Marku Petrovića je nestao podizani raspoloženje čim je, parkirajući auto ispred zgrade na Trgu bana Jelačića, zakoračio u hodnik. Kući ga dočekuje predvidljivost: papuče na koje se odmah obuje, miris večere koja se širi iz kuhinje, čistoća, svježe cvijeće u vazi.
Nije ga dirnulo što je žena kod kuće što još starija žena treba raditi cijeli dan? Peći peciva i vezati čarape. Preuveličala je s čarapama, naravno, ali bit je u tome.
Marija, uobičajeno mu se nasmiješi i izađe mu u susret:
Umoran? Napravila sam pita s kupusom, jabukama, baš onako kako voliš
Zastala je pod teškim Markovim pogledom. Stajala je u udobnoj kućnoj košulji, kosa pod maramom uvijek je u njoj kuhala.
Profesionalna navika da drži kosu pod kontrolom: cijeli život radi kao kuharica. Oči lagano podignute, na usnama sjaj. Navika koja se Marku sada čini vulgarnom. Kakav je to način da se svojom starošću učini šarena!
Vjerojatno nije trebalo biti tako grubo, ali je izrekao:
Šminka u tvojoj dobi je besmislica! Ne stoji ti.
Marijine usne se zadrhtale, ona je šutjela, ali nije mu ni pokrila stol. To je i dobro. Pite su pod peškir, čaj je skuhana sam će se pobrinuti.
Nakon tuša i večere, toplina mu se vraća, kao i sjećanja na dan. Marko, u omiljenom plaštilu, smješta se u fotelju koja čeka samo njega i pravi se da čita. Kao što je rekla nova suradnica:
Vi ste zaista atraktivan čovjek, i zanimljiv.
Marku je 56 godina, vodi pravni odjel velike tvrtke u Zagrebu. Pod njegovim vodstvom su svježi diplomanti i tri žene iznad četrdesete. Još jedna koleginja je na porodiljnom; na njeno mjesto je primljena Ana.
U trenutku zapošljavanja Marko je na terenu, a danas po prvi put vidi novu kolegicu.
Pozove je u svoju uredsku prostoriju da se upoznaju. Uz nju uđe miris laganih parfema i svježine mladog doba. Okrugli lice okružen je svijetlim loknama, plave oči gledaju samopouzdano. Sočne usne, pjegavac na obrazu. Je li joj tek 30? Marko bi joj ni 25 ne dao.
Razvedena, majka osmogodišnjeg sina Ivana. Sam nije razumio zašto, ali pomislio: Dobro!
Dok razgovara s novom, malo se nasmiješio, govoreći da sada ima takvog starog šefa. Ana je zamahom trepavica odbila njegove riječi i izrekla nešto što ga je uznemirilo i čega se sada sjeća.
Marija, koja je sada odmaknuta od svađe, pojavila se uz fotelju s večernjim čajem od kamilice. Marko se namršti: Uvijek neprimjereno.
Ipak, popio ga je ne bez zadovoljstva. Odjednom pomisli što bi mlada, lijepa žena Ana mogla raditi sada. Srce mu zapljuska zaboravljeni osjećaj ljubomoru.
***
Ana, nakon posla, uđe u supermarketi u Splitu. Sir, kruh, jogurt za večeru. Došla je kući neutralna, bez osmijeha. Automatski, više nego nježno, zagrlila je sina Ivana koji je izjurio.
Otac se bavi na balkonu gdje mu je radna radionica, dok majka priprema večeru. Postavila kupovinu, odmah prozvala da joj boli glava i da je ne dira. Istina je bila tuga.
Ana, još od razvoda s Ivanovim ocem prije nekoliko godina, tuge je osjetila u praznim pokušajima da postane dostojna glava obitelji.
Svi dostojni su se pokazali čvrsto vjenčani i željeli su lagane odnose.
Posljednji, radili su zajedno, činili se zaljubljeni do ušiju. Dvije strastvene godine. Čak je iznajmila stan (više za svoju udobnost), ali čim se pojavio miris prženog, proglasila da moraju ne samo razići, nego i da Ana mora napustiti posao.
Pronašla je i samog mjesta. Sad Ana živi opet s roditeljima i sinom. Majka ju je žalosno obasila, a otac je smatrao da dijete treba rasti barem s majkom, a ne samo s djedom i bakom.
Marija, Markova žena, već je primijetila da muž prolazi kroz životnu krizu. Čini se da sve ima, ali mu nedostaje ono najvažnije. Bojala se pomisliti da bi mogla biti ono najvažnije za njega. Trudila se olakšati situaciju. Kuhala ono što je volio, uvijek je bila dotjerana, ne upušta se u duboke razgovore, iako joj to jako fali.
Pokušavala je zatekneći unuka na dačiji. Ali Marko se dosađivao, mrštio.
Vjerojatno zato što su oboje željeli promjenu, Markova i Anina priča se zapalila odmah. Dva tjedna nakon što je Ana došla u firmu, pozvao ju je na ručak i odvezao kući.
Dodirnu ruku, ona se okrenula prema njemu rumenim licem.
Ne želim se razići. Idemo li na moju daču? šapnu Marko. Ana kimne i auto odjurila.
Petkom Marko završava posao sat vremena ranije, ali tek oko devete navečer zabrinuta žena primi SMS: Sutra razgovaramo.
Marko ni ne slutio koliko je točno opisao suštinu nadolazećeg, po pravilu, nepotrebnog razgovora. Marija je shvatila da nakon trideset dvije godine braka ne može još uvijek gorjeti.
Ali muž je bio toliko blizak da ga gubitak znači gubitak dijela sebe. Neka mršti, brblja i čak se ponaša muško, ali ostaje na svom omiljenom sjedalu, večera, diše uz nju.
Marija, tražeći riječi koje bi zaustavile rušiteljski pad života (uglavnom svog), ne spava cijelu noć.
U očaju izvuče svadbenu knjigu u kojoj su oni, mladi i s puno pred sobom. Koliko je bila lijepa!
Mnogi su je sanjali kao svoju. Muškarac mora to zapamtiti. Čini se da će doći, pogleda (neka uz uvjet) fragmente njihove sreće i shvati da ne sve ide u otpad.
Ali se vratio tek u nedjelju i shvatio: sve je gotovo. Pred njim je drugi Marko. Adrenalin ga ispunjava do kraja. Nepristojnost i sram ga ne sputavaju.
Za razliku od žene koja se boji promjena, on ih žudi i prihvaća. Čak planira. Govori tonom da ne prihvaća prigovore.
Od tog trenutka Marija može smatrati sebe slobodnom. Sutra podnijet će zahtjev za razvod. Samo. Sin s obitelji mora se preseliti kod Marije. Sve po zakonu. Dvosobni stan u kojem je živio sin, po papirima pripada Marku naslijedio ga je.
Preseljenje u tro-sobni kod majke, neće narušiti uvjete mlade obitelji, a i ona će imati tko brine. Auto, naravno, ostaje njemu. Što se tiče dače, on zadržava pravo da se tamo odmara.
Marija shvaća da izgleda jadno i neprivlačno, ali ne može zadržati suze. One joj ometaju govor, izlaze nejasno. Molila je da se zaustavi, da se sjeća, da pomisli na zdravlje, barem na svoje Posljednje je izazvalo njegov bijes. Prišao joj je blizu, šapnuo, a zatim vrisnuo:
Ne vuči me u svoju starost!
Ne bi bilo mudro tvrditi da je Ana zavoljela Marka i zbog toga pristala na njegovu ponudu u prvu noć na dači.
Status udate žene je privlačio je, a odgovor ljubavnika koji ju je odbacio dodatno je zagrijavao.
Umorila se od života u stanu gdje otac vladao svojim strogošću. Željela je stabilnu budućnost. To joj je mogao ponuditi Marko. Najbolja opcija, priznavala je.
Unatoč šezdesetim, nije izgledao kao djed. Stasni, pomalo mladolik. Šef odjela. Pametan u poslovima i simpatičan u razgovoru. I u krevetu pokazivao je pažnju, a ne egoizam. Impresioniralo je što neće imati iznajmljeni stan, siromaštvo ili krađe. Jedini nedostatak bila je sumnja u dob.
Godinu dana Ani se počela nizati razočaranja. Osjećala se još djevojkom, željela je uzbuđenja iz života redovitih, a ne jednom godišnje, i ne previše formalnih. Privlačile su je koncerte, vodeni park, voljela je se sunčati u odvažnim kupama, družiti se s prijateljicama.
Zbog mladosti i temperamenta lako je sve to spajala s obiteljskim životom. Čak i sin, koji sada živi s njom, ne sprečavaj aktivan život.
Marko pak jasno pokazuje umor. Iskusni pravnikmenadžer, u cijelom danu brzo rješava probleme, ali kod kuće postaje umorno čovjek koji treba tišinu i poštovanje svojih navika. Gosti, kazalište, pa čak i plaža su prihvatljivi, ali umjereno.
Ne prigovara intimnosti, ali odmah želi spavanje, najkasnije oko devete navečer.
Također se brine o njegovom slabom želucu koji ne podnosi prženo, kobasice i gotove proizvode iz dućana. Bivša žena ga je očito razmazila.
Ponekad mu nedostaje tradicionalna kuhinja. Ana kuha za sina, ne razumije kako šunka uzrokuje bol u boku.
Ne drži popis obaveznih tableta, misleći da odrasli čovjek sam sve kupi i zapamti kad što uzeti. Tako je dio njenog života tekao bez njega.
Uzimajući sina u obzir, udružuje se s prijateljicama. Čudno, ali muško doba Ana čini brže da živi.
Više ne rade zajedno uprava je smatrala to neetičnim, pa je Ana prešla u notarijsku kancelariju. Olakšanje je osjećala jer neće cijeli dan gledati u Marka, koji joj je podsjećao na otac.
Poštovanje je ono što Ana osjeća prema Marku. Možda je malo, možda dovoljno da par bude sretan?
Blizu je Markovo šezdeseto rođendan i želi veliko slavlje. On, međutim, rezervira stol u malom poznatom restoranu u Zagrebu, u kojem je već bio više puta. Čini se da mu je dosadno, ali je to prirodno u njegovoj dobi. Ana se ne brine.
Praveći svečani doček, kolege-poveznike iz obitelji i starih prijatelja s Marijom pozivaju ga, ali je to neugodno. Obitelj je daleko, a on ne pronalazi razumijevanje u braku s mladoj.
Sin mu ne postoji; odbačen je. Ali zar otac nema pravo odlučivati o svom životu? Kad se vjenčao, mislio je da odlučivanje izgleda drugačije.
Prva godina s Anom bila je poput medenog mjeseca. Volio je biti u društvu, smiješio se, poticao je njene troškove (ne pretjerane), prijatelje i fitness.
Podnio je glasne koncerte i lude filmove. Na toj valnoj duljini učinio je Anu i njenog sina punopravnim vlasnicima svog stana. Kasnije je podijelio dio daće s bivšom suprugom.
Ana, iza Marka, zatražila je od Marije da joj ustupi svoju polovicu. Prijetila da će prodati svoj udio velikog doma prevarantima.
Kad je kupila, jasno za Marka, registrirala je daću na svoje ime. Argumentirala da je tamo rijeka i šuma dobro za dijete. Sad cijelo ljeto na dači žive roditelji Ane s unukom. To je koristilo i Marku: nije volio bučnog sina mlade supruge. Oženio se iz ljubavi, ne da bi odgajao nečiji potomak, pogotovo bučan.
Bivša obitelj se razljutila. Kad su dobili novac, prodali su svoj trosobni stan i odselili se. Sin s obitelji našao je dvosobni stan, a Marija, njegova bivša, preselila se u jednosobni. Marku to nije bilo bitno.
Sada je šezdeseti rođendan. Toliko ljudi iz srca želi mu zdravlje, sreću, ljubav. A on ne osjeća adrenalinski zamah već godinama. Svake godine ga prati poznato nezadovoljstvo.
Mladog suprugu, nesumnjivo, voli. Ne stiže mu s njom, to je problem. Ne može ga zamoriti, pa živi po svom. Smiješi se i živi po svom. Ništa ne dopušta sebi osjeća, ali to ga iritira.
Ah, da je mogao uložiti dušu svoje bivše žene! Da bi mu donosila čaj od kamilice, prekrivala ga dekom kad zaspi. Marko bi s radošću šetao s njom po parku, šaptao u večernjim satima dok sjedi u kuhinji, ali Ana ne podnosi njegove duge priče. Čini se da počinje dosadno u krevetu. Nervira ga to i ometa.
Marko nosi kajanje što je prebrzo razvio razvod. Mudri muškarci pretvaraju ljubavnike u proslavu, a on u suprugu!
Ana, s temperamentom, može izdržati najmanje deset godina s konjem u duši. I nakon četrdeset će ostati znatno mlađa. To je ponor koji će se samo produbiti. Ako mu sreća bude naklonjena, završit će život u jednoj minuti. Ako ne
Ti nerođendanski razmišljanja udare u sljepoočnice tupim bolom, ubrzavaju otkucaje srca. Pogleda Anu ona je među plešućima, lijepa, s blistavim očima. Sreća se budi kad je vidi pMarko je, gledajući Anu kako se smiješi, shvatio da je vrijeme da konačno prihvati svoj novi život.
