Kad je Dario predao Ljubici ključeve od svog stanu, ona je odmah shvatila: Barikada je podignuta. Niti jedan Leonardo DiCaprio nije čekao Oscar onoliko koliko Ljubica čeka Daria, a uz to još i svoj mali kutak.
Tužna, tridesetpetogodišnja, sve češće je bacala suosjećajne poglede prema uličnim mačkama i vitrinama Sve za hobije.
U međuvremenu je on samac koji je cijelu mladost trošio na karijeru, zdrave prehrane, teretanu i sve te besmislene pokušaje da se nađe u svijetu, a uz to i bez djece.
Ljubica je od dvadesete godine sanjala ovaj poklon, i negdje na nebu se napokon svidjelo da nije šala.
Imam posljednje poslovno putovanje ove godine i cijeli sam tvoj, rekao je Dario, predajući impozantne ključeve. Samo ne boj se mog škrinje. Obično dolazim kući samo da odspavam, nastavio je i otplovio u drugi vremenski pojas za cijeli vikend.
Ljubica je ugrabila četkicu za zube, kremu i otisla provjeriti što je to škrinja. Problemi su se pojavili već na ulazu. Dario je unaprijed spomenuo da brave ponekad žmire, ali Ljubica nije očekivala da će toliko.
Četiri desetine minuta se borila s vratima: gurala, vučala, stavala ključ do kraja, lagano ga pritisnula, ali vrata očito nisu htjela popustiti pred novim stanarom.
Upravo kad je počela primjenjivati sve one psihološke trikove koje su joj školu učili kolege za garažna vrata, naposlijetku su se otvorila i susjedove vrata.
Zašto se probijate u nečiji stan? upitala je zabrinuta ženska glas.
Ne probijam se, imam ključ, uzvratila je ljutito Ljubica, brisajući znoj s čela.
A vi tko ste? Nisam vas prije vidjela, nastavila je susjeda, ne želeći se miješati.
Ja sam njegova djevojka! uzviknula je Ljubica, okrećući se i naslonivši ruke uz bokove, ali vidi samo prorepinu kroz koju je razgovor tekao.
Vi? iznenada je upitala žena.
Da, ja sam. Ima li problema?
Ništa, ništa. Samo on nikad nikoga nije dovodio ovdje, zamisljivala je susjeda (u tom trenutku Ljubica je još više zaljubila u Daria), a sad eto ovako
Kako tako? zapitala se Ljubica.
To nije moja briga. Oprostite, zatvorila je vrata.
Shvativši da ili ona ili on Ljubica je s cijelom snagom ubacila ključ i pritisnula ga kao da želi progurati cijelu zgradu. Vrata su se popela.
Unutrašnji svijet Daria otkrio se pred djevojkom, a njena duša se prekrila ledom. Naravno, samcima je svojstvena doza asketizma, ali ovo je bila prava čaša.
Nesrećo, tvoje srce je zaboravilo, ili možda nikad nije znalo što je udobnost, izmamilo je Ljubica kad je pregledavala skromni stan u kojem će sada često boraviti.
Sa druge strane, bila je sretna. Susjeda nije lagala: ženska ruka očigledno nikad nije dirala te zidove, pod, kuhinju ni siva prozora. Ljubica je bila prva.
Ne mogući od laganja, djevojka je poskočila i potrčala u najbližu trgovinu po lijepe zavjese i podlogu za kupaonicu, uz ručnike i kuhinjske krpe.
U trgovini su joj se nasukali Do podloge i zavjesa pridružili su se mirisnici, ručni sapuni i praktični spremnici za kozmetiku.
Dodavanje takvih sitnica u nečiji stan nije nikakav prepotentnost, umirivala se Ljubica, vukajući drugi kolica za prve.
Brava više nije stajala na putu. Zapravo, više nije radila i nalikovala je hokejaškom golmanu koji je zaboravio masku prije utakmice.
Shvativši da je napravila grešku, Ljubica je do pola noći s kuhinjskim noževima iskrivila staru bravu, a ujutro odjurila u dućan po novu. Noževe je, naravno, trebalo zamijeniti. I vilice, žlice, stolnjake, daske za rezanje i podmetače za vruće. Pa i zavjese će ipak trebati.
U nedjelju za ručak Dario je nazvao i rekao da će ostati na poslovnom putu još par dana.
Bila bih ti zahvalna da uneseš malo topline i udobnosti u moj stan, nasmijao se kroz telefon kad je Ljubica rekla da je dopustila neke slobode u njegovom interijeru.
Uz to je udobnost već ulazila kamionima, a ona je raspoređivala po tehničkom planu i potpisanom dokumentacijom. Toliko je godina sve to skupljao u sebi, a sada kad su joj ruke konačno slobodne, nije mogla stati.
Jedini što je ostalo u starom stanu prije Darioovog povratka bio je pauk blizu ventilacije. Ljubica je htjela ga ugnjetati, ali videći njegovu osam očiju, odlučila ga ostaviti kao simbol netaknutosti tuđeg imanja.
Darioov stan sada izgleda kao da je osam godina bio sretan u braku, zatim se razočarao, a onda ponovno sretan, samo naopako.
Ljubica se nije zadovoljavala širiti stan; odlučila je da cijeli hodnik zna da je nova domaćica i da se sva pitanja mogu upućivati njoj. Prsten na prstu još nema, ali to je samo tehničko pitanje.
Susjedi su isprva gledali sumnjičavo, a zatim samo razmahnuli rukama: Kao da nam je draže, vi ste vi, a mi smo mi.
***
Na Dan Darioovog dolaska Ljubica je pripremila pravu domaću večeru, spakirala svoje još čvrste filet dijelove u elegantnu, ali pomalo vulgarnu ambalažu, rasporedila mirise po kutovima, a zatim, prigušivši novo osvjetljenje, počela čekati.
Dario je kasnio. Kad je Ljubica osjetila da joj ambalaža puće u kutu zbog kojeg je pola godine radila u teretani, u bravu je ubacio ključ.
Nova brava, samo gurni, nije zaključana!, pomalo zbunjeno, ali s dozom strasti, odgovorila je Ljubica. Nije se bojala osude previše je radila na stanu da bi netko to mogao kritizirati. Sve će joj oprostiti.
U trenutku kad su se vrata otvorila, Ljubica je primila iznenadnu SMS poruku od Daria: Gdje si? Ja sam kod kuće. Gledam, stan se uopće nije promijenio. Prijatelji mi govore da ćeš ga preplaviti kozmetikom.
Poruku je, naravno, pročitala puno kasnije. U međuvremenu u stan su ušle potpuno nepoznate osobe pet ljudi: dvojica mladih, dvojica školskišija i jedan vrlo stariji djed, koji je primijetivši Ljubicu odmah popravio i pomirio svoje sivo vlasište.
Ma daj, tata, dočekuju te. Pa zašto ti treba ta zdravstvena ustanova kad kod kuće imaš allinclusive?, zaprijedovao je mladić, a potom dobio šamar od svoje, vjerojatno, žene.
Ljubica je stajala na pragu s dva puna čaša, nije se mogla pomaknuti. Željela je viknuti, ali se zaglavila.
U kutu je pucketao radostan pauk.
Oprostite, a vi tko ste? proćutkala je Ljubica.
Vlasnik ovog skromnog kutka. odgovorio je djed, gledajući u medicinsku uniformu koju je Ljubica nosila. A vi, mislim, ste iz poliklinike, došli raditi šivanje? Tako, recimo, da sam rekao da ću sve sam.
Mmm, da, Adam Matijević, ovdje ima prava udobnost i milost, uštrcala je za Ljubicom muževina supruga. Uopće drugačija stvar, ne kao u podrumu. Djevojko, kako se zoveš? Nije li vam naš Adam Matijević previše star? No, naravno, muž je ugledan, s vlastitim domom
Ljubica
Eto! Dobro ste odabrali, Adam Matijević, ljudi birate, ništa se ne može reći!
Djedu su se, gledajući u blistave oči, sve činile slučajnosti.
A gdje je Dario? šapnula je Ljubica, suzdržavajući se da ne izmrsi oba čaša.
Ja sam Dario! podigao je ruku dječak od osam godina.
Čekaj, još je preuranjeno da budeš Dario, mama ga je odmakla i poslala oboje s mužem u auto.
Ooo, oprostite, čini se da sam pogriješila stan, napokon je Ljubica shvatila, prisjećajući se brave. Ovo je Buzkova, osamnaesta, stan dvadeset i šest?
Ne, ovo je Bukovina, osamnaesta, trljao je djed, spreman razpakirati svoj neočekivani dar.
Pa dobro, uzdahnula je Ljubica, pogriješila sam. Uđite, smjestite se, a ja ću se odmaknuti; moram nazvati.
Uhvativši mobitel, potrčala je u kupaonicu, zatvorila vrata i obukla ručnik. Tada je pročitala Darioovu SMS:
Dario, stići ću uskoro, samo sam se zadržala u dućanu, odgovorila je Ljubica.
U redu, čekam. Ako ne smeta, dovuci bocu crnog, ostavio je glasovni zapis Dario.
Crveno vino Ljubica je htjela donijeti, ali ga je već imala u sebi. Uzimajući podlogu pod pazuh i skidaјуći zavjesu, čekala je da stranci prođu u kuhinju, tek tada se iz kupaonice izmaknula.
Spakivavši stvari u vreću, izmakla je iz stana.
***
Pričat ću kasnije, objasnila je Ljubica kad je mladić otvorio vrata.
Koračajući kroz maglu, prošla je pored njega, ne gledajući se. Prvo je pošla u kupaonicu, zamijenila zavjesu i raširila podlogu, zatim u sobu gdje je pala na kauč i spavala do jutra, dok je sav stres i crveno vino isparilo.
Probudiše se i vidjela da joj ispred stoji nepoznati mladić, čekajući objašnjenje.
Recite, koja je adresa?
Stambeni, osamnaesta.
Prijatelji, ako želite čitati još naših priča ostavite komentar i ne zaboravite lajkati. To nas motivira da pišemo dalje!
