Muž je nakon mjesec dana intenzivne obuke za dresera pasa dobio ozbiljnog njemačkog ovčara po imenu Darko. Taj trogodišnji službeni pas već je promijenio tri vlasnika. Prvotno su planirali poslati ga na kontrolni punkt, ali na kraju su ga ipak dodijelili pripravniku. Iz nekog razloga nitko ga nije htio zadržati, jer je bio vrlo tvrdoglav i teško se povinovao naredbama. Čak se razmišljalo o tome da ga jednostavno ostave u boksu i izvode van samo kad je neophodno, ali pošto i ja i moj suprug imamo u obitelji nekoliko ozbiljnih kinologa, odlučili smo da ćemo mu pružiti priliku!
U početku sam ga, dok sam ga hranila, hranu ulagala u dvorište lopatom za snijeg, iz velike distance. No, pokazalo se da i pseće srce može omekšati. Darkovo se srce upravo to i dogodilo otopilo se. Godinu dana kasnije pas je bio potpuno neprepoznatljiv. Naš najmlađi sin, tada star godinu i pol, igrao se na travnjaku. Izašla sam u dvorište da počistim proljetni nered. Kći mi je bila u vrtiću, pa sam povela najmanjeg sa sobom. I sad gledam prizor sinčić mi trči po još uvijek mokrim gredicama, a Darko mu stalno ide u stopu. Čim bi moj mali pao na tlo, Darko bi ga nježno uhvatio za kaputić i podigao natrag na noge.
Moj suprug inače ne pije, ali toga dana, kad je zaštitar išao u mirovinu, vino se točilo u potocima. Tako je moj muž preuzeo čuvanje i ostao s njim do kasno. Oko jedanaest sati navečer sjedim na verandi, pokušavam ga dobiti na mobitel, ali ne javlja se. Već počinjem brinuti da će preći most na Dravi i pasti u vodu, jer poznajem ga u tom stanju može svašta. Kad sam već bila na rubu panike i spremala se juriti za njim, kroz otvorenu kapiju ulazi Darko, a za njim muž, doslovno privezan na povodac, jedva stoji na nogama. Darko ga je besprijekorno dovukao do verande, muž se srušio na kauč, a pas je legao kraj mene i pogledao me onim svojim lukavim očima. Nikad nisam mislila da u pogledu psa može biti toliko sarkazma. I danas još zadirkujem supruga oko toga kako ga je Darko doveo kući.
