Sve je bilo u redu. Prema ultrazvuku, beba je bila potpuno zdrava. Ali porod je bio težak, prava borba. Rodila sam djevojčicu, ali odmah su krenuli problemi. Toliki problemi da su me doktori počeli uvjeravati da je najbolje da je se odreknem.
Moja djevojčica ležala je u inkubatoru. Kada je moj muž, Tomislav, došao u posjet, odgovorni liječnik mu je rekao da dijete nema šanse za život, da će biti samo teret. Tomislav je dugo razmišljao i donio odluku lakše mu je bilo odustati i sačuvati svoj mir. Ja nisam mogla progovoriti, bila sam potpuno slomljena.
Ali prije nego su me otpustili iz bolnice, rekla sam da se neću odreći svoje kćeri. Tomislav je spakirao svoje stvari i otišao. Ja sam s malenom Stelom stigla u prazan stan. Lutale smo po bolnicama i ambulantama, hvatajući se za svaku nadu i mogućnost. Na kraju su stigli prvi rezultati.
Mnogo majki koje su imale bolesnu djecu pružale su mi podršku i snagu. Jednog dana u bolnici sam upoznala gospodina Ivana. Pričao mi je o sebi. Njega je supruga ostavila zbog mlađeg ljubavnika, i nisu imali potomke, pa dani mu prolaze u samoći.
Ivan je gledao moju Stele tako s nježnošću u očima da mi suze same krenuše. Pomogao mi je savjetima, vezama, čak i svojim novcem. S vremenom smo postali toliko bliski da više nismo htjeli biti razdvojeni. Vjenčali smo se.
Danas je moja Stela gotovo sasvim zdrava. Postala je vrhunska sportašica. A u našu obitelj je stigao još jedan mali veseljak sinčić Luka.
