Oduvijek sam se trudio odgajati sina tako da prije svega poštuje žene baku, majku, suprugu, kćerku… Po meni, to je najvažnija kvaliteta jednog muškarca: poštovanje prema ženama. Supruga i ja dali smo našem sinu sjajan odgoj, obrazovanje i sve što mu je trebalo da samostalno izgradi svoju budućnost. Nismo htjeli više pomagati, no ipak smo mu kupili dvosoban stan. Radio je i sam se uzdržavao, ali nije imao dovoljno za vlastiti dom.
Stan nismo odmah prepisali na njega, čak mu o kupnji nismo ni rekli. Zašto? Sin je već godinu dana živio s jednom djevojkom Ivanom. Nismo poznavali njezine roditelje i to mi je bilo pomalo čudno.
Kasnije sam saznao, preko svoje prijateljice, da je Ivanina majka nekad bila njezina susjeda. Ispričala mi je nešto nakon čega sam se osjećao loše. Naime, Ivanina majka je izbacila svog muža iz kuće čim je on počeo slabije zarađivati, a to nije bilo sve. Poslije je započela vezu s jednim dobrostojećim, ali oženjenim čovjekom, koji joj je bio neka očinska figura. Kada je riječ o Ivani, njezina baka nije bila puno bolja od majke. I ona je godinama bila u vezi s oženjenim muškarcem. Povrh toga, često bi natjerala kćer i unuku da dolaze u selo i rade po kući. Zbog toga su se moj sin i Ivanina buduća punica već nekoliko puta žestoko posvađali. Najviše me, ipak, brine to što majka i baka okreću Ivanu protiv njezina oca.
Djevojka je jako vezana za oca, ali zbog tih dviju žena njezin je odnos s ocem na rubu pucanja. I da stvar bude gora, Ivana je odlučila prekinuti fakultet. Drži se one da muškarac treba uzdržavati obitelj, što i ja smatram, ali Bože sačuvaj da mu ikad krene lošije u životu. Gdje je sigurnost? Kako će ona pomoći suprugu u nevolji? Zato sam prepisao stan na sebe, jer znam da sam odgojio dobrog i poštenog čovjeka, ali ljudi kažu nikad ne znaš. Istina je da se sve što je stečeno prije braka ne dijeli nakon razvoda, ali Ivana je tako snalažljiva da bi mogla mojeg sina ostaviti bez ičega, pa čak i u gaćama.
