Sjećam se kako je Nikola, nakon korporativne zabave, došao kući tek pred zoru. Žena mu, Ružica, bila je zaspala duboko, a on se tiho popeo pored nje na krevet i odmah potonuo u san.
Kad je ujutro ručala izustala iz kreveta, primijetila je na Nikolinom košulju crvenu ružičastu boju. U tom trenutku zazvonio je njegov mobitel stigla je poruka.
Uzimajući telefon, Ružica je pročitala: Dobro jutro, dragi!
Šokirana, udala se na krevet, jer takav iznenadni znak od muža nije očekivala. Do tada su proveli deset godina sretne bračne zajednice, a u njihovoj kući su dvije predivne kćeri, pet i devet godina, spavale tiho u svojoj sobi.
Ružica je prvotno poželjela započeti svađu, ali se suzdržala. Otišla je u kupaonicu, uzela se u brige i, uz suze, pokušala se smiriti.
Najlakše je podići svađu, pomislila je, ali svaka svađa u ovoj situaciji mogla bi otvoriti put njemu. A ako ode, kako ću sama podići djecu?
Uzatvorila je tuš, osušila kosu sušilom, složila frizuru i potom počela pripremati doručak. Nikola se probudio tek oko podneva.
Oh, kako je teško uzdahnuo je.
Želiš li da ti napravim kavu? ponudila je s namještanjem osmijeha.
Ružica je morala iznijeti dosta truda da taj osmijeh izdrži. Kad je poslužila kavu, obratila se mu:
Nikola, nadam se da sutra nećeš ostati prekasno na poslu, jer imam drugu smjenu, a Viku moram pokupiti iz vrtića.
Naravno, naravno odgovorio je.
Ružica je radila frizerku u jednom zagrebačkom salonu. Sljedeći dan, nakon druge smjene, donijela je kući kutiju čokoladnih bombona.
Što, slatkiša ti je zatrebalo? upitao je Nikola.
Jedan od klijenata mi ih je poklonio, on me stalno šiša i za to je zahvalnost.
Nikola je, držeći kutiju, zamislio:
Ove su čokolade skupe! Zašto si ih prihvatila?
Nikola, što je tu neobičnog? Nije me ni na sastanak pozvao.
Tada je razgovor završen. Nekoliko dana kasnije Ružica se vratila s posla držeći bujnu buketu cvijeća.
To je opet od istog klijenta upitao je s prozora.
Nikola, jučer si ostao kasno, a ja te nisam pitala gdje i s kim si bio. I to je samo buket.
Kad je po drugi put, nakon druge smjene, napustila salon, zatekla je muža ispred izlaza.
Nikola, jesi li ostavio djevojčice same? zabrinula se.
Ništa, uspavala sam ih. Samo sam došao te dočekati u autu.
Ali šetnja traje samo pet minuta pokušala je opovrgnuti.
Kad su se vratili kući, Nikola je pogledao ženu:
Ireno, mogu li te uvijek dočekivati nakon druge smjene?
Što to znači? Je li to ljubomora?
Da, ljubomoran sam priznao je. Muškarci takvih poklona ne daju bez razloga.
Dobro, dočekaj me pristala je. Tvoja pažnja mi je draga. Iskreno, i ja te ljubomorno nadgledam kad radiš prekovremeno. Što bi moglo biti, da ti se pojavi netko drugi?
Reći ćeš! Njemam nikoga osim tebe. Problemi na poslu su gotovo nestali. Ugradili su nam nove programe na računala, sve radim u radno vrijeme, više nema prekovremenog, smirio je Nikola.
Ubrzo su se ponovno uspostavili povjerenje i bliskost. No, ponekad, kad se ručala s posla, Ružica bi na stol stavila novu kutiju skupih čokolada. Nikola bi joj pogledom davao do znanja da ga to smeta, a ona bi se nasmiješila i rekla:
Moji klijenti mi poklanjaju ove slatkiše iz srca i ne mogu ih odbiti.
(Poklon košarice)
Dragi prijatelji, ako želite čitati još naših priča, ostavite komentar i ne zaboravite lajkati. To nas potiče da pišemo dalje.
