Sve je to, naravno, moja krivnja! jecala je sestra mog prijatelja. Nisam mogla ni zamisliti da će ovako biti! Sad ni ne znam što napraviti, a još manje kako sve vratiti kako je bilo, a da ne ispadnem smiješna?
Moja sestra udala se prije nekoliko godina.
Nakon vjenčanja dogovorili su da će mladenci živjeti kod muževe majke. Moja mama ima veliki trosoban stan i jedinac je u obitelji.
Zadržat ću jednu sobu, a ostale su vaše! rekla je svekrva. Svi smo mi pristojni ljudi, vjerujem da ćemo se svi dobro slagati. Uvijek možemo odseliti! tješio je tadašnji zaručnik svoju ženu. Ne vidim ništa loše u tome da pokušamo, a ako ne ide, lako idemo u najam…
I tako smo učinili. Ispostavilo se da je zajednički život veliki izazov. I snaha i svekrva trudile su se, ali je iz dana u dan bilo sve teže. Neizrečene zamjerke povremeno bi izbijale u svađe, koje su bile sve češće.
Ti si rekao da ćemo, ako ne možemo živjeti zajedno, otići kod tvoje mame u stan! plakala je žena pred mužem. Pa zar nam ne ide? smijuljio se muž, svisoka. Sitnice su to, zbog toga nije pametno pakirati kofere.
Točno godinu dana nakon svadbe supruga je otišla na porodiljni dopust, a nakon nekog vremena rodila zdravog sina.
Rođenje unuka poklopilo se s vremenom kad je svekrva ostala bez posla i još nije našla novi, jer nitko baš ne želi zaposliti ženu pred mirovinu. I snaha i svekrva bile su osuđene jedna na drugu po cijele dane, i napetost u stanu je svakodnevno rasla.
Muž je na sve jednostavno blijedo odmahnula rukom, jer je jedini zarađivao u obitelji.
Sad ne možemo ostaviti tvoju majku samu, nema od čega živjeti. Ne mogu je prepustiti sudbini, a ne mogu ni plaćati najam i još joj pomagati. Kad mama nađe posao, tada ćemo se odseliti!
No, ženi je ponestalo strpljenja puno prije nego što je svekrva našla išta. Spakirala je sebe i sina i preselila k svojoj majci. Pri odlasku je mužu jasno dala do znanja da više nikad neće kročiti u stan njegove majke. Ako mu je stalo do obitelji, neka nešto smisli.
Bila je sigurna da će se muž odmah boriti za njih. Ali prevarila se.
Prošla su više od tri mjeseca kako je otišla svojoj mami, a muž nije ništa poduzeo da ih vrati. On je i dalje živio s majkom i, kad bi se vratio s posla, s njima komunicirao preko videopoziva, a vikendom ih posjećivao kod njezine mame.
Ispalo je da žive u nekakvom gostujućem braku.
On ima pažnju i brigu dviju žena, a mama mu još žali što ga je zla žena ostavila, a još ne mora ni oko djeteta. Za njega situacija dobitak! Svekrva sigurno ugodno živi, ništa nije izgubila.
Njegova žena, međutim, sad grize sebe svaki dan. Ne odgovara joj ovakav život, a i dalje ga voli, iako zna da ne čini ispravno.
Što si očekivala kad si otišla? hladno joj odgovara muž. Slobodno se vrati ako hoćeš.
Izgleda da muž ne planira otići iz maminog stana i useliti u unajmljeni. Ona sama, dok je na porodiljnom, s razumljivih razloga ne može to financirati.
Je li to stvarno kraj njihove obitelji?
Mislim, postoji li barem mala šansa da se žena vrati u kuću svekrve, a da ne izgubi dostojanstvo?
Kroz ovu priču naučio sam da nitko ne može biti sretan ako stalno guta vlastite zamjerke i šuti. Ponekad je bolje reći otvoreno što ti smeta i potražiti rješenje dok nije kasno. U obitelji je važno biti i iskren i spreman na kompromis, čak i kada je najteže. Možda bih i svoj život drugačije posložio da sam to ranije shvatio.
