Naša nećakinja Jasmina imala je tek trinaest godina kad smo je poslali kod bake u Dalmaciju na dvotjedni godišnji odmor. Isprva, Jasmini je bilo dražesno provoditi vrijeme s bakom; povezale su se kao domaći štrudl i šlag. No, kako su godine prolazile, Jasmina je narasla, a čari malog dalmatinskog sela polako su joj počeli blijedjeti. Nedostajali su joj prijatelji, kino u Splitu i sve one gradske zabave na koje je navikla. Usput, Jasmina je bila jedina bakačina unuka, pa je njena posjeta bila kao mali sunčev zrak u bakinu svakodnevicu.
Jednog dana, Jasminin tata, Stjepan, odvezao ju je kod bake dok je mama, Ivana, u bolnici rađala drugo dijete. Zaključili su da bi bilo zgodno da Jasmina malo udahne svježeg zraka i podruži se s bakom. Osim toga, Stjepan je redovno slao kunice za Jasminine izdatke, pa je i bakina financijska situacija naglo procvjetala.
U početku, baka nije očekivala da joj Jasmina pomaže po kući. Bilo joj je dovoljno da ima s kim popiti kavu i prokomentirati sapunice. No, kako su prolazili dani, Jasmina je postala pomalo zahtjevna i, što je gore, počela se žaliti. Znala je savršeno dobro da joj tata šalje novce za luksuzniji tretman, pa je očekivala samo najboljeod doručka pa do posteljine s ružicama.
Nažalost, situacija je postala napeta kad je Jasmina napravila cijelu dramu jer je netko pojeo njen kroasan. Optužila je rođaka koji je živio s bakom za gorku sudbinu nestalog peciva, i, naravno, iz toga je nastala prava sapunica bolja od svega što su gledale na televiziji. Stjepan je morao dojuriti iz Splita da smiri situaciju i pregovara o primirju. Nakon nekoliko takvih scena, odlučili su da Jasmina više neće ljetovati kod bake.
Baka je, naravno, bila ko pokisla kokoš zbog te odluke. Vrijeme s unukom joj je bilo dragocjeno i, usprkos svim motkama u točkovima, voljela je imati Jasminu uz sebe. Međutim, došlo je do preokreta sudbine i obiteljskih dogovora, pa su njihovi mali seoski rituali ostali samo ljetni spomen.
