Dosta mi je…
Ljubavi, preplašit ćeš malog… To je naš jedini, naš najdraži sin… Nemoj, molim te! povikao je on kad se Ivana mahnito zamahnula.
Ivana je osluškivala zvuke s hodnika. Po neravnomjernim koracima, shvatila je da se penje netko tko baš i nije trijezan. Tiho je izdahnula:
Marko…
Okrenula se prema malom Dinu, koji je nedavno napunio sedam godina, i šaptom naredila:
Dine, idi u svoju sobu i zaključa se. Nemoj paliti svjetlo, dobro?
Tata opet…? mali nije završio rečenicu, ali razumio je i klimnuo glavom prije nego se povukao u dječju sobu. Tamo je sjedio kao mali kip, trudeći se ni ne disati glasno toliko se bojao da mu otac ne obrati pažnju. Kad bi Marko došao ovakav, volio je ispitivati ga neugodna pitanja i uvijek bi na Dinove odgovore imao neki podrugljiv komentar:
Što drugo i očekivati od tebe, povučeno stvorenje! Sav na mamu, haha!
Dino je znao: čim ga tata ne vidi, postoji velika šansa da ga ni ne primijeti, i da prođe bez zadirkivanja. Ivana ga je zato uvijek upozoravala da se povuče u sobu čim čuje očeve korake.
Za minutu je zvečao ključ, a Marko je ušao. Prva stvar što je Ivana osjetila bio je zadah alkohola. Marku je trebalo vremena da izuje cipele, usput je mrmljao psovke. Onda je zaderao:
Ima li živih u ovoj kući? Ivana, upomoć, skidaj mi cipele.
Ivana je duboko udahnula i krenula u hodnik, a iz pogleda joj se moglo pročitati koliko je ovo sve zamara.
Gle šefice, procijedio je Marko, nemaš ni trunke poštovanja prema muškarcu. Mrštiš se i gledaš me kao neka grofica. Jesi barem večeru skuhala il opet moramo glodati tvoju suhu pizzu? Nije to hrana za nas… Ja volim jušne stvari, masnije, puno mesa… A ti, samo ti daj vreću salate, pa bi bila presretna. Prava krava.
Hrpu ružnih riječi izgovorio je dok je napokon skinuo obuću i zaljuljanim korakom krenuo prema kupaonici. Pranje ruku i zamjena za čistu majicu su mu bile svetinja otkad se oženio navika koju je, kako kaže, Ivana urezala. Presvučen i s opranim rukama, krenuo prema kuhinji, zamalo spotaknuvši se na prag.
Što je ovo sad? Da si prava žena, ne bi ovakav prag ostavila da mi muž nogu slomi! Jesi li namjerno sve tako ostavila da me dokusuriš…
Ivana s kamenim licem nalila mu je tanjur vruće, mirisne juhe i stavila pred njega. Marko je počeo smijuljiti se kao deran.
Prosim te, olabavi malo facu. Pa neću ti medalju dati što si napravila večeru. Ti si žena, i to ti je dužnost. Čemu drugome služiš? Rođena s jednim mozgom, i to tam, a sve drugo ne radi.
Ivana je za njega složila par šnicli, malo riže i svježu salatu. Marko je slistio juhu na iskap, pa navalio na drugo jelo. U zadnje vrijeme Ivanu je hvatala muka kad ga gleda kako jede srče, mljacka, podrigne, liže prste… a sve vrijeme gleda ispod oka, da može ispaliti neku gadost na njenu reakciju.
I ovaj put, čim je jeo, počeo se podrugljivo smijati.
Kad ti vidim facu, dođe mi da se smijem! Kamo sam gledao kad sam te zaprosio? Moj zadak bolje izgleda nego tvoja njuška.
Ivana je zarežala, Marko se, pak, razgalamlio smijući se.
Ma daj, božićna kravo, glumiš ratnog hrčka ajme meni! Kako sam preplašen!
Idi spavat, rekla mu je napeto.
Što ti drobiš tamo? podsmijehnuo se Marko i ustao, češući trbuh.
Kad opereš suđe, napravi mi masažu. Umoran sam.
Ivana je grizla usnu.
Masažu…
Otkako se Marko pijan sjetio da je imao problema s nogama kao klinac, počeo je stalno tražiti masažu. Bila je to njegova karta za svađu kad bi Ivana odbila, urlao bi i prijetio joj. A ona, navikla na smireniju kuću, brzo je pristajala, samo da prestane vikati pred djetetom. Shvatio je da ovako postaje gospodar situacije, pa je sve češće igrao na tu kartu. Otad, a pogotovo otkad se rodio Dino, Ivana je pazila da sin ne svjedoči njihovim prepucavanjima, sve bi radila samo da mali ostane pošteđen.
Markova majka Ružica Novak, od prve je sekunde imala nešto protiv Ivane. Smatrala je snahu lošom domaćicom i još gorom ženom: širila je po kvartu priče da je Ivana bila u krevetu sa svakim muškarcem u Zagrebu. Otkud joj to, samo ona zna.
Nisam te slušala? Sad pati s tom tihoćom. Rogove će ti nabiti do oblaka, sine moj.
Pijančenja su Ivanu posebno ljutila. Marko bi svakoga petka “odmarao”, nije ni bitno s kim. Ona je bila poslušna sluškinja koja mora servirati hranu i servirati goste. Hvalio se:
Gle kakvu ženu imam! Ni iz čega napravi gozbu, nigdje ne prigovara. Ja sam je odgojio, njoj je sreća što me ima. Bez mene bi bila nitko, i toga je svjesna.
Ivana se smješkala, ali bilo je to sve na silu. Već i društvo bi shvatilo da je pretjerao i pokušalo ga stišati. Ponekad bi se pitala dokle će ovako izdržati. Htjela se nekome isplakati, ali nije imala kome. Ionako je mislila morala je prije misliti na to kad se udavala.
Jednom je Marko došao doma izvan sebe, ni hodati nije mogao. Odmah je skočio na Ivanu: razvratna, lijena, neuredna… Ivana je šutjela, računala da će ga proći i da će otići spavati. Ali te je večeri bio posebno nasilan ušao je u Dinovu sobu, zgrabio ga i krenuo prema balkonu.
Pričaj istinu il’ ću ga baciti dolje! u očima mu je bila ludost, Ivana je skoro pala u nesvijest od straha. No, više ju je bilo strah za sina.
Među njima je bio tri metra, do balkona još jedan. Ne znajući što radi, Ivana je zgrabila gumu za vježbanje s poda inače je njome vježbala stopala i svom snagom pogodila muža u čelo. Marko je ostao bez svijesti na sekundu, skljokao se na pod. Ivana je odmah zgrabila uplakanog Dina iz Markovih ruku i sklonila ga nasigurno. Marko, bunovan, ispitivao je:
Što je ovo bilo? Ivana, jesi ti…?
Da, prosiktala je i zamahnula prema njemu valjkom za tijesto. Stvarno si htio baciti vlastitog sina, gade? Odgovaraj ili ću ti lomiti noge!
Marko se silno prepao. Nikad ga žena nije ovako pogledala, a noge mu nisu slušale. Ona koju je cijeli brak tišao, sad mu prijeti valjkom.
Na koga ti vičeš?! pokušavao je biti hrabar. Sad ćeš vidjeti…
O, koliko sam ovo čekala… Ivana je zavrnutih rukava stajala spremna za obračun. Marko je samo krenuo leđima natrag prema vratima, tiho, s glasom daleko mekšim nego obično:
Ljubavi, nemoj… uplašit ćeš sina… to je naš jedini, naš Dino… Molim te!
Kad je Ivana zamahnula, Marko je pobjegao iz stana bos, vičući:
Upomoć, ubija me!
Ivana je izašla na hodnik, ali kad je vidjela da je Marko već na stubištu, samo je zavikala:
Bježi, kukavico.
Vrativši se Dinu, čvrsto ga je zagrlila i šapnula:
Ne boj se, sine moj… Nitko ti više neće nauditi. Nikome to više neću dopustiti…
Ni sama ne zna što joj se dogodilo. Godinama je gutala sve, trpjela uvrede, plakavši noću, a jutro bi svanulo, ona bi se sredila i išla na posao kao da se ništa nije dogodilo. Nitko nije znao kroz što prolazi.
Kad bi Marko krenuo s “jadnim ja” fazom, zatvarao bi se u kuću i samo pio danima. Odlazio u ormar po bocu rakije ili jakog piva, i nakon par komada navali bi velika glad za još jela, za još alkohola. Onda bi zvao društvo, pa bi znali tulumariti dok ne bi stigla policija. Komšiluk bi onda zvao redom, a Marko bi bijes zbog prekinute zabave istresao na Ivanu.
Eto ti tvog jadnog sina! Niti sliči na mene! Pogledaj ga! Kod Grge mali razbija cijelu vrtićku grupu, kod Ivanca Sanjinog mala je najljuća cura u Zagrebu! A ovo je ni tamo ni ovamo, samo gleda u pod kad sam ja tu…
Ti ga plašiš svojim ponašanjem, što si očekivao? pokušala bi Ivana, ali bi Marko još jače poludio pa bi završavao večer hrčući na kauču.
Jednom je probudio bol u trbuhu. U panici je zvao Ivanu:
Ivana, zovi doktora, ja umirem…
Ivana je brzo birala hitnu, stala kraj njega.
Gdje boli, ljubavi? Jako? pokušala mu olakšati, a Marko urla:
Gluha si?! Naravno da boli! Misliš da zovem iz zabave?
Doktor je došao; čim je osjetio zadah, jedva suptilno se namrštio.
Kad je počelo? Što ste jeli, pili? Kakve lijekove?
Saznavši da nista nije uzeto, klimnuo je glavom:
Dobro da niste ništa na svoju ruku. A vi, mladiću, ne možete ovako, pijete kao konj, jetra i želudac pucaju. Nije šala, to uništavate sve iznutra.
Nije do mene, žena kuha…
Ne sipa ona alkohol u vas, doktor se nasmiješio A kuhat mora da vas pritrpi, vi bi poludili i anđela.
Marko se napuhao.
Da je ona normalna, ne bi ja pio. Sve od muke, doktore. Ne shvaćate vi to.
Više ni neću. Sada ću vam staviti infuziju. Ako želite dalje živjet, promijenite navike, manje žderite i pijte. A i da prebacujete na ženu manje.
Marko je jedva čekao kad će doktor otići, pa kad je infuzija završila, odmah se istresao na Ivanu:
Odakle si ga našla, tog zanovijetala? Jel to tvoj stari dečko? Sad si na starce prešla?
Molim te, dosta, umorno je zamolila Ivana. Sam znaš koliko lupetaš, prvi put sam ga vidjela.
Sutra je opet morala zvati hitnu, ovaj put radi srca. Marko se prepao smrtno.
Ako umrem, ova će plesat na mojoj sahrani, gunđao je, sažalijevajući se.
Motivirao se tim razmišljanjima, i ubrzo se oporavio. Dino se i dalje skrivao, a Ivana je s gorčinom shvatila kako se cijeli život zavaravala.
Njemu ne treba ništa, samo pivu i društvo. Nema volje ni za što drugo, samo da mene i dijete gnjavi. Gdje je izlaz, Bože? Kako sam bila tako slijepa? Sin ga nije promijenio, postao je još gori
Sjetila se koliko je puta po klinikama morala trčati zbog njega.
Gdje s Dinom? Tvoja mama s njim odbija ostati, stalno ga kažnjava…
Ne smiješ loše o mojoj majci, to je sveta žena, prijetio je Marko joj.
Razumijem, beživotno je odgovorila Ivana.
Marku se nije svidio ton, pa je zarežao:
Kako si rekla? Ponovi!
Da, tvoja majka je svetica, zaslužuje spomenik za života, ni do malog prsta joj ne mogu, monotono je izrecitirala.
Marko je bio uvjeren da mu, sarkastično zapravo, laska.
“Žene, tko ih može shvatiti”, mislio je zbunjeno.
Ja sam tebi i djetetu samo najbolje želio, pokušao je kasnije pomirljivo, držeći Ivanu za ruku. Da si malo više cijenila mene i moju majku, a ne trovala mi mozak, živjela bi kao kraljica. Hoću da moj sin postane pravi muškarac. Moj stari je mene mlatio do dvadesete, pa što mi fali? I Dino treba… Inače od njega ništa.
On je još dijete, pokušala je Ivana, a Marko bi samo odbrusio:
Onda mu odmah prereži određeno pa nek bude žena, siktao je dok je izlazio iz sobe.
Mislio je da će Ivana trčati za njim i moliti oprost, ali nije. Ispod prozora je vidio kako ide prema kapiji, brišući suze, i osjetio nešto što bi mogla biti grižnja savjesti.
Svaka žena bi za svoje dijete dala sve, tješio se I moja majka ne bi šutjela da su mene dirali…
Ali ispričati se? Ni govora! “Na ženi sve zaraste kao na psu”, uzdahnuo je, razmišljajući već o hladnom pivu.
Od one epizode s lopticom u čelu, Ivana se promijenila. Kad se Marko, trijezan napokon, na kraju odvažio pokucati na vrata, dočekala ga je sa valjkom u ruci i pogledom ledenijim od zime.
Smiri se, hoću samo jest, promrmljao je.
Naravno, Ivana je izvukla osmijeh Najprije šamar, pa deset batina. Za desert valjak.
Šta?! Jesi poludila? Marko, iako mu nije bilo svejedno, pokušao se razderati.
Probaj samo, Ivana je ozbiljno stala s valjkom spremnim za udarac. Znam s tim bolje nego ti misliš. Odmah ćeš zvijezde brojati.
Šta je ovo, sitna drama? pokušavao se praviti hladan, ali je ustuknuo.
Pogledaj što si zamalo učinio mom djetetu, oči su joj bljesnule. Ući ćeš samo po stvari. Leti iz mog života. Više ne želim gledat tvoje pijano lice.
Marko je htio pravdati se, ali kad je vidio valjak u rukama, bez riječi je pokupio torbe. Sve mu je Ivana već spakirala, dočekala ga samo da iznese stvari.
Taksi za Trešnjevku, do Ružice. Cijelim putem je razmišljao gdje je pogriješio. Očekivao je da će Ivana zapomagati, ali umjesto toga nokaoutirala ga je gumenom lopticom! Na čelu mu šljiva, i sav razdražen navukao je bejzbol kapu nisko.
“Kakav kraj”, pomislio je, kad se pred njim pojavila stara zgrada plavih vrata.
Ružica nikad nije htjela prodati svoj stan, iako joj agenti stalno nude. Maštala je o stanu od sto kvadrata s novim parketom, i svima je zvocala o tome.
Za svojih 50 kvadrata traži palaču smijali su se susjedi.
No, Ružica je i dalje čekala “pravu” cijenu. Stan joj je bio zapušten, ali ju nije bilo briga. Usprkos tome što nije imala sreće s muškarcima svi su već znali koliko je svadljiva tvrdila je da za to kriva Ivana.
Nikad nisam vjerovala šutljivim ženama napominjala je. Moja Ivana je grozna žena.
Jedva je dočekala sina na vratima.
Zašto si došao sad? Ostavila te žena?
Nije mi dao izbor, izbacila me.
Kako se usudila?! Trebao si je držati na uzici, uvijek sam ti govorila.
Marko je podsmijehnuo se.
Držao sam se tvojih savjeta, pa gdje sam stigao. Sad idem pod tuš i spavat.
Miris alkohola ulovio ju je za nos.
Kako se usuđuješ ući tako pijan?! izderala se.
To si uvijek ti govorila, majko…
Ružica je shvatila da sada mora češće kuhat, i to s mesom. Godinama nije kuhala ništa, radije bi naručila nešto fino da ne gubi sate na štednjaku.
Ali sad, s Markom pod krovom, mijenja se sve. Ipak, sarkastično se nasmiješila:
Ma neće te tvoja majka izbaciti. Smjesti se, znaš sve sam. Ja ću napraviti čaj.
Marko se zadržao pola sata pod tušem, Ružica crknula od brige zbog vode.
Kasnije, za čajem, Marko je bio razočaran kad je u hladnjaku našao samo ostatke pečenih krumpira.
Mama, nema niš konkretnije? pitao je.
Nisam znala da će te žena izbaciti u ova doba, hladno je uzvratila. Kaj se dogodilo?
Marko je znao da Ružicu ne može muljati. Pričao je otvoreno kako je htio zaplašiti Ivanu, kako ga je loptica nokautirala, kako ga je dočekala s valjkom.
Ona je poludjela? bila je Ružičina prva reakcija. Ne bih to očekivala od nje. Samo šuti cijeli život!
I ja sam se iznenadio, slegnuo je ramenima Marko, odjednom zaplakao: Tko me uopće treba? Nitko ne kuži i ne poštuje… svi oko mene žele me iskoristiti…
Ružica nije ništa rekla. Bilo joj je jasno da je Ivani sve skupa dojadilo. Znala je kakav je Marko, njena slika i prilika uporan, naporan, često u oblacima, često laže za svoj interes.
Svega par dana kasnije, Ivana mu je javila da traži razvod. Ružici su zvonila zvona u ušima razvod nije nimalo lagan financijski za njih…
Ma bolje da samo živimo odvojeno, molio je Marko, godinama je prijetio razvodom, a sad je molio šansu. Daj mi još jednu priliku da budem bolji muž i otac.
Ivana je popustila, ali pod uvjetima dolazit će samo u dogovorenim danima i satima, nema maltretiranja preko mobitela ili društvenih mreža. Par tjedana je Marko bio uzoran, čak je i Dino rekao:
Šteta što nismo opet svi zajedno. Tata se promijenio, dobar je sad…
Ivana mu je još jednom dala priliku. Ali uz jasno pravilo novi incident i leti iz njenog života. Marko je pristao i vratio se isti dan.
Par tjedana idila, ali Marko je opet skliznuo na staro. Kad je zatražio masažu i opet izvrijeđao sina, Ivana je pozvala policiju. Marko je vičući derao:
Kako možeš? Ja sam otac tvog djeteta!
Pa zašto ne bih mogla? umorno je rekla Ivana. Ti si mene i sina već odavno odbacio lažima.
Ni Ružica nije stajala po strani:
Ne smiješ tako, oduzimaš djetetu oca. Što će ljudi reći, razvedena žena s djetetom, misliš da će te tko pogledati? Treba biti mudra, pametna…
Ali Ivana više nije marila. Ta večer, dok je Dino spavao kraj nje, konačno je osjetila smirenje kakvo godinama nije znala. Zatvorila je oči s mislima: “Nitko ga više neće povrijediti. Dovoljno sam trpjela, sad biram sebe i svog sina.”
