Kajo, je li Tiho već rekao? započela je svekrva. Slušaj! Bit će do dvadeset gostiju, pa krenimo s pripremama navečer. Doći ću oko šeste, unaprijed.
Što? Navečer? upitala je nevjesta skeptično. Nisam se na to slagala.
Pričekaj još malo. Još nisam završila. Tomislav već ima popis namirnica, on je obećao sve kupiti.
Tomislav je uvijek pomagao svojoj starijoj sestri Svjetlani. Do trideset je uspjela dva puta oženiti se i dva puta razvesti, a svaki put krivac bio je muž ne pravilan. Njihova majka Tamara od djetinjstva je ponavljala sinu:
Sestri treba pomagati.
I Tomislav je pomaže. Ili novcem kad Svjetlana privremeno ostane bez posla, bilo popravcima u najmu, bilo nebrojenim selidbama poslova nakon svakog razlaza.
A onda se i sam oženio.
Kajo, njegova žena, najprije je podnosila. No kad je Svjetlana, peti put ove godine, zamolila za par dana da posudi njihov automobil jer joj je ponovo zakazao, Kajo je čvrsto, ali smireno rekla:
Tomislave, dosta li je? I nama nam treba auto za vikend. Mislila sam da smo imali planove
Što, treba nešto učiniti? Pješke ne ide?
Ne. Do roditeljskog vrta pješice ne stižeš. Oni su nam donijeli dva kantuna krastavaca. Mislila sam da si čuo kad sam to spomenula.
Pa čuo sam, ali znaš da je Svjetlana u hitnoj situaciji.
Opet? Koja je to?
Nemam pojma zamutio se Tomislav ali ona treba više.
Ne, Tomislave. Ovaj put neće! Ili odbiješ sestru ili mi kupiš auto. Dosta mi je voziti trolejbuse kad bi muško s automobila moglo odvesti gdje treba.
Tomislav je prvi put razmislio i htio je nazvati sestru da je odbije, ali Tamara ga je brže vratila na staru stazu:
Što, zbog žene ćeš sestru iznevjeriti? Ona je jedina! Tko će joj pomoći, osim tebe?
I Tomislav je opet pomagao, iako se svađao s Kajo. Nekoliko dana su se ne čuli, a Tomislav nije mogao više:
Što šutiš?! Ljutila si se ili što?
A šta? Trebalo ti je tri dana da to shvatiš? iznervirala se Kajo.
Jednostavno ne mogu skoknuti na što?
Kajo se nasmijala od nerazumijevanja:
Stvarno? Ne razumiješ? Tvoja sestrička te uzela na cijeli vikend jer je morala doći do vikendice kod prijateljice. Mislila sam da ćeš samo odvesti, a ostao si tamo dva dana. Ne brineš se za to?
Pa što bi trebalo? Malo smo pili. Bio je njen bivši s kojim sam razgovarao. Trebalo je nekako obilježiti. Kako bih ja, budala, morao ići? Bilo bi neprimjereno.
Mogla bi bar nazvati.
I ti bi mogla, zabacivši je Tomislav.
Ja sam i zvala! Samo ti telefon nije bio uključen. Zamisli? Što sam trebala misliti? Cijela na živcima, ne znam gdje je muž. A on je odlučio da se odmori od mene uzviknula je Kajo.
Ne izmišljaj, odvratio se muž i pokazao gestom da mu netko zvoni.
Tomislav je izašao na balkon i tek tamo podigao slušalicu. Znao je da će žena cijeniti još jedan razgovor sa sestricom.
Bok, bratiću! zatreperila je Svjetlana na liniji. Imam jubilarni rođendan za dva tjedna! Trideset godina! Znaš li, kako?
Tomislav je pažljivo bacio pogled na Kaju, koja je upravo prolila juhu.
Pa što želiš? upitao je.
Kako me odmah sve shvatiš! nasmijala se Svjetlana. Želim proslaviti kod vas kod kuće! Imate veliku dnevnu sobu. U najmu mi je skučenije, a vlasnica će se ljutiti. A restoran je skup.
Možda ipak u kafiću? Dodati ću ti koliko treba.
Jeste li vi ludi?! naljutila se Svjetlana. To je jubilarni rođendan! Želiš da ja plaćam najam kad ti već imaš stan? I sve ćeš mi ionako morati nadoplatiti. Nije mi ništa, nisam kći milijunaša.
Najprije ću razgovarati s Kajom. To je i njezin stan. Možda je ona imala svoje planove.
Prekasno! prekinula ga je sestra. Već sam svima rekla da će sve biti kod vas. Oslobodi stan cijeli dan, dobro? Mama kaže da će sve pripremiti.
Tomislav je uzdahnuo i zaklonio lice rukom. Dok je pokušavao smisliti izlaz iz situacije, telefon je ponovno zazvonio. Ovog puta poruka od majke.
Svjetlana je sastavila jelovnik. Evo popisa jela. Namirnice također treba kupiti. Reci Kaji da pomogne. I s pripremom neće smetati.
U tom trenutku Kajo, ne znajući ništa o Světlaninom jubileju, smjestila se udobno u fotelju s telefonom, spremna gledati omiljenu seriju. Kad je Tomislav ušao u sobu, spustivši pogled, sve je shvatila.
Pa što je sad? upitala je smireno, pauzirajući seriju.
Kajice, slušaj Svjetlana jubilarni rođendan, razumiješ. Trideset godina. Znaš kako je to, datum. Želi obilježiti.
Kajo je podigla glavu.
Pa neka slavi. Mi li joj to zabranjujemo?
Tomislav je počeprljao bradu.
Nije u tome. Želi slaviti kod nas.
Što?! ustala je iz fotelje. Čekaj. Kod nas u stanu?
Da, ali samo jednu večer. Kaže da je restoran skup, a kod kuće joj je skučeno
I što? Slažeš se?
Rekao sam da najprije razgovaram s tobom! Ali Svjetlana je već sve pozvala. I mama sastavlja jelovnik
Kajo je zatvorila oči i duboko udahnula.
Tomislave. Jesi li stvarno odrasla osoba? Ili samo prenosiš Světlanine želje?
Što to počinješ?
Počinjem? ironično je pokazala Tomislavu telefon. A ništa, da mi nitko nije ni nazvao? Ovo je moj stan, a ne tranzitna točka za tvoje rođake. Svjetlana želi slaviti kod mene, ja moram pomoći, još i tvojoj mami asistirati i sve to bez da me ni pitate?!
U tom trenutku telefon je zazvonio.
Ah, još jedna trešnja na torti, šapnula je. Tvoja mama, mahnula je telefonom pred Tomislavovo lice.
Kajice, je li Tiho već rekao? zaprijetila je svekrva. Vidi! Do dvadeset ljudi. Zato ćemo pripreme započeti navečer. Doći ću oko šeste, dan ranije.
Što? Navečer? skeptično se nasmijala nevjesta. Nije mi to na stole.
Pričekaj. Još nisam završila. Tomislav već ima popis namirnica, obećao je sve kupiti.
Pretpostavimo ljubazno je odbacila Kajo. A novac? Gdje ćemo to sve uzeti?
Tomislav je obećao pomoći, kratko je odgovorila Tamara.
Ah. Dakle, iz mog stana želite napraviti restoran i još mi naplatiti sve troškove? Kajo nije više mogla.
Svjetlana nije stranca za vas! Nije li teško pomoći jedan dan, nešto narezati, salate, sendviče Ti si domaćica!
Tamaro, prekidnula je Kajo, upravo sam saznala za slavlje. Nisam dala dopuštenje da Světlanin rođendan bude u mom stanu.
Što sve moj stan. Vi ste s Tomislavom bračni par. Sve je zajedničko! oštro je odgovorila svekrva.
Nemojte tako. Da je stan Tomislavov, ne biste to rekli. Tada bih ja bila, oprostite, samo primatelj.
Ne izmišljaj gluposti. Gotovo, razgovor završava. Do petka treba nabaviti sve, odrezala je Tamara i prekinula poziv.
Što je bilo? upitala je Kajo muža, čujući kratke beepove.
Dosta je glumiti žrtvu! konačno je progovorio Tomislav. Rekli su ti da nisi u pravu. Priznaj grešku i prestani naporno se suprotavljati.
Kajo je šokirana. Ustala je, prišla ormaru i tiho izvadila veliku sportsku torbu. Zatim je ušla u spavaću sobu, otvorila komodu i monotonim redala Tomislaveove majice i traperice.
U međuvremenu je Tomislav sebe smatrao pobjednikom. Glasno je otvorio hladnjak, izvukao bocu piva, zatim se uputio u dnevni boravak, sjedeći pred televizorom kao da se ništa nije dogodilo.
Mislio je da će Kajo otopiti, da će sve biti kako prije. Malo se ljutit će, a zatim se smiriti. Uključio je nogomet, misleći da će Kajo uskoro doći u sobu i pozvati ga na večeru. No, pogriješio je.
Pola sata kasnije Kajo je stajala u hodniku s vrećom u ruci, a pored nje je bila napunjena sportska torba. Tomislav je izlazio iz dnevnog da dođe do hladnjaka, ali ju je ugledao.
Što je to? promrmljao je. Kakvu predstavu si mi organizirala?
Kajo ga je pogledala hladno:
Ovo nije predstava, Tomislave. Ovo je kraj. Neću više biti sjena u vlastitom životu, sluga u svom stanu i podloga za tvoje mami i sestrine zahtjeve. Ako želiš biti dobar sin i brat samo idi kod majke. Pripremite se zajedno za proslavu. Sigurna sam da će ti ona rado dati kutak u svojoj dnevnoj sobi.
Ozbiljno? zakoračio je prema njoj. Neću se vratiti.
Potpuno ozbiljno, kimnula je Kajo. Ne želim da se vraćaš. Toliko sam podnosila da sada postavljam i sebi pitanje. Ali dosta je za mene. Ako za tri godine ne naučiš poštovati me, neće biti bolje.
Kajo ne možeš sve ovo slomiti! Odjednom!
Nemoguće je slomiti ono što je već raspadnulo.
Tomislav je mrmljao, još uvijek ne shvaćajući da je Kajo donijela konačnu odluku.
I tako, dodala je Kajo, sve tvoje košulje i traperice su ovdje. Ne moraš mi zahvaljivati. Odlazi odmah.
Pokušao je nešto reći, ali Kajo je otvorila ulazna vrata. Tomislav je stajao, preplavljen bijesom. Njegove obraze su gorele, usne su stisnute. Još je nadao da će Kajo popustiti, ali njena potpuna smirenost samo ga je još više uznemiravala.
Pa što sad! izgrdio je. Misliš da ćeš naći nekog boljeg? Takve kao ja još ćeš tražiti!
Kajo je uzdahnula i zakoračila unazad:
Takve kao ti, stvarno ćeš tražiti I hvala Bogu.
Još ćeš požaliti! vikao je Tomislav, hvatajući torbu. Ćeš se povući na koljenima kad shvatiš da nitko ne želi razgovarati s tobom! Bez mene ti si nitko!
Ako je nitko osoba koja živi u vlastitom stanu, radi, ne služi rođake muža i ne trpi huliganstvo, onda mi odgovara da budem nikola (ničija).
Tomislav je otišao, a Kajo je ostala sama. Duboko je udahnula, prišla prozoru, otklonila zavjesu i gledala kako bivši muž gura torbu u prtljažnik taksija.
Prošlo je nekoliko mjeseci.
Postupak razvoda bio je neugodan. Tomislav je pokušavao prikazati Kajom kao materijalističku i pohlepnu. Glavni spor bio je oko automobila kupljenog u braku. On je tvrdio da je sve sam platio, a Kajo da je samo koristila.
Poštovani sudac, uložio sam sve sredstvo, auto je na moje ime! uvjereno je izjavio. Mojoj ženi ni kunu nisam dao!
Kajo je hladno otvorila fasciklu s dokumentima i na stol izložila bankovne izvode: uplate, kopije računa. Pronašla je i ugovor o avansu koji je potpisala.
Ne tražim njegov udio. Ali svoj neću ni predati, reče smireno.
Sud je presudio po pravdi.
Tomislavu to nije išlo. Auto je već smatrao svojim. Sad ga je morao prodati i podijeliti novac. Izašao je iz suda s crvenim licem od bijesa.
Kod kuće ga nije čekala podrška, nego val prigovora.
Što, glupi? vrištala je Tamara. Daj sve! Auto! Stan! A daš li i pravog odvjetnika!
Uz sve to, Tomislav je uzela i kredit da plati Světlaninu proslavu u restoranu. Jer je pripremila stan. Sad je Tomislav imao mali kutak za spavanje u sobi Tamare.
Kajo je po prvi put dulje vrijeme spavala mirno. Odlučila je: još je mlada da se drži takvih kao Tomislav. Dovoljno je dobrih muškaraca oko nas važno je na vrijeme prepoznati tko je tko.
