Ljubo! Jeste li kod kuće? pozvǎ se Lidija, ulazeći u stan.
Ja sam u kuhinji, odgovorí Lidija.
Tog dana je došla kući ranije i započela pripremu večere.
Vlado se presvukao, operao ruke i ušao u kuhinju.
Zašto se ne hvališ? upitá je.
Zanimljivo, što bih ja uopće trebao hvaliti se? iznenadí se Lidija.
Na putu kući sretô sam Ritu iz vašeg odjela. Rekla mi je da su vam danas uplatili kvartalni bonus. Dobar je, stvarno dobar.
Uplatio, da? A ti od toga imaš kakvu radost?
Što bi ti, ja ti juče reko: majka je zvala, tražila je od Zore da pomogne s hipotekom. Ti si rekla da nemamo para. Sad ga imamo. Dajmo Zori deset tisuća kuna, predloží Vlado.
Za što to? upitá Lidija.
Ne preuveličavaj, ti sama znaš da Zori jedino teško plaća hipoteku. Sad ću nazvati majku, reći da ćemo joj prenijeti novac kaže Vlado i posegne za telefonom.
Čekaj! Stani! Jesi li mi ikada rekla da ću plaćati hipoteku za tvoju sestru? prekine Lidija.
Pa zašto ne pomoći ako imamo novac? pitá je.
Počnimo s tim da novac nije u nama, nego u meni. To je bonus koji sam zaradila naporno radeći tri mjeseca!
Misliš li, Vlado, da sam cijeli dan od ranog jutra radila samo da bi tvojoj sestri učinila uslugu? Nema li u tome druge svrhe?
Ljubo, ali ona ima djecu!
Vlado, i ja imam dijete. Vara je naša kći. Ako se sjećaš, ona studira drugu godinu na fakultetu i živi u studentskom domu u drugom gradu.
Svakog mjeseca joj šaljem novac za život. A ti si ikad svojoj kćeri dao i kunu?
Znam da joj pošalješ.
Možda bi joj jako značilo da otac pošalje barem tisuću za čarape, zar ne? upitá Lidija. A tvoja sestra, prije nego što se uplete u hipoteku, trebala je razmisliti hoće li je moći otplaćivati.
Ali joj je banka odobrila, podsjetí Vlado.
Točno. U banci rade pametni ljudi koji znaju računati. Izračunali su da Zori mora biti dovoljno novca. A ako nema, gubi ga na pogrešan način.
Na primjer, prečesto odlazi u kafiće i salone umjesto da otplaćuje kredit. Zato neću plaćati njene izdatke!
U večernjim satima Vlado čuje kako Lidija telefonom govori majci da joj je upravo prebacila osam tisuća kuna.
Zanimljivo: nemaš novca za Zoru, a majci hvala, uzvrati mú muž.
Pa, Vlove, majka mi je slomila protezu, mora ići kod zubara. Njena mirovina nije velika. To je moja majka, a Zora mi je strana osoba, objasni Lidija.
Zapravo Zora je moja sestra! podsjetí Vlado.
Točno: tvoja, a ne moja. Koje prigovore imaš na mene?
Pa, ako tako, preuzmem plaću prekosutra i sam ću prebaciti novac Zori, kaže Vlado.
Ma, molim te. Prvo pošalji, kao i uvijek, deset tisuća na kućni račun, odgovori Lidija.
Ljubo, želim te pitati: deset tisuća nije malo? Ne može li biti manje?
Može i manje, ali onda za večeru ostaju tjestenina s kečapom umjesto domaćih odrezaka ili šnicli. Možeš i ne plaćati režije i ne kupovati deterdžent, nasmiješila se Lidija.
A nije li moguće štedjeti tako da i odresci i sve ostalo budu na stolu?
Probaj ako želiš. Ako ti uspije, uzet ću iskustvo, rekla je Lidija.
Tako je razgovor završio. No Vlado, misleći da Lidija neće ispuniti svoju prijetnju, prebacio je gotovo cijelu plaću svojoj sestri.
Pogriješio je. Sljedećeg dana, vraćajući se s posla, nije našao ni traga večere u kuhinji.
Ljubo, što imamo večeras? upitá.
Pogledaj u hladnjak, odgovori Lidija.
Vlado pogleda u hladnjak: prazno je. Samo na vratima stoji usamljena bočica kečapa, a u ladici za povrće leže dva smotana jabuke.
Ljubo, ništa ovdje nema.
Stvarno? Što bi trebalo biti? Jesi li nešto tamo stavio? pita Lidija. Zar ne znaš da da bi izvukao nešto iz hladnjaka, prvo moraš nešto unutra staviti?
Dosta, gladan sam, reče Vlado.
Pretpostavljam. Ali upozorio sam te: gdje god odneses novac, tamno ide i večera. I doručak, usput, također, izjavila je Lidija i smjestila se u stolicu uz svoj kukičasti rad.
Vlado je morao otići do majke.
Sljedećeg dana svekrva, Nina Vlatković, sama dođe odgojiti snahu.
Nakon duge tirade svekrve, Lidija odgovori:
Beskorisno ste se trudíli, Nina Vlatkoviću. Ništa novo nisam čula. Znam da sam loša žena. Možda da Vas, Vlade, pošaljem k vama? Zašto bih ja bila takva njemu?
Ne zbori gluposti! Vjenčala si se, živi s mužem! odgovori svekrva.
Jasno je. Ja sam kriva! Ali stan mi je dobar, plaća mi je super, bonus je tu! Jedina smetnja: ne želim dijeliti s vama i Zorom!
Pa ste odlučili isprazniti mu džepove? Držite ga cijeli mjesec sami. Znajte: ne jede kobasice, pa ni piletinu!
Za večeru ću pripremiti odreske s pečenim krumpirom i salatom. Možda i punjene kupusove listove samo više mesa stavite. I sami ćete prati njegovu veš.
Lidijo, jesi li luda? Živjeli ste nekad i prije! iznenadiše svekrvu.
Živjeli, ponekad i prilično dobro, odgovori snaha. Dok niste zakucali nos u naš život. Zoru s Grgom razvezao, a sad se hvataju za nas?
Što pričaš? Koga sam razveo? naljuti se Nina Vlatković.
A tko drugi došao bi? Djevojke nam kvare živce: Goran je takav, Goran je loš! Ne poštuje te, zarađuje malo, obrazovanje je slabo, stan je malen i sl.
Dosta je Goran došao do naših jetra, pa je pobjegao! A Zora ostala sama s dvoje djece i neplaćivom hipotekom. Zadovoljna li ste sada?
Vjerojatno ne! Dosadilo vam je, pa ste se udružili protiv nas! Ja nisam Goran, neću dugo izdržati vratit ću Vlove, brinite se vi o njemu, tko bolje od majke? Zaista, Vlade?
Što, Ljubo! Tako nisam ni pomišljala! Ne želim se razići! Samo je majka predložila Zori pomoć, pokušava se braniti muž.
Pomoći? Znači da ćeš do sljedeće plaće živjeti kod majke ili Zore kako se oni dogovore. A ja ću razmisliti.
I Vlado shvati da Lidija ne šali. Cijeli mjesec do sljedeće plaće živio je kod majke.
Petog dana se vratio kući.
Ljubo, prenio sam ti plaću i poslao Varu tri tisuće, objaví s praga.
Iz kuhinje se širio primamljiv miris pržene svinjetine u slatko-kiselom umaku.
Idi operi ruke i sjedi za stol, nasmiješila se Lidija. Ili ćeš ići majci?
Vlado, uplašeno otvarajući oči, drhtavim glasom klimnuo. Jezik mu se zalijepio od straha. Lidija shvati da je besmisleno nastaviti s riječima i uvjeravati!
Neka je takav čin Lidije ostavio dubok trag u njegovom umu. Kad bude zaboravio, podsjetit će ga s užitkom!
Kako vam se čini Lidijina šala? Podijelite mišljenje u komentarima i lajkujte.
