Danas, dok sam klizao oko jezera Jarun u Zagrebu, primijetio sam tri srne kako se muče na tankom ledu, nemoćno pokušavajući pobjeći. Odmah sam zgrabio svoj štap za led i uputio se prema njima, odlučan da im pomognem. Trebalo je malo truda i strpljenja, ali nakon nekoliko minuta, sve tri srne uspjele su izaći na čvrsto tlo! Moje djelo kasnije je dospjelo na društvene mreže, gdje su mnogi pohvalili moju dobrodušnost i spremnost da se angažiram. Nadam se da će ove srne ubuduće biti opreznije kad prolaze po zaleđenom jezeru.
Pažljivo sam klizao do srna i lagano ih gurao prema debljem ledu, sretan što sam uspio. Sve tri su, hvala Bogu, sigurno stigle do obale, prije nego što je led popustio pod njihovom težinom. Bila je to zaista nevjerojatna scena, pravo malo čudo u srcu grada.
Približio sam se jednoj srni i pažljivo zavezao špagu oko njenog vrata, povukao je prema sigurnosti. Bio sam zahvalan što sam pronašao ova tri divlja stvorenja na jezercu, jer da nisam došao klizati toga dana, velika je vjerojatnost da ne bi preživjela. Nakon što su sve tri srne uspjele doći na čvrsto tlo, odvezao sam špagu i promatrao kako odlaze u šumu, nestajući među drvećem.
Na kraju dana, shvatio sam koliko je važno osluškivati prirodu i biti spreman pomoći drugima, bilo ljudima ili životinjama. Naučio sam da dobre namjere i malo hrabrosti mogu promijeniti nečiji život, i da se istinska dobrota uvijek prepoznaje, čak i kad nitko ne gleda.
