Raskid smo vodili komplicirano, ali u to uvući Ivu? To je bio novi rekord, čak i za njega. Prsti su mi drhtali dok sam gledala snimač, a želja da ga slomim o zid bila je sve jača.
Ipak, morala sam razmisliti hladno. Trebala mi je netko tko će me smiriti i reći da neću izgubiti sina zbog toga.
S drhtavim rukama nazvala sam odvjetnicu. Odgovorila je pri drugom zvonu.
Matea? Što se dogodilo? smiren i čvrst glas Suzane postao je moj temelj.
Suzana, ne vjeruješ što je Ante učinio, izmamila sam suze kroz smiješak. Skrio je snimač u Ivinoj ljuljašci. Pokušava sakupiti dokaze protiv mene.
Suzana je uzdahnula, a ja sam čula šuštanje papira u pozadini. Duboko udahni, Matea. Bilo koji dokazi prikupljeni na taj način ne mogu se koristiti na sudu. On neće moći iskoristiti to protiv tebe.
Sigurna si? pitala sam, jedva glasom.
Apsolutno, odgovorila je odlučno. Ostani smirena. Ako to procuri, sve će se okrenuti protiv njega. Kako si to otkrila?
Ispričala sam joj cijelu priču od čudnih šumova do noćnog otkrića.
Suzana me je slušala, a kad sam završila, rekla: Dobro. Evo što ćeš učiniti. Iskoristi to u svoju korist. Pobriši sve korisno s snimača. Preokreni situaciju na svoju stranu.
Njene riječi zapalile su u meni iskru.
Nisam planirala da Ante izmakne čistom rukom. Hvala, Suzana. Sredim to.
S odlučnošću podignula sam snimač i izravno u njega rekla: Čuo si, Ante? Što god da pokušavaš, nećeš uspeti.
Provela sam nekoliko sati pripremajući zamku. Snimač sam postavila pokraj televizora i pustila da snima satima dječjih crtića i reklamnih spotova.
Monotonija i ponavljajući šum ostavili su ga s jednim velikim razočaranjem.
Kad sam bila zadovoljna rezultatom, pažljivo sam vratila snimač u ljuljašku, pazeći da sve izgleda netaknuto. Zadovoljstvo što sam nadmudrila Antu bilo je gotovo opipljivo.
Došao je vikend, i Ante se pojavio. Dočekala sam ga s lažnom ljubaznošću, dok mi je želudac stezao od iščekivanja. Gledala sam ga dok je razgovarao s Ivom, a njegov pogled više puta je klizio prema ljuljašci.
Ivo, pokaži tatu kako jaše svoju konjić, ponudila sam, glasom slatkim kao med.
Ivo je s oduševljenjem skočio na konjić. Ante je pratilo, a na licu mu se pojavila proračunata pomisao.
Čekala sam, srce je lupalo, dok je Ante neopaženo uzeo uređaj. Jedva sam zadržavala zadovoljstvo, zamišljajući njegovo razočaranje kad čuje beskorisne snimke.
Dani su prolazili, a Ante nije spominjao taj incident. Njegovo šutnje govorilo je sve zna da je izgubio, ne želi to priznati. Shvatila sam njegovo šutnje kao priznanje poraza, tihi prekid sukoba.
Osjećaj trijuma i olakšanja bio je nevjerojatan. Zaštitila sam sina i nadmudrila bivšeg muža. Ovaj mali, ali značajan uspjeh učvrstio je moju odlučnost da budem na straži.
Ante me neće nadjačati. Sad i zauvijek.
U tišini, dok je Ivo već zaspao, nisam mogla ne nasmijati se. Kuća je bila tiha, ljuljaška je stajala nevino u kutu.
Prošla sam kroz iskušenje i pobijedila. I znala sam da ću to učiniti ponovno, što god da se dogodi, da zaštitim sina i osiguram mu sretan život.
