ne smije cijepiti.
Poslati takve mrvice u sklonište gotovo je isto kao i potpisati im smrtnu presudu. Brzo se razbole i teško prežive. Već imamo gorka iskustva iz sličnih slučajeva. Čak i provjerene privremene udomiteljske kuće nisu ih mogle preuzeti, jer su tamo nedavno boravili drugi štenci koji su se oporavljali od parvoviroze.
Ovu noć štenci su proveli u toplini servisa. Ivan mi je kasnije ispričao kako je na kamerama vidio ženu (ne mogu je nazvati damom), kako usred noći izlazi iz auta i ostavlja bez ikakve savjesti te bespomoćne bebe na snijegu. Samo ih je izbacila i otišla u noć.
Što su osjećala ta bića koja su poput novorođenih beba otrgnuta od majke i oholo ostavljena da se smrznu? Samo mogu reći Bog neka sudi toj ženi.
Sad nas čeka borba. Dat ćemo sve od sebe da ova djeca dobiju novi dom i ljude koji će ih voljeti. Zaslužuju priliku za život i toplinu ne samo onu fizičku, već i onu ljudsku.
Nadam se da će uskoro pronaći svoje ljude i biti voljeni, jer nema ništa tužnije od pogleda malih očiju koje traže spas.
