Renata je već pet godina s Ivanom, i svi oko nje misle da je stvarno vrijeme da napravi onaj veliki korak. No, iako je Ivan kleknuo pred njom još prije šest mjeseci i izvadio prsten naravno, s onim hoćeš li biti moja žena? Renata stalno odgađa sudbonosno da. Ivan je u početku bio pravi gospodin, pun razumijevanja. Sad mu je već puna kapa njezine neodlučnosti. Roditelji Renate svaki tjedan uz kavicu neumorno ponavljaju kako bi s 25 godina već odavno morala imati zaručnički prsten na ruci, ako ne i barem jedno kumče.
Istina je zapravo ta da Renata ne osjeća da je Ivan pravi za nju. Sve između njih teče glatko, ali ona jednostavno ne može otjerati osjećaj da joj nešto fali, iako ni sama ne zna točno što. U zadnje vrijeme, srce joj sve brže zalupa kad vidi kolegu iz ureda Marka. Jedini problem? Marko ima curu i ne zanima ga previše institucija braka. Ta zajednička vječna nesigurnost dodatno ih zbližava pa se Renata počinje pitati nije li baš on onaj pravi kojeg traži.
Dok pritisak raste jer Ivanu polako, ali sigurno, ponestaje strpljenja, Renata se nikako ne može natjerati da mu napokon kaže svoje iskreno da. Ivan je izvadio papir i olovku gotovo da je napravio Excel tablicu s rokovima pa joj objasnio kako bi se trebali vjenčati ili na jesen, ili zimi. Renata je s pola srca klimnula glavom za zimu, ali osjećaj težine te odluke bio je toliki da je na kraju ipak ostavila Ivana i preselila se natrag starcima, barem dok malo ne dođe k sebi uz maminu sarmu.
U međuvremenu, kolega Marko stao je pred matičara sa svojom djevojkom, i Renati je zanimanje za njega splasnulo brže nego što se prelama burek u tramvaju. Tako je Renata upala u neku čudnu limbu, još uvijek čekajući onog jedinog. Sumnja u samu sebe je li stvarno sposobna cijeniti dobru vezu ili je zapravo tiho svjesna da Ivan nije taj? Renata nastavlja svoju potragu po splitskim ulicama i kafićima, nadajući se da će ipak naletjeti na onog pravog, ali nije sigurna postoji li on uopće za nju.
Što biste vi savjetovali Renati? Što je zapravo ispravno napraviti?
