U čudnom, maglovitom snu gdje je vrijeme teklo poput rastopljenog voska i zidovi sobe lebdjeli poput oblaka, Neda je progovorila glasom koji je odjekivao iz svih kutova: Već imate tako ozbiljnu vezu, uporno, gotovo zahtjevno izrekla je, zureći u vjerojatnu snahu kao da joj je htjela probiti dušu, kada planirate vjenčanje?
Vesna je odgovorila s osmijehom koji se činio poput tanke maske od papira, birajući riječi pažljivo da ne povrijedi buduću svekrvu. Možda još nije pravi trenutak, rekla je. Živimo zajedno tek mjesec dana. Bolje je pričekati, upoznati se u svakodnevnim stvarima… Tko zna, možda bismo se počeli svađati oko najmanjih gluposti?
Neda je lagano podigla obrvu, ali ta obrva je u snu odletjela poput ptice i vratila se na mjesto dok je ona nastavila ispitivati. U osnovi, Vesna joj se sviđala, mnogo više od prethodne djevojke sina. Lada je bila nepodnošljiva i drska! Dobro da ju je Nikola ostavio.
A kako stoje stvari s Igorem? upitala je, promijenivši temu, ali pogled joj je ostao oštar poput noža. Dječak je već odrastao, ali ipak…
Vesna je osjetila kako joj se duša zagrijava pri pomisli na Nikolainog sina. Sjećanja na prve dane njihovog upoznavanja isplivala su poput mjehurića iz duboke vode. Tada je jako brinula: kako će tinejdžer prihvatiti novu ženu u kući? Neće li je vidjeti kao prijetnju, pokušaj zamjene rodne majke?
On je divan, iskreno je odgovorila djevojka, i njezin osmijeh je postao topliji, prirodniji poput sunca nakon kiše. Isprva sam se, naravno, brinula. Mislila sam da bi Igor mogao prema meni osjetiti neprijateljstvo, ili barem oprez. Ali sve se složilo na najbolji način! Pokazao se kao vrlo otvoren i prijateljski dječak!
Na trenutak je zašutjela, sjećajući se kako je jednom Igor, vrativši se iz škole, s oduševljenjem probao njezin štrukli i odmah izjavio da će sada u njihovoj kući uvijek biti ukusna hrana.
Štoviše, nastavila je Vesna s laganim osmijehom, otvoreno se radovao tome što će sada hranu pripremati osoba koja je mnogo vještija u kuhanju od njegova oca. Ponekad čak traži da ga naučim nekim receptima.
Nikola, koji je do tada šutke slušao razgovor, konačno je podigao oči i kratko kimnuo, potvrđujući Vesnine riječi. Na njegovu licu se pojavio jedva primjetan osmijeh, kao da je i on bio sretan što su se odnosi između njegova sina i odabrane tako dobro razvili.
A bratića još ne traži? s otvorenim nagovještajem upitala je žena.
Nikola, čuvši majčino pitanje, nehotice se namrštio i bacio na nju kratak prekorni pogled. U njegovim očima se čitalo nijemo “zašto opet svoje?”. Dobro je znao načine svoje majke ona se nikada nije ustručavala dotaknuti najosjetljivije teme, kao da ne shvaća da takvi razgovori mogu biti neugodni drugima.
A što je tu loše? ništa se nije zbunila Neda, samouvjereno nastavljajući svoju liniju. Njezin glas je zvučao živahno i čak malo razigrano, kao da je raspravljala o nečemu posve običnom. Igor obožava djecu, stalno se zabavlja s nećacima. A tebi je tek trideset pet stići ćeš podići par mališana!
Vesna je osjetila kako se u njoj diže val nelagode. Bilo joj je neugodno što mora raspravljati o tako osobnoj, bolnoj temi u prisutnosti jedva poznate žene. Stisnula je prste ispod stola, pokušavajući zadržati vanjski mir.
Bojim se da je to isključeno, izrekla je suzdržano, trudeći se da glas zvuči ravnomjerno. Liječnici kategorički ne preporučuju da imam djecu.
Na trenutak je u sobi zavladala tišina. Neda je lagano podigla obrve, kao da razmišlja o onome što je čula. Njezino lice se odmah promijenilo prethodna dobroćudna maska se rastopila poput leda na suncu, ustupajući mjesto hladnom, gotovo udaljenom izrazu.
Ženski problemi, da? protegnula je s pretvaranim suosjećanjem, i u njezinu tonu se provukla jedva uhvatljiva nota superiornosti. Ali ne treba očajavati medicina ne miruje. Ono što se ranije činilo nemogućim, danas se rješava bez većih problema.
Vesna je jedva primjetno uzdahnula. Htjela je zatvoriti ovu temu, ali shvatila je da jednostavno šutjeti neće ići. Pogledala je Nikolau, nadajući se da će je podržati, ali on je samo lagano slegnuo ramenima, kao da kaže: “sama objasni”.
U mom slučaju to neće uspjeti, tiho je izgovorila, gledajući ravno ispred sebe. Iskreno, nije razumjela zašto mora otvarati dušu pred uglavnom strankinjom! Ali i šutjeti nije opcija, još će nešto smisliti… Imam ozbiljne probleme s vidom. Dijagnoza je postavljena još u osamnaestoj godini za to vrijeme uspjela sam prihvatiti stvarnost: djece kod mene neće biti.
Neda je na trenutak zastala, očito pokušavajući shvatiti ono što je čula. Njezine obrve su se podigle, na licu se odrazilo iskreno čuđenje kao da se suočila s nečim potpuno neshvatljivim.
Što tu ima veze s vidom? upitala je, lagano nagnuvši glavu. Iskreno nije vidjela vezu između vida i djece, i čak je pomislila da je to samo glupa isprika. Ne razumijem.
Vesna je duboko uzdahnula, birajući riječi. Nije htjela ulaziti u medicinske detalje, ali ni izbjeći odgovor nije mogla.
Postoji devedesetpostotna vjerojatnost da ću izgubiti vid, objasnila je ravnomjernim, suzdržanim glasom. Takvo opterećenje na organizam mi je kategorički kontraindicirano, to je prevelik rizik! To se ne isplati, razumijete! Kakva je korist od djeteta kojeg nikada nećeš vidjeti?
Utišala se, dajući sugovornici vrijeme da shvati rečeno. Vesna je nervozno popravila naočale. Bilo joj je važno da Neda shvati ovo nije hir ni želja, recimo, sačuvati figuru. Ovo je sasvim stvarna opasnost!
Djevojka je jasno osjećala kako se u zraku gomila razočaranje sugovornice. Neda više nije pokušavala započeti razgovor, samo je povremeno bacala kratke poglede na djevojku, u kojima se čitalo ne prikriveno nezadovoljstvo. Bilo je jasno da takva nevjesta sina očito ne odgovara njezinim predodžbama o idealnoj partiji. U mašti majke, vjerojatno se crtala sasvim drugačija slika zdrava, puna snage žena, koja će joj uskoro podariti unuke.
Ali Vesna nije osjećala ni krivnju ni želju da se opravdava. S Nikolom su davno raspravili situaciju, odvagnuli sve “za” i “protiv”. Razgovor s liječnicima, dugi večeri uz proučavanje informacija, otvoreni razgovori jedan s drugim sve je to dovelo do jedinstvene odluke. Rizik za njezino zdravlje bio je prevelik, i izložiti se opasnosti nitko od njih nije htio. U krajnjem slučaju može se razmotriti posvojenje ili koristiti usluge surogat majke. Uostalom, sada to nije tako teško organizirati.
Kada se par konačno počeo spremati kući, atmosfera se malo razrijedila. Neda se na rastanku zagrlila sa sinom, kimnula Vesni, ali u tom gestu nije bilo topline više običaj pristojnosti. Dok su obuvajući obuću u predsoblju, Vesna je uhvatila pogled Nikolain u njegovim očima se jasno čitalo šutljivo “oprosti”.
Izlazeći na ulicu, oboje su uzdahnuli s olakšanjem. Večernji zrak činio se posebno svježim nakon napetog razgovora. Vesna je uhvatila Nikolau za ruku, i on je odmah stisnuo njezine prste u odgovor. Nije bilo izgovoreno ni riječi o onome što se dogodilo, ali oboje su razumjeli da upoznavanje s roditeljima nije moglo biti nazvano uspješnim. Ipak, to nije mijenjalo glavno njihovu odluku da budu zajedno, unatoč tuđim očekivanjima i predrasudama…
*************************
Tri mjeseca kasnije.
Vesna je sve češće primjećivala da se osjeća drugačije nego obično. Isprva tome nije pridavala veliku važnost pomislila je da je jednostavno preumorna na poslu ili uhvatila laganu virusnu infekciju. Ali kada se nelagoda nije povukla već nekoliko dana, počela je brinuti.
Stalno je imala laganu slabost, ujutro ju je povremeno obuzimala mučnina, a uobičajeni mirisi su odjednom postali iritantni. Vesna je pokušavala savladati sama kupila je u ljekarni antivirusne lijekove, pila više vode, trudila se ranije ići spavati. Ali poboljšanja nije bilo. Hvatala se kako se češće rasejava na poslu, a navečer se srušila od umora, iako nije radila ništa posebno teško.
Jedne večeri, razgovarajući telefonom s majkom, Vesna se nehotice podijelila svojim brigama. Glas je zvučao pomalo prigušeno još uvijek je osjećala tu čudnu tromost od koje se nije mogla riješiti.
Vesna, nakon kratke pauze oprezno je upitala majka, jesi li sigurna da nisi trudna?
Vesna se čak lagano iznenadila takvom pretpostavkom. Na sekundu je zašutjela, razmišljajući o pitanju, a zatim samouvjereno odgovorila:
Apsolutno! Ni jednom nisam propustila uzimanje tableta. Propisao ih je liječnik nakon temeljitog pregleda, sve strogo prema uputama.
Majka se nije htjela svađati, ali u njezinu glasu se osjećala upornost:
Svejedno kupi test za vlastiti mir. Ovo je preozbiljno pitanje da bi se ostavilo bez pažnje.
Vesna je htjela prigovoriti da to sigurno nije trudnoća, ali nešto u majčinom tonu ju je natjeralo na razmišljanje. Na kraju, test je doista jednostavan i brz, a dodatna sigurnost nikad ne škodi.
Dobro, mama. Odmah ću otići u ljekarnu. Nikola je na poslu, tako da ima vremena, rekla je Vesna i spustila slušalicu.
Brzo je skupila stvari, navukla jaknu i izašla iz stana. Do ljekarne u susjednoj zgradi bilo je blizu ne više od pet minuta pješice. Vesna je išla malo brže od običnog, kao da je pokušavala preteći vlastite misli. U glavi su se vrtjele iste pitanja: “A što ako je mama u pravu? Ali kako se to moglo dogoditi? Sve je bilo pod kontrolom…”
U ljekarni je na trenutak zastala pred vitrinom s testovima. Izbor je bio neočekivano velik različite marke, različiti formati. Vesna je zbunjeno pogledala ljekarnika, zatim opet police. Konačno, uzela je dva testa srednje cjenovne kategorije odlučila je da nema smisla štedjeti na takvoj stvari. Platila je u eurima, stavila kupovinu u džep i požurila kući.
Vrativši se, na minutu je stala u predsoblju, pokušavajući smiriti lagano uzbuđenje. Ruke su joj malo drhtale dok je vadila testove iz pakiranja. Učinila je sve prema uputama, i počela čekati.
Prve minute su se vukle nepodnošljivo dugo. Vesna je nervozno pogledavala na sat, zatim opet na testove. I evo dvije crte su se pojavile jasno, svijetlo poput zvijezda u noćnom nebu. Prevela je pogled na drugi test i tamo su se pojavile jasne linije.
Kako je to moguće?! nehotice je uzviknula, osjećajući kako se u njoj diže val zbunjenosti. Ovo je nezamislivo! Ja sam se tako temeljito pripremila!
U tom trenutku na vratima je glasno zazvonilo. Vesna je zadrhtala od iznenađenja. Pogledala je na sat vrijeme nije bilo takvo da bi netko mogao doći po poslu. Onda joj je sinulo to je sigurno Igor. Tinejdžer je često zaboravljao ključeve kada je žurio kući nakon škole.
Vesna je žurno bacila testove u kantu za smeće, popravila kosu i pojurila prema vratima. Otvorivši, vidjela je na pragu malo zadihanog Igora s ruksakom preko ramena.
Opet zaboravio ključeve? nasmiješila se, propuštajući ga unutra.
Da, krivnje je kimnuo Igor, skidajući tenisice. U žurbi sam se spremio, a onda sam već na ulici shvatio…
Djevojka je požurila u kuhinju, trebalo je nahraniti očito gladnog tinejdžera. Još nije znala da jedan od testova nije doletio do kante i izdajnički leži na podu…
*****************
Nikola, na tjedan dana idem majci ona se ne osjeća dobro, rekla je Vesna, izbjegavajući gledati u oči zaručniku. Bilo joj je gadno lagati osobu koju je iskreno voljela, ali upravo sada jednostavno nije mogla iznijeti svu istinu. I postupiti drugačije nije mogla! Rizik za zdravlje nije dopušten, odluka je već donesena…
Nikola je odmah odvratio pažnju od prijenosnog računala, pažljivo je pogledao. U njegovu pogledu se čitala iskrena briga.
Možda treba pomoć? odmah se odazvao. Donijeti lijekove? Ili možda poći s tobom? Majka je ipak sama…
Vesna je nehotice nasmiješila toplo i malo krivnje. Njegova spremnost da pritekne u pomoć dirala ju je, ali sada je to samo kompliciralo situaciju.
Za sada ništa nije potrebno, hvala na prijedlogu, odgovorila je što je mirnije mogla. Ako što nazvat ću.
Okrenula se i žurno nastavila slagati stvari u malu putnu torbu. Pulover, par traperica, nekoliko majica, donje rublje, četkica za zube… U glavi su se brojale minute do polaska posljednjeg autobusa u susjedni grad ostalo je manje od sat vremena, a do kolodvora još treba stići. Majka je obećala da će je dočekati na mjestu, i to ju je malo smirilo: uz nju će biti osoba koja će razumjeti i neće postavljati suvišna pitanja.
Budi na vezi, dobro? Ako što odmah nazovi. Mogu doći u bilo kojem trenutku.
Naravno, kimnula je Vesna, privijajući se uz njega na sekundu. Uskoro ću se vratiti. Nećeš stići zaželjeti se.
Put do kolodvora prošla je kao u magli. Povremeno je provjeravala telefon nije li napisao Nikola, ne naziva li majka. Misli su se miješale, ali čvrsto je držala u glavi plan: doći, riješiti situaciju, vratiti se. I tek potom, kada se sve slegne, razgovarati s Nikolom. Iskreno, otvoreno, bez poluinformacija.
Sljedećeg dana Vesna se obratila privatnoj klinici. Unaprijed se naručila na pregled preko stranice, odabrala liječnicu prema recenzijama, trudila se sve organizirati tako da nitko ne postavi suvišna pitanja. Pregled je prošao brzo i svakodnevno: pregled, analize, ultrazvuk. Liječnica, žena srednjih godina s mirnim glasom, pažljivo je proučila rezultate, usporedila datume, još jednom precizirala anamnezu.
Da, trudna si, potvrdila je konačno. Razdoblje je malo, oko pet-šest tjedana.
Vesna je šutke kimnula. Negdje u dubini duše još je tinjala nada da je ovo greška, da su testovi lagali, analize zamijenjene. Ali sada je sve postalo konačno jasno.
Ali ja sam uzimala tablete! Kako se to moglo dogoditi? njezin glas je zadrhtao, u njemu se čula ne samo zbunjenost, već i jedva suzdržano uzbuđenje. Kako tako? Ona je sve radila strogo prema uputama!
Liječnica je lagano nagnula glavu. Nije žurila s odgovorom prvo je uredno složila papire na stolu, zatim podigla oči prema pacijentici.
Moguće da je lijek bio nekvalitetan, pretpostavila je ravnomjernim, profesionalnim tonom. Ili su postojali neki faktori koji su smanjili njegovu učinkovitost: na primjer, uzimanje antibiotika ili drugih lijekova istovremeno, kršenja režima uzimanja, problemi s probavom. Tako se događa, iako rijetko.
Napravila je malu pauzu, pažljivo promatrajući reakciju Vesne, zatim je meko nastavila:
Koliko razumijem, ne planiraš zadržati trudnoću?
Vesna je na trenutak zatvorila oči. To pitanje je i sama sebi postavljala bezbroj puta u posljednjih nekoliko dana. U sjećanju su isplivale riječi liječnika, izrečene prije mnogo godina, upozorenja o riziku koji nigdje nije nestao. Duboko je uzdahnula i odgovorila, trudeći se da glas zvuči čvrsto:
Rizik sljepoće devet prema jedan. Što misliš, mogu li ja poduzeti takav korak?
Liječnica je kimnula s razumijevajućim izrazom. Već je stigla proučiti karton pacijentice i uvjerila se da rizik doista postoji. U takvoj situaciji izbor djevojke bio je najbolji.
Razumijem te, meko je izrekla. Ovo je vrlo ozbiljna odluka, i imaš pravo donijeti je na temelju stanja svog zdravlja. Sada ću ti izdati uputnice za analize. One će pomoći točnije procijeniti situaciju i odabrati optimalni plan djelovanja.
Okrenula se prema računalu, brzo nešto upisala u elektronički sustav, zatim ispisala nekoliko obrazaca. Uredno ih složivši, pružila Vesni.
Čekam te sutra na ponovnom pregledu. Do tada ćemo imati rezultate, i moći ćemo raspraviti daljnje korake. Ako se pojave pitanja ili te nešto bude brinulo nazovi u kliniku, spojit će te sa mnom.
Vesna je uzela papire, mehanički ih zagladila prstima. U glavi su joj se još vrtjele misli, ali sada su postale malo urednije. Zahvalila je liječnici kratkim kimanjem i polako ustala sa stolice. U hodniku je na sekundu stala, naslonivši se na zid, duboko udahnula i izdahnula. Sutra će biti novi dan i nova etapa u ovoj teškoj odluci…
**********************
Vesna! radosno je uzviknuo Nikola u telefonsku slušalicu, i njegov glas je zazvučao toliko živahno da se djevojka nehotice zategla. Zašto mi nisi rekla?
Vesna je osjetila kako se sve u njoj stisnulo. Mehanički je stisnula telefon u ruci, pokušavajući smiriti iznenadnu drhtavicu.
O čemu? upitala je oprezno, trudeći se da glas zvuči ravnomjerno. U glavi joj je proletjelo: “Zar je saznao? Ali kako?”
Da si trudna! s nepatvorenom radošću izgovorio je Nikola. U njegovu glasu se čulo takvo oduševljenje, kao da je već zamišljao njihovu zajedničku budućnost.
Vesna je na sekundu zatvorila oči, pokušavajući se sabrati.
Odakle ti to? odgovorila je, trudeći se govoriti mirno, iako je srce divlje kucalo.
Našao sam na podu test s dvije crte, objasnio je Nikola, i u njegovu tonu nije bilo ni traga sumnje ili brige samo čista radost. Već sam te naručio kod izvrsnog specijalista. Hajdemo zajedno na pregled? Želim biti uz tebe, podržati te.
Vesna je duboko uzdahnula, birajući riječi. Trebala je nekako ohladiti njegov žar, ne ozlijedivši pri tome njegova osjećanja.
Ne žuri se radovati, meko, ali čvrsto ga je zaustavila. Najvjerojatnije je ovo greška. Sjećaš se da uzimam tablete. Sve je bilo prema uputama, bez propuštanja. Ovo jednostavno ne može biti istina.
Na trenutak u slušalici je zavladala pauza. Vesna je gotovo fizički osjećala kako Nikola pokušava shvatiti njezine riječi.
Pa, u vezi s tim… konačno se zbunio, i u njegovu glasu pojavile su se zbunjene note. Razumiješ, majka je nedavno došla u posjet. Vidjela tvoje tablete i počela uvjeravati da tvoja dijagnoza nije tako ozbiljan problem. Govorila je da mnogi imaju djecu s mnogo težim bolestima, i sve prođe. Navodila primjere poznanika, pričala o suvremenim metodama vođenja trudnoće… Tako je žestoko inzistirala da… ukratko, popustio sam njezinim nagovaranjima.
Nikola je zašutio, kao da čeka reakciju. Vesna je šutke slušala, osjećajući kako se u njoj diže val proturječnih emocija. S jedne strane, razumjela je da je on jednostavno htio vjerovati u bolje. S druge ljutilo ju je što se netko miješa u njihov privatni život, pokušava odlučivati umjesto nje.
Hoćeš reći da te je uvjerila da podmetneš nešto u moje tablete? precizirala je ravnomjernim glasom, iako je sve u njoj kipjelo.
Ne, naravno, ne! žurno je prigovorio Nikola. Ništa takvo. Jednostavno… uvjerila me da ne treba tako strogo slijediti upute. Da se može pokušati riskirati. Nisam pomislio da to može dovesti do takvih posljedica. Oprosti.
Vesna je osjetila kako joj je niz leđa prošla ledena jeza. Riječi su zaplele u grlu, i s mukom je istisnula pitanje:
Što si točno učinio?
Nikola je spustio oči, nervozno stišćući prstima rub stola. Očito se osjećao nelagodno, ali ipak se sabrao i progovorio:
Ja… slučajno sam ispustio tvoju bočicu, i tablete su se prosule. Tada sam pomislio možda je to znak? I zamijenio sam ih vitaminima. Htio sam da imamo dijete. Majka me uvjerila da će sve biti dobro…
Vesna je zastala, pokušavajući shvatiti ono što je čula. U glavi joj se nije uklapalo da je osoba koju voli mogla tako postupiti. Toliko puta je detaljno objasnila koliko je važno uzimati lijekove svakodnevno, što prijeti čak i jednokratno propuštanje, kakve posljedice mogu biti…
Ti ozbiljno?! njezin glas je zadrhtao. Nehotice je stisnula šake, osjećajući kako se u njoj diže val ogorčenja. Ti si svjesno otišao na to? Poslušao majku i zamijenio lijekove?
Nikola je nelagodno prebacio s noge na nogu, kao da je tražio način da izbjegne odgovor.
Mislio sam da će tako biti bolje za našu obitelj… tiho je odgovorio, ne podižući oči.
Za obitelj?! Vesna više nije mogla suzdržavati emocije. Glas je zadrhtao od bijesa, ali trudila se govoriti jasno, da shvati cijelu ozbiljnost situacije. Nisi se ni posavjetovao sa mnom! Znao si za moju dijagnozu, znao za rizike i svejedno si to učinio iza mojih leđa!
Napravila je pauzu, pokušavajući smiriti drhtavicu u rukama. U sljepoočicama joj je kucalo, misli su se miješale, ali jedno je bilo jasno: sada nije mogla nastaviti ovaj razgovor.
Samo sam htio djecu… pokušao se opravdati Nikola, njegov glas je zvučao gotovo jadno. Mislio sam da ćemo se moći nositi sa svime zajedno.
Vesna je duboko uzdahnula, trudeći se vladati sobom. Trebala je vremena da sve promisli, dovede misli u red.
Sada nemam vremena razgovarati, izgovorila je već mirnije, iako je sve u njoj još bjesnilo. Možeš doći preksutra? Sastat ćemo se u parku u podne?
Naravno, doći ću! odmah se odazvao Nikola, u njegovu glasu ponovno se pojavila nada. Siguran sam da će sve biti dobro!
Vesna nije htjela raspravljati ili nešto objašnjavati. Jednostavno je trebala završiti razgovor.
Do viđenja, kratko je rekla i pritisnula gumb za završetak poziva.
Vesna je kipjela od bijesa! U glavi su joj se iznova i iznova vrtjele Nikolaine riječi o tome kako je “slučajno” ispustio bočicu, a zatim svjesno zamijenio vitalne lijekove vitaminima. Znao je o svim rizicima, o višegodišnjim upozorenjima liječnika, o tome koliko je kritično za njezino zdravlje propuštati uzimanje lijekova. Ali radije je povjerovao majci, koja, nemajući medicinsko obrazovanje, uvjereno je raspravljala o tome da “sve će biti dobro”.
Ta misao ga je žarila iznutra. Kako se moglo tako lako odnositi prema njezinu zdravlju, prema njezinu životu? Vesna je shvatila da s takvim odnosom prema najosnovnijim stvarima povjerenju, poštovanju, brizi kod njih ništa neće ispasti. I preksutra je čvrsto namjeravala to izreći.
U dogovoreni dan Nikola je došao u park pola sata prije dogovorenog vremena. Kupio je buket bijelih ruža njezinih omiljenih i sada je nervozno premještao s mjesta na mjesto kod ulaza, povremeno pogledavajući na sat. U prsima mu je tinjala nada: možda se Vesna samo preuzrujala, a sada će sve raspraviti, i on će uspjeti objasniti da je htio kako je najbolje. Zamišljao je kako će prihvatiti cvijeće, kako će se njezin pogled omekšati, kako će zajedno odlučiti što dalje.
Ali kada je Vesna stigla točno u podne, pod ruku s bratom, njezino lice je bilo hladno i neprozirno. Čak nije ni pogledala cvijeće koje joj je Nikola žurno pružio. Umjesto toga, šutke je izvadila iz torbe list papira i pružila mu.
Što je to? Ne razumijem, zbunio se Nikola, ošamućen njezinim ledenim tonom. Pokušao je uhvatiti njezin pogled, ali Vesna je gledala nekamo u stranu.
To znači da djeteta neće biti, hladno je izrekla djevojka. Znao si za moju dijagnozu. Znao si i svjesno si moje zdravlje stavio pod rizik, slušajući savjete majke. Nikada ti to neću oprostiti! Sutra ću doći po stvari. I neću biti sama povest ću brata, da izbjegnem nesporazume.
Ne čekajući odgovor, okrenula se i otišla. Nikola je instinktivno krenuo za njom, uzviknuvši:
Vesna, čekaj! Hajde da pričamo!
Nije se okrenula, samo je ubrzala korak. Tada se on trgnuo za njom, više ne suzdržavajući uzbuđenje, ali put mu je iznenada prepriječio Zdenko stariji brat Vesne. Zdenko je stajao ravno, čvrsto upirući noge u zemlju, i gledao Nikolau bez traga suosjećanja. Njegova poza je jasno govorila: “Ne usudi se ići za njom”.
Nikola je pokušao zaobići ga, ali Zdenko ga je čvrsto držao na udaljenosti, lagano isturivši ruku naprijed.
Sve lažeš! uzviknuo je Nikola, i glas mu je drhtao od bijesa i očaja. Osjećao je kako se ruše sve nade, kako izmice ono što je smatrao svojom budućnošću. Ja sam se posebno savjetovao s liječnicima! Rekli su da su pri suvremenom nivou medicine rizici minimalni! Ti jednostavno ne želiš dijete pa izmišljaš izgovore!
Vesna se polako okrenula. Njezino lice je bilo blijedo, ali izraz je ostao miran, gotovo odvojen. U očima nije bilo suza samo čvrsta odlučnost koju je skupljala u sebi sve te dane.
Hodao si liječnicima bez mene? Raspravljao o mom zdravlju s neznancima? govorila je tiho, ali svaka riječ je zvučala kao udarac, jasno i teško. A znaš li uopće moju točnu dijagnozu? Ili si jednostavno došao i rekao: dakle, nevjesta kaže o mogućoj sljepoći?
Nikola je zadrhtao. Nije očekivao takvo pitanje činilo se da je bio uvjeren da je njegov postupak objašnjiv, da će Vesna shvatiti njegove motive. Stišćući šake, pokušao se sabrati.
Mislio sam o našoj budućnosti! O obitelji! njegov glas je zvučao napeto, ali iskreno. Ti si sama rekla da si spremna razmotriti posvojenje ili surogatno majčinstvo. Zašto onda ne dati šansu našem vlastitom djetetu?
Vesna je duboko uzdahnula. U njezinu pogledu se pojavila bol ona ista koju je pokušavala sakriti iza hladne odlučnosti.
Zato što ovo nije igra, Nikola! u glasu se prvi put probila prava emocija. Ovo je moj život, moje tijelo, moj vid. Razumiješ li ti da mogu oslijepiti? Da ću biti bespomoćna, neću moći raditi, brinuti se o sebi? Jesi li razmislio kako je to živjeti u stalnoj tami?
Napravila je pauzu, dajući mu vrijeme da shvati rečeno, ali on je već otvorio usta da prigovori.
Ali liječnici su rekli…
Koji liječnici?! oštro ga je prekinula, i u njezinu glasu se začula gorčina. Oni kojima si hodao potajno? Jesi li ih uopće pitao o statistici komplikacija? O stvarnim slučajevima? Znaš li koliko žena gubi vid tijekom trudnoće pri mojoj dijagnozi? Ne, ti si jednostavno čuo ono što si htio čuti!
Nikola je ušutio. Njegove oči su još gorjele od vrijeđenosti, ali u njima se već pojavljivalo nešto drugo nejasna svijest da je, moguće, napravio ozbiljnu grešku.
Izdao si moje povjerenje, nastavila je Vesna već tiše, ali ne manje čvrsto. Znao si koliko su mi te tablete važne. Znao si da sam godinama učila živjeti s ovom dijagnozom, prihvatiti je… A ti si uzeo i precrtao sve jednim postupkom.
U tom trenutku Zdenko je koraknuo bliže. Muškarcu su ruke svrbjele podučiti lekciju neuspjelom zetu! Ali držao se, isključivo na molbu sestre.
Ne želim imati nikakve veze s tobom! Vesna se uspravila, njezin glas je ponovno postao hladan i ravnomjeran. Ne želim svaki dan strahovati da ćeš izvesti još neki trik!
Nikola je otvorio usta, pokušavajući nešto reći, ali riječi su zaplele u grlu. Gledao ju je, pokušavajući naći u njezinu pogledu ijednu kap sumnje, ijednu sjenu mogućnosti da se sve popravi! Ali tamo je bilo samo hladnoća i prezir…
Vesna se okrenula i otišla. Nikola ju je htio pozvati, ali nije mogao. Stajao je, gledajući kako njezina figura polako nestaje u večernjim sumrakama. Uz nju je išao Zdenko šutke, sigurno, kao da čuva njezin mir.
Kada su nestali iz vida, Nikola se spustio na najbližu klupu. U rukama je još stisnuo buket bijelih ruža tako i nepodarenih, tako i neprihvaćenih…
Gledao je nježne latice i prvi put shvatio da je izgubio ne samo dijete koje je toliko htio. Izgubio je ženu koju je volio.
U glavi mu se vrtjela jedina misao: “A što ako je ona u pravu?” Ali bilo je već prekasno….U čudnom, maglovitom snu gdje je vrijeme teklo poput rastopljenog voska i zidovi sobe lebdjeli poput oblaka, Neda je progovorila glasom koji je odjekivao iz svih kutova: Već imate tako ozbiljnu vezu, uporno, gotovo zahtjevno izrekla je, zureći u vjerojatnu snahu kao da joj je htjela probiti dušu, kada planirate vjenčanje?
Vesna je odgovorila s osmijehom koji se činio poput tanke maske od papira, birajući riječi pažljivo da ne povrijedi buduću svekrvu. Možda još nije pravi trenutak, rekla je. Živimo zajedno tek mjesec dana. Bolje je pričekati, upoznati se u svakodnevnim stvarima… Tko zna, možda bismo se počeli svađati oko najmanjih gluposti?
Neda je lagano podigla obrvu, ali ta obrva je u snu odletjela poput ptice i vratila se na mjesto dok je ona nastavila ispitivati. U osnovi, Vesna joj se sviđala, mnogo više od prethodne djevojke sina. Lada je bila nepodnošljiva i drska! Dobro da ju je Nikola ostavio.
A kako stoje stvari s Igorem? upitala je, promijenivši temu, ali pogled joj je ostao oštar poput noža. Dječak je već odrastao, ali ipak…
Vesna je osjetila kako joj se duša zagrijava pri pomisli na Nikolainog sina. Sjećanja na prve dane njihovog upoznavanja isplivala su poput mjehurića iz duboke vode. Tada je jako brinula: kako će tinejdžer prihvatiti novu ženu u kući? Neće li je vidjeti kao prijetnju, pokušaj zamjene rodne majke?
On je divan, iskreno je odgovorila djevojka, i njezin osmijeh je postao topliji, prirodniji poput sunca nakon kiše. Isprva sam se, naravno, brinula. Mislila sam da bi Igor mogao prema meni osjetiti neprijateljstvo, ili barem oprez. Ali sve se složilo na najbolji način! Pokazao se kao vrlo otvoren i prijateljski dječak!
Na trenutak je zašutjela, sjećajući se kako je jednom Igor, vrativši se iz škole, s oduševljenjem probao njezin štrukli i odmah izjavio da će sada u njihovoj kući uvijek biti ukusna hrana.
Štoviše, nastavila je Vesna s laganim osmijehom, otvoreno se radovao tome što će sada hranu pripremati osoba koja je mnogo vještija u kuhanju od njegova oca. Ponekad čak traži da ga naučim nekim receptima.
Nikola, koji je do tada šutke slušao razgovor, konačno je podigao oči i kratko kimnuo, potvrđujući Vesnine riječi. Na njegovu licu se pojavio jedva primjetan osmijeh, kao da je i on bio sretan što su se odnosi između njegova sina i odabrane tako dobro razvili.
A bratića još ne traži? s otvorenim nagovještajem upitala je žena.
Nikola, čuvši majčino pitanje, nehotice se namrštio i bacio na nju kratak prekorni pogled. U njegovim očima se čitalo nijemo “zašto opet svoje?”. Dobro je znao načine svoje majke ona se nikada nije ustručavala dotaknuti najosjetljivije teme, kao da ne shvaća da takvi razgovori mogu biti neugodni drugima.
A što je tu loše? ništa se nije zbunila Neda, samouvjereno nastavljajući svoju liniju. Njezin glas je zvučao živahno i čak malo razigrano, kao da je raspravljala o nečemu posve običnom. Igor obožava djecu, stalno se zabavlja s nećacima. A tebi je tek trideset pet stići ćeš podići par mališana!
Vesna je osjetila kako se u njoj diže val nelagode. Bilo joj je neugodno što mora raspravljati o tako osobnoj, bolnoj temi u prisutnosti jedva poznate žene. Stisnula je prste ispod stola, pokušavajući zadržati vanjski mir.
Bojim se da je to isključeno, izrekla je suzdržano, trudeći se da glas zvuči ravnomjerno. Liječnici kategorički ne preporučuju da imam djecu.
Na trenutak je u sobi zavladala tišina. Neda je lagano podigla obrve, kao da razmišlja o onome što je čula. Njezino lice se odmah promijenilo prethodna dobroćudna maska se rastopila poput leda na suncu, ustupajući mjesto hladnom, gotovo udaljenom izrazu.
Ženski problemi, da? protegnula je s pretvaranim suosjećanjem, i u njezinu tonu se provukla jedva uhvatljiva nota superiornosti. Ali ne treba očajavati medicina ne miruje. Ono što se ranije činilo nemogućim, danas se rješava bez većih problema.
Vesna je jedva primjetno uzdahnula. Htjela je zatvoriti ovu temu, ali shvatila je da jednostavno šutjeti neće ići. Pogledala je Nikolau, nadajući se da će je podržati, ali on je samo lagano slegnuo ramenima, kao da kaže: “sama objasni”.
U mom slučaju to neće uspjeti, tiho je izgovorila, gledajući ravno ispred sebe. Iskreno, nije razumjela zašto mora otvarati dušu pred uglavnom strankinjom! Ali i šutjeti nije opcija, još će nešto smisliti… Imam ozbiljne probleme s vidom. Dijagnoza je postavljena još u osamnaestoj godini za to vrijeme uspjela sam prihvatiti stvarnost: djece kod mene neće biti.
Neda je na trenutak zastala, očito pokušavajući shvatiti ono što je čula. Njezine obrve su se podigle, na licu se odrazilo iskreno čuđenje kao da se suočila s nečim potpuno neshvatljivim.
Što tu ima veze s vidom? upitala je, lagano nagnuvši glavu. Iskreno nije vidjela vezu između vida i djece, i čak je pomislila da je to samo glupa isprika. Ne razumijem.
Vesna je duboko uzdahnula, birajući riječi. Nije htjela ulaziti u medicinske detalje, ali ni izbjeći odgovor nije mogla.
Postoji devedesetpostotna vjerojatnost da ću izgubiti vid, objasnila je ravnomjernim, suzdržanim glasom. Takvo opterećenje na organizam mi je kategorički kontraindicirano, to je prevelik rizik! To se ne isplati, razumijete! Kakva je korist od djeteta kojeg nikada nećeš vidjeti?
Utišala se, dajući sugovornici vrijeme da shvati rečeno. Vesna je nervozno popravila naočale. Bilo joj je važno da Neda shvati ovo nije hir ni želja, recimo, sačuvati figuru. Ovo je sasvim stvarna opasnost!
Djevojka je jasno osjećala kako se u zraku gomila razočaranje sugovornice. Neda više nije pokušavala započeti razgovor, samo je povremeno bacala kratke poglede na djevojku, u kojima se čitalo ne prikriveno nezadovoljstvo. Bilo je jasno da takva nevjesta sina očito ne odgovara njezinim predodžbama o idealnoj partiji. U mašti majke, vjerojatno se crtala sasvim drugačija slika zdrava, puna snage žena, koja će joj uskoro podariti unuke.
Ali Vesna nije osjećala ni krivnju ni želju da se opravdava. S Nikolom su davno raspravili situaciju, odvagnuli sve “za” i “protiv”. Razgovor s liječnicima, dugi večeri uz proučavanje informacija, otvoreni razgovori jedan s drugim sve je to dovelo do jedinstvene odluke. Rizik za njezino zdravlje bio je prevelik, i izložiti se opasnosti nitko od njih nije htio. U krajnjem slučaju može se razmotriti posvojenje ili koristiti usluge surogat majke. Uostalom, sada to nije tako teško organizirati.
Kada se par konačno počeo spremati kući, atmosfera se malo razrijedila. Neda se na rastanku zagrlila sa sinom, kimnula Vesni, ali u tom gestu nije bilo topline više običaj pristojnosti. Dok su obuvajući obuću u predsoblju, Vesna je uhvatila pogled Nikolain u njegovim očima se jasno čitalo šutljivo “oprosti”.
Izlazeći na ulicu, oboje su uzdahnuli s olakšanjem. Večernji zrak činio se posebno svježim nakon napetog razgovora. Vesna je uhvatila Nikolau za ruku, i on je odmah stisnuo njezine prste u odgovor. Nije bilo izgovoreno ni riječi o onome što se dogodilo, ali oboje su razumjeli da upoznavanje s roditeljima nije moglo biti nazvano uspješnim. Ipak, to nije mijenjalo glavno njihovu odluku da budu zajedno, unatoč tuđim očekivanjima i predrasudama…
*************************
Tri mjeseca kasnije.
Vesna je sve češće primjećivala da se osjeća drugačije nego obično. Isprva tome nije pridavala veliku važnost pomislila je da je jednostavno preumorna na poslu ili uhvatila laganu virusnu infekciju. Ali kada se nelagoda nije povukla već nekoliko dana, počela je brinuti.
Stalno je imala laganu slabost, ujutro ju je povremeno obuzimala mučnina, a uobičajeni mirisi su odjednom postali iritantni. Vesna je pokušavala savladati sama kupila je u ljekarni antivirusne lijekove, pila više vode, trudila se ranije ići spavati. Ali poboljšanja nije bilo. Hvatala se kako se češće rasejava na poslu, a navečer se srušila od umora, iako nije radila ništa posebno teško.
Jedne večeri, razgovarajući telefonom s majkom, Vesna se nehotice podijelila svojim brigama. Glas je zvučao pomalo prigušeno još uvijek je osjećala tu čudnu tromost od koje se nije mogla riješiti.
Vesna, nakon kratke pauze oprezno je upitala majka, jesi li sigurna da nisi trudna?
Vesna se čak lagano iznenadila takvom pretpostavkom. Na sekundu je zašutjela, razmišljajući o pitanju, a zatim samouvjereno odgovorila:
Apsolutno! Ni jednom nisam propustila uzimanje tableta. Propisao ih je liječnik nakon temeljitog pregleda, sve strogo prema uputama.
Majka se nije htjela svađati, ali u njezinu glasu se osjećala upornost:
Svejedno kupi test za vlastiti mir. Ovo je preozbiljno pitanje da bi se ostavilo bez pažnje.
Vesna je htjela prigovoriti da to sigurno nije trudnoća, ali nešto u majčinom tonu ju je natjeralo na razmišljanje. Na kraju, test je doista jednostavan i brz, a dodatna sigurnost nikad ne škodi.
Dobro, mama. Odmah ću otići u ljekarnu. Nikola je na poslu, tako da ima vremena, rekla je Vesna i spustila slušalicu.
Brzo je skupila stvari, navukla jaknu i izašla iz stana. Do ljekarne u susjednoj zgradi bilo je blizu ne više od pet minuta pješice. Vesna je išla malo brže od običnog, kao da je pokušavala preteći vlastite misli. U glavi su se vrtjele iste pitanja: “A što ako je mama u pravu? Ali kako se to moglo dogoditi? Sve je bilo pod kontrolom…”
U ljekarni je na trenutak zastala pred vitrinom s testovima. Izbor je bio neočekivano velik različite marke, različiti formati. Vesna je zbunjeno pogledala ljekarnika, zatim opet police. Konačno, uzela je dva testa srednje cjenovne kategorije odlučila je da nema smisla štedjeti na takvoj stvari. Platila je u eurima, stavila kupovinu u džep i požurila kući.
Vrativši se, na minutu je stala u predsoblju, pokušavajući smiriti lagano uzbuđenje. Ruke su joj malo drhtale dok je vadila testove iz pakiranja. Učinila je sve prema uputama, i počela čekati.
Prve minute su se vukle nepodnošljivo dugo. Vesna je nervozno pogledavala na sat, zatim opet na testove. I evo dvije crte su se pojavile jasno, svijetlo poput zvijezda u noćnom nebu. Prevela je pogled na drugi test i tamo su se pojavile jasne linije.
Kako je to moguće?! nehotice je uzviknula, osjećajući kako se u njoj diže val zbunjenosti. Ovo je nezamislivo! Ja sam se tako temeljito pripremila!
U tom trenutku na vratima je glasno zazvonilo. Vesna je zadrhtala od iznenađenja. Pogledala je na sat vrijeme nije bilo takvo da bi netko mogao doći po poslu. Onda joj je sinulo to je sigurno Igor. Tinejdžer je često zaboravljao ključeve kada je žurio kući nakon škole.
Vesna je žurno bacila testove u kantu za smeće, popravila kosu i pojurila prema vratima. Otvorivši, vidjela je na pragu malo zadihanog Igora s ruksakom preko ramena.
Opet zaboravio ključeve? nasmiješila se, propuštajući ga unutra.
Da, krivnje je kimnuo Igor, skidajući tenisice. U žurbi sam se spremio, a onda sam već na ulici shvatio…
Djevojka je požurila u kuhinju, trebalo je nahraniti očito gladnog tinejdžera. Još nije znala da jedan od testova nije doletio do kante i izdajnički leži na podu…
*****************
Nikola, na tjedan dana idem majci ona se ne osjeća dobro, rekla je Vesna, izbjegavajući gledati u oči zaručniku. Bilo joj je gadno lagati osobu koju je iskreno voljela, ali upravo sada jednostavno nije mogla iznijeti svu istinu. I postupiti drugačije nije mogla! Rizik za zdravlje nije dopušten, odluka je već donesena…
Nikola je odmah odvratio pažnju od prijenosnog računala, pažljivo je pogledao. U njegovu pogledu se čitala iskrena briga.
Možda treba pomoć? odmah se odazvao. Donijeti lijekove? Ili možda poći s tobom? Majka je ipak sama…
Vesna je nehotice nasmiješila toplo i malo krivnje. Njegova spremnost da pritekne u pomoć dirala ju je, ali sada je to samo kompliciralo situaciju.
Za sada ništa nije potrebno, hvala na prijedlogu, odgovorila je što je mirnije mogla. Ako što nazvat ću.
Okrenula se i žurno nastavila slagati stvari u malu putnu torbu. Pulover, par traperica, nekoliko majica, donje rublje, četkica za zube… U glavi su se brojale minute do polaska posljednjeg autobusa u susjedni grad ostalo je manje od sat vremena, a do kolodvora još treba stići. Majka je obećala da će je dočekati na mjestu, i to ju je malo smirilo: uz nju će biti osoba koja će razumjeti i neće postavljati suvišna pitanja.
Budi na vezi, dobro? Ako što odmah nazovi. Mogu doći u bilo kojem trenutku.
Naravno, kimnula je Vesna, privijajući se uz njega na sekundu. Uskoro ću se vratiti. Nećeš stići zaželjeti se.
Put do kolodvora prošla je kao u magli. Povremeno je provjeravala telefon nije li napisao Nikola, ne naziva li majka. Misli su se miješale, ali čvrsto je držala u glavi plan: doći, riješiti situaciju, vratiti se. I tek potom, kada se sve slegne, razgovarati s Nikolom. Iskreno, otvoreno, bez poluinformacija.
Sljedećeg dana Vesna se obratila privatnoj klinici. Unaprijed se naručila na pregled preko stranice, odabrala liječnicu prema recenzijama, trudila se sve organizirati tako da nitko ne postavi suvišna pitanja. Pregled je prošao brzo i svakodnevno: pregled, analize, ultrazvuk. Liječnica, žena srednjih godina s mirnim glasom, pažljivo je proučila rezultate, usporedila datume, još jednom precizirala anamnezu.
Da, trudna si, potvrdila je konačno. Razdoblje je malo, oko pet-šest tjedana.
Vesna je šutke kimnula. Negdje u dubini duše još je tinjala nada da je ovo greška, da su testovi lagali, analize zamijenjene. Ali sada je sve postalo konačno jasno.
Ali ja sam uzimala tablete! Kako se to moglo dogoditi? njezin glas je zadrhtao, u njemu se čula ne samo zbunjenost, već i jedva suzdržano uzbuđenje. Kako tako? Ona je sve radila strogo prema uputama!
Liječnica je lagano nagnula glavu. Nije žurila s odgovorom prvo je uredno složila papire na stolu, zatim podigla oči prema pacijentici.
Moguće da je lijek bio nekvalitetan, pretpostavila je ravnomjernim, profesionalnim tonom. Ili su postojali neki faktori koji su smanjili njegovu učinkovitost: na primjer, uzimanje antibiotika ili drugih lijekova istovremeno, kršenja režima uzimanja, problemi s probavom. Tako se događa, iako rijetko.
Napravila je malu pauzu, pažljivo promatrajući reakciju Vesne, zatim je meko nastavila:
Koliko razumijem, ne planiraš zadržati trudnoću?
Vesna je na trenutak zatvorila oči. To pitanje je i sama sebi postavljala bezbroj puta u posljednjih nekoliko dana. U sjećanju su isplivale riječi liječnika, izrečene prije mnogo godina, upozorenja o riziku koji nigdje nije nestao. Duboko je uzdahnula i odgovorila, trudeći se da glas zvuči čvrsto:
Rizik sljepoće devet prema jedan. Što misliš, mogu li ja poduzeti takav korak?
Liječnica je kimnula s razumijevajućim izrazom. Već je stigla proučiti karton pacijentice i uvjerila se da rizik doista postoji. U takvoj situaciji izbor djevojke bio je najbolji.
Razumijem te, meko je izrekla. Ovo je vrlo ozbiljna odluka, i imaš pravo donijeti je na temelju stanja svog zdravlja. Sada ću ti izdati uputnice za analize. One će pomoći točnije procijeniti situaciju i odabrati optimalni plan djelovanja.
Okrenula se prema računalu, brzo nešto upisala u elektronički sustav, zatim ispisala nekoliko obrazaca. Uredno ih složivši, pružila Vesni.
Čekam te sutra na ponovnom pregledu. Do tada ćemo imati rezultate, i moći ćemo raspraviti daljnje korake. Ako se pojave pitanja ili te nešto bude brinulo nazovi u kliniku, spojit će te sa mnom.
Vesna je uzela papire, mehanički ih zagladila prstima. U glavi su joj se još vrtjele misli, ali sada su postale malo urednije. Zahvalila je liječnici kratkim kimanjem i polako ustala sa stolice. U hodniku je na sekundu stala, naslonivši se na zid, duboko udahnula i izdahnula. Sutra će biti novi dan i nova etapa u ovoj teškoj odluci…
**********************
Vesna! radosno je uzviknuo Nikola u telefonsku slušalicu, i njegov glas je zazvučao toliko živahno da se djevojka nehotice zategla. Zašto mi nisi rekla?
Vesna je osjetila kako se sve u njoj stisnulo. Mehanički je stisnula telefon u ruci, pokušavajući smiriti iznenadnu drhtavicu.
O čemu? upitala je oprezno, trudeći se da glas zvuči ravnomjerno. U glavi joj je proletjelo: “Zar je saznao? Ali kako?”
Da si trudna! s nepatvorenom radošću izgovorio je Nikola. U njegovu glasu se čulo takvo oduševljenje, kao da je već zamišljao njihovu zajedničku budućnost.
Vesna je na sekundu zatvorila oči, pokušavajući se sabrati.
Odakle ti to? odgovorila je, trudeći se govoriti mirno, iako je srce divlje kucalo.
Našao sam na podu test s dvije crte, objasnio je Nikola, i u njegovu tonu nije bilo ni traga sumnje ili brige samo čista radost. Već sam te naručio kod izvrsnog specijalista. Hajdemo zajedno na pregled? Želim biti uz tebe, podržati te.
Vesna je duboko uzdahnula, birajući riječi. Trebala je nekako ohladiti njegov žar, ne ozlijedivši pri tome njegova osjećanja.
Ne žuri se radovati, meko, ali čvrsto ga je zaustavila. Najvjerojatnije je ovo greška. Sjećaš se da uzimam tablete. Sve je bilo prema uputama, bez propuštanja. Ovo jednostavno ne može biti istina.
Na trenutak u slušalici je zavladala pauza. Vesna je gotovo fizički osjećala kako Nikola pokušava shvatiti njezine riječi.
Pa, u vezi s tim… konačno se zbunio, i u njegovu glasu pojavile su se zbunjene note. Razumiješ, majka je nedavno došla u posjet. Vidjela tvoje tablete i počela uvjeravati da tvoja dijagnoza nije tako ozbiljan problem. Govorila je da mnogi imaju djecu s mnogo težim bolestima, i sve prođe. Navodila primjere poznanika, pričala o suvremenim metodama vođenja trudnoće… Tako je žestoko inzistirala da… ukratko, popustio sam njezinim nagovaranjima.
Nikola je zašutio, kao da čeka reakciju. Vesna je šutke slušala, osjećajući kako se u njoj diže val proturječnih emocija. S jedne strane, razumjela je da je on jednostavno htio vjerovati u bolje. S druge ljutilo ju je što se netko miješa u njihov privatni život, pokušava odlučivati umjesto nje.
Hoćeš reći da te je uvjerila da podmetneš nešto u moje tablete? precizirala je ravnomjernim glasom, iako je sve u njoj kipjelo.
Ne, naravno, ne! žurno je prigovorio Nikola. Ništa takvo. Jednostavno… uvjerila me da ne treba tako strogo slijediti upute. Da se može pokušati riskirati. Nisam pomislio da to može dovesti do takvih posljedica. Oprosti.
Vesna je osjetila kako joj je niz leđa prošla ledena jeza. Riječi su zaplele u grlu, i s mukom je istisnula pitanje:
Što si točno učinio?
Nikola je spustio oči, nervozno stišćući prstima rub stola. Očito se osjećao nelagodno, ali ipak se sabrao i progovorio:
Ja… slučajno sam ispustio tvoju bočicu, i tablete su se prosule. Tada sam pomislio možda je to znak? I zamijenio sam ih vitaminima. Htio sam da imamo dijete. Majka me uvjerila da će sve biti dobro…
Vesna je zastala, pokušavajući shvatiti ono što je čula. U glavi joj se nije uklapalo da je osoba koju voli mogla tako postupiti. Toliko puta je detaljno objasnila koliko je važno uzimati lijekove svakodnevno, što prijeti čak i jednokratno propuštanje, kakve posljedice mogu biti…
Ti ozbiljno?! njezin glas je zadrhtao. Nehotice je stisnula šake, osjećajući kako se u njoj diže val ogorčenja. Ti si svjesno otišao na to? Poslušao majku i zamijenio lijekove?
Nikola je nelagodno prebacio s noge na nogu, kao da je tražio način da izbjegne odgovor.
Mislio sam da će tako biti bolje za našu obitelj… tiho je odgovorio, ne podižući oči.
Za obitelj?! Vesna više nije mogla suzdržavati emocije. Glas je zadrhtao od bijesa, ali trudila se govoriti jasno, da shvati cijelu ozbiljnost situacije. Nisi se ni posavjetovao sa mnom! Znao si za moju dijagnozu, znao za rizike i svejedno si to učinio iza mojih leđa!
Napravila je pauzu, pokušavajući smiriti drhtavicu u rukama. U sljepoočicama joj je kucalo, misli su se miješale, ali jedno je bilo jasno: sada nije mogla nastaviti ovaj razgovor.
Samo sam htio djecu… pokušao se opravdati Nikola, njegov glas je zvučao gotovo jadno. Mislio sam da ćemo se moći nositi sa svime zajedno.
Vesna je duboko uzdahnula, trudeći se vladati sobom. Trebala je vremena da sve promisli, dovede misli u red.
Sada nemam vremena razgovarati, izgovorila je već mirnije, iako je sve u njoj još bjesnilo. Možeš doći preksutra? Sastat ćemo se u parku u podne?
Naravno, doći ću! odmah se odazvao Nikola, u njegovu glasu ponovno se pojavila nada. Siguran sam da će sve biti dobro!
Vesna nije htjela raspravljati ili nešto objašnjavati. Jednostavno je trebala završiti razgovor.
Do viđenja, kratko je rekla i pritisnula gumb za završetak poziva.
Vesna je kipjela od bijesa! U glavi su joj se iznova i iznova vrtjele Nikolaine riječi o tome kako je “slučajno” ispustio bočicu, a zatim svjesno zamijenio vitalne lijekove vitaminima. Znao je o svim rizicima, o višegodišnjim upozorenjima liječnika, o tome koliko je kritično za njezino zdravlje propuštati uzimanje lijekova. Ali radije je povjerovao majci, koja, nemajući medicinsko obrazovanje, uvjereno je raspravljala o tome da “sve će biti dobro”.
Ta misao ga je žarila iznutra. Kako se moglo tako lako odnositi prema njezinu zdravlju, prema njezinu životu? Vesna je shvatila da s takvim odnosom prema najosnovnijim stvarima povjerenju, poštovanju, brizi kod njih ništa neće ispasti. I preksutra je čvrsto namjeravala to izreći.
U dogovoreni dan Nikola je došao u park pola sata prije dogovorenog vremena. Kupio je buket bijelih ruža njezinih omiljenih i sada je nervozno premještao s mjesta na mjesto kod ulaza, povremeno pogledavajući na sat. U prsima mu je tinjala nada: možda se Vesna samo preuzrujala, a sada će sve raspraviti, i on će uspjeti objasniti da je htio kako je najbolje. Zamišljao je kako će prihvatiti cvijeće, kako će se njezin pogled omekšati, kako će zajedno odlučiti što dalje.
Ali kada je Vesna stigla točno u podne, pod ruku s bratom, njezino lice je bilo hladno i neprozirno. Čak nije ni pogledala cvijeće koje joj je Nikola žurno pružio. Umjesto toga, šutke je izvadila iz torbe list papira i pružila mu.
Što je to? Ne razumijem, zbunio se Nikola, ošamućen njezinim ledenim tonom. Pokušao je uhvatiti njezin pogled, ali Vesna je gledala nekamo u stranu.
To znači da djeteta neće biti, hladno je izrekla djevojka. Znao si za moju dijagnozu. Znao si i svjesno si moje zdravlje stavio pod rizik, slušajući savjete majke. Nikada ti to neću oprostiti! Sutra ću doći po stvari. I neću biti sama povest ću brata, da izbjegnem nesporazume.
Ne čekajući odgovor, okrenula se i otišla. Nikola je instinktivno krenuo za njom, uzviknuvši:
Vesna, čekaj! Hajde da pričamo!
Nije se okrenula, samo je ubrzala korak. Tada se on trgnuo za njom, više ne suzdržavajući uzbuđenje, ali put mu je iznenada prepriječio Zdenko stariji brat Vesne. Zdenko je stajao ravno, čvrsto upirući noge u zemlju, i gledao Nikolau bez traga suosjećanja. Njegova poza je jasno govorila: “Ne usudi se ići za njom”.
Nikola je pokušao zaobići ga, ali Zdenko ga je čvrsto držao na udaljenosti, lagano isturivši ruku naprijed.
Sve lažeš! uzviknuo je Nikola, i glas mu je drhtao od bijesa i očaja. Osjećao je kako se ruše sve nade, kako izmice ono što je smatrao svojom budućnošću. Ja sam se posebno savjetovao s liječnicima! Rekli su da su pri suvremenom nivou medicine rizici minimalni! Ti jednostavno ne želiš dijete pa izmišljaš izgovore!
Vesna se polako okrenula. Njezino lice je bilo blijedo, ali izraz je ostao miran, gotovo odvojen. U očima nije bilo suza samo čvrsta odlučnost koju je skupljala u sebi sve te dane.
Hodao si liječnicima bez mene? Raspravljao o mom zdravlju s neznancima? govorila je tiho, ali svaka riječ je zvučala kao udarac, jasno i teško. A znaš li uopće moju točnu dijagnozu? Ili si jednostavno došao i rekao: dakle, nevjesta kaže o mogućoj sljepoći?
Nikola je zadrhtao. Nije očekivao takvo pitanje činilo se da je bio uvjeren da je njegov postupak objašnjiv, da će Vesna shvatiti njegove motive. Stišćući šake, pokušao se sabrati.
Mislio sam o našoj budućnosti! O obitelji! njegov glas je zvučao napeto, ali iskreno. Ti si sama rekla da si spremna razmotriti posvojenje ili surogatno majčinstvo. Zašto onda ne dati šansu našem vlastitom djetetu?
Vesna je duboko uzdahnula. U njezinu pogledu se pojavila bol ona ista koju je pokušavala sakriti iza hladne odlučnosti.
Zato što ovo nije igra, Nikola! u glasu se prvi put probila prava emocija. Ovo je moj život, moje tijelo, moj vid. Razumiješ li ti da mogu oslijepiti? Da ću biti bespomoćna, neću moći raditi, brinuti se o sebi? Jesi li razmislio kako je to živjeti u stalnoj tami?
Napravila je pauzu, dajući mu vrijeme da shvati rečeno, ali on je već otvorio usta da prigovori.
Ali liječnici su rekli…
Koji liječnici?! oštro ga je prekinula, i u njezinu glasu se začula gorčina. Oni kojima si hodao potajno? Jesi li ih uopće pitao o statistici komplikacija? O stvarnim slučajevima? Znaš li koliko žena gubi vid tijekom trudnoće pri mojoj dijagnozi? Ne, ti si jednostavno čuo ono što si htio čuti!
Nikola je ušutio. Njegove oči su još gorjele od vrijeđenosti, ali u njima se već pojavljivalo nešto drugo nejasna svijest da je, moguće, napravio ozbiljnu grešku.
Izdao si moje povjerenje, nastavila je Vesna već tiše, ali ne manje čvrsto. Znao si koliko su mi te tablete važne. Znao si da sam godinama učila živjeti s ovom dijagnozom, prihvatiti je… A ti si uzeo i precrtao sve jednim postupkom.
U tom trenutku Zdenko je koraknuo bliže. Muškarcu su ruke svrbjele podučiti lekciju neuspjelom zetu! Ali držao se, isključivo na molbu sestre.
Ne želim imati nikakve veze s tobom! Vesna se uspravila, njezin glas je ponovno postao hladan i ravnomjeran. Ne želim svaki dan strahovati da ćeš izvesti još neki trik!
Nikola je otvorio usta, pokušavajući nešto reći, ali riječi su zaplele u grlu. Gledao ju je, pokušavajući naći u njezinu pogledu ijednu kap sumnje, ijednu sjenu mogućnosti da se sve popravi! Ali tamo je bilo samo hladnoća i prezir…
Vesna se okrenula i otišla. Nikola ju je htio pozvati, ali nije mogao. Stajao je, gledajući kako njezina figura polako nestaje u večernjim sumrakama. Uz nju je išao Zdenko šutke, sigurno, kao da čuva njezin mir.
Kada su nestali iz vida, Nikola se spustio na najbližu klupu. U rukama je još stisnuo buket bijelih ruža tako i nepodarenih, tako i neprihvaćenih…
Gledao je nježne latice i prvi put shvatio da je izgubio ne samo dijete koje je toliko htio. Izgubio je ženu koju je volio.
U glavi mu se vrtjela jedina misao: “A što ako je ona u pravu?” Ali bilo je već prekasno….
