Ivana Kovačević se još uvijek živo sjeća dana kad je morala donijeti tu tešku odluku o sudbini tuđeg djeteta. Bila je srijeda; njezin suprug Marko se vratio s posla ranije nego inače, sumorniji no ikad. Bez riječi, Marko joj je pružio kuvertu.
Što se dogodilo? upitala je.
Vere više nema. Bez mog pristanka, ne mogu Antu poslati u dom za nezbrinutu djecu.
Ivana je znala još prije udaje da Marko ima sina. Ništa neuobičajeno vojska, zaluđenost, pa nakon povratka iz vojske poveo djevojku sa sobom u Zagreb, unajmili stančić. No, ta ljubav brzo se rasplinula djevojka je ubrzo skupila svoje stvari i vratila se na svoje, negdje prema Osijeku.
Nakon nekog vremena, stigla je poruka: “Čestitam, imaš sina.” Što se sve među njima zbivalo, Marko njezinoj Ivani nikad nije pričao, a ni ona nije kopala po prošlosti. Što je bilo bilo je, nema smisla okretati stare rane.
Kad je Ivana bila u četvrtom mjesecu trudnoće, Markova bivša pojavila se iznenada, s jednogodišnjim Antom u naručju. Napravila je scenu, nagovarala Marka da joj se vrati. Marko je otpratio kući, ostao uz ženu. Ivana mu ni tad nije zamjerila za prošlost ne treba suditi.
Vera je podnijela zahtjev za alimentaciju, Marko je redovito slao novac, a bivša se više nije javljala. Tek poslije su saznali dvaput se udavala, razvod nije preboljela, na kraju je počinila samoubojstvo.
Tad su već Marko i Ivana imali dvoje djece sin Luka, mlađi od Ante za nekoliko mjeseci, i mala Marica, kojoj je jedva bila godina dana. Drugo dijete odlučili su imati kad su napokon kupili svoju kuću.
Drvena, bez kupaonice, ali četiri sobe. Dvorište, vrt, stara šupa… Nakon skučenog stana u Novom Zagrebu, to je bio pravi raj! Luka bi cijeli dan jurcao po sobama i vrtu, kao pušten s lanca.
…Odgajati tuđe dijete… Ivani to nikad nije palo na pamet. Ona tog dječaka nije ni poznavala, samo ga je jednom vidjela prije sedam godina. Kakav je? Što je proživio? Pojavile su se brige sa svojim Lukom jedva izlazi na kraj, sad bi dvoje, skoro istih godina… Hoće li se slagati? Marko stalno radi, djeca su cijeli dan na njoj.
Sve joj je to prostrujalo glavom u sekundi Marko je šutio, sjedio u hodniku, blijed, pogubljen.
Ivanu je pritislo u grudima zamislila je da je na njegovom mjestu. Što bi ona da sudbina pokuca na vrata njenog Luke? Sve joj je bilo jasno.
Marko, naravno da ćemo uzeti dječaka k sebi. To je tvoj sin, a našoj djeci brat. Ako ga odbijemo, kako ćemo dalje živjeti? Gdje su dvoje, mjesta ima i za treće. Izgurat ćemo, svi ćemo odrasti zajedno!
Mjesec dana kasnije Ante je stigao. Tiho, plaho, poslušno dijete. Nimalo nalik nestašnom i veselom Luki. Možda je baš zbog te razlike sve prošlo dobro iznenada došljak nije pokušao biti vođa, više je pratio, i dječaci su se brzo sprijateljili. Situaciju je uvijek popravljala mala Marica, dobra duša puna smijeha, koja je voljela cijeli svijet.
U jesen, Ante je krenuo u prvi razred. Bio je odličan, očito ga je majka dobro pripremila. Financijski je bilo teško Marko se trudio, ali kad se Ivana zaposlila, bilo je lakše. Djeca su odrasla, postala pravi oslonac u kućanstvu. Nikad nisu dijelili sinove na “svoje” ili “tuđe”, svi su bili njihova djeca.
Kad je Ante upisao Sveučilište u Zagrebu, Ivana je teško oboljela. Mjesecima je bila u bolnici, preživjela operaciju. Bilo je strašno, ali nije si dopuštala očaj mislila je na djecu koja još nisu stala na noge. Silno je željela vidjeti svoje sinove i kćer velike i sretne, dočekati unuke. A Marko to nije podnio nažalost, počeo je piti, i to žestoko.
Sa osamnaest, Ante je postao glava kuće. Prešao je na izvanredno studiranje i zaposlio se. Najviše je podržavao majku gotovo svaki dan bi došao u bolnicu, čitao joj knjige, raspitivao se kako pripremiti jela koja vole Luka i Marica, pa ih donio Ivani da proba. Do kraja joj nije spominjao kako je Luka upao u loše društvo i došao pod istragu. Srećom, nije završilo zatvorom izvukao se s uvjetnom kaznom.
Ivana se oporavila. Odnosi s Markom su zahladili nije mu mogla oprostiti slabost i izdaju kad joj je bilo najteže. Srećom, kuća je velika; žive kao susjedi. Marko pokušava ostavit alkohol, ali ponekad opet posrne.
Prije godinu dana, Ante je kući doveo svoju zaručnicu djevojku u koju je bio zaljubljen još iz vrtića. Studira psihologiju i odmah je krenula pomagati svekru da se izvuče iz pakla alkohola. Život teče dalje, i ubrzo će kućom jurcati unuci mladenci su nedavno saznali da čekaju blizance.
…Ivana svakog dana zahvaljuje Bogu na svom najstarijem sinu i vjeruje da je živa samo zato jer je nekad u svom srcu pronašla mjesta za tuđe dijete.
