Marko je već pet godina zaredom odlazio raditi u inostranstvo. Prvo je bio na kamionu u Austriji, zatim je popravljao zgrade u Sloveniji. Odlazio je tamo iz razloga što je htio skupiti novac za svoje sinove, Luka i Ivan, da im osigura bolju budućnost. Svjesni smo da u Hrvatskoj tada nismo mogli ništa postići to je bila naša jedina opcija.
Sreća ga je povremeno posjetila. Jednom mjesečno slao nam je pakete s konzerviranim namirnicama, rižom, uljem i slatkišima. Uz to je prebacivao novac na našu karticu, da ga ja mogu štedjeti uz kamatnu stopu. Uspjeli smo sakupiti dostojnu sumu i kupiti starijem sinu, Luki, stan.
Činilo se da je sve u redu. No, prije nekoliko mjeseci osjetila sam da mi nešto nije u redu. Prvo sam pomislila na menopauzu, ali to nije bilo to. Počela sam prebrzo dobivati na težini, stalno sam htjela spavati, jela sam mnogo i raspoloženje mi je naglo variralo. Internet mi je govorio da sam trudna. Kako ja mogu biti trudna u četrdeset i pet? pomislila sam i odlučila napraviti test. Na štapiću su se jasno pojavile dvije crvene linije.
Nisam htjela nikome reći, ni sinovima ni zaručnicama, ništa o djetetu. Zašto bih im otkrivala? Da me ismijavaju? Da misle da sam, kad sam starija, izgubila razum? Tako sam odlučila prikriti trudnoću. Zima je bila pred vratima, navukla sam sve tople i velike odjeće. Ispod kaputa nitko nije primijetio trbuh.
Nisam željela roditi to dijete. Neki bi rekli da nemam srca. Ali imala sam četrdeset i pet godina, nisam više mlada. Imala sam sinove i unuke kojima sam htjela posvetiti vrijeme, a ne se mučiti s pelenu. Uz to, nemali smo sredstava za podizanje trećeg djeteta. Marko bi opet morao ići u inozemstvo, a ja bez njega ne bih mogla.
Liječnici su mi rekli da je gestacijski termin već kasan i da je operacija iznimno rizična. Pokušavala sam sebe uvjeriti da će sve biti u redu. Možda će Marko biti presrećan što ćemo imati još jednu bebu? Odlučila sam ga nazvati na Skype i podijeliti vijest, ali kamere nisam upalila, samo mikrofon.
Alo, Marku
Nije Marko. Ovo je Marija.
Marija? Tko ste vi?
Gospodo, tko ste vi? Ja sam Markova žena. Želite li nešto? Muža nema, on je na poslu.
Odmah sam odložila slušalicu i počela gorčati. Tako je u životu, kad ti muž prevari bilo gdje i s kim bilo. Htela sam odmah podnijeti zahtjev za razvod, odbaciti sve Markove stvari i nikada ga više ne vidjeti ni čuti.
Ali još sam se u glavi držala nade da će se voljeni vratiti kad sazna za bebu. Znala sam da će Marko doći u veljači, jer je sinovima bio rođendan i dobio je slobodno. Čak mi se sanjalo da trojica šetamo parkom, a Marko drži za ruku našu malu djevojčicu, a ja za drugu.
Na dan 14. veljače, Dan zaljubljenih, Marko je stigao. Pripremila sam romantičnu večeru, upalila svijeće i pustila laganu glazbu htjela sam stvoriti mirnu atmosferu.
Marko, imam iznenađenje za tebe. Trudna sam. Kažu da će biti djevojčica.
Ah, vraga! vikao je on.
Crvenio se od bijesa, srušio tanjure na pod i počeo udarati stol šakama:
Pa dok ja radim kao konj, ti se loviš po drugim muževima? Sad mi želiš nametnuti ovaj teret na vrat?
Marko, sve ću ti objasniti
Dosta! Ne želim te vidjeti! odgnio me tako da sam se naslonila na oštar rub stola i pala.
Marko je otišao, ponio torbu i glasno zatukao vrata. U meni je bilo vrtoglavice, primijetila sam crvene kapljice po podu. Trbuh me jako bolovao, sve sam se mučila. Uspjela sam pronaći telefon i pozvati hitnu pomoć, osjećajući da će dijete uskoro roditi.
Kada su liječnici stigli, već sam držala našu djevojčicu u rukama. Mala je spavala tiho, nije plakala.
Pa, majko, hoćeš li s nama?
Ne. Uzmete dijete, ne treba mi.
Kako to?
Uzmete! Kažem! Ovo dijete je razrušilo moj život! Možda netko drugi voli, ali ja ne. Uzmite ga, ne želim ga gledati!
Bez ikakvih srama predala sam dijete u ruke liječnika. Pregledala su me kod kuće, nije bilo nikakvih komplikacija, porođaj je protekao mirno. Kad je ambulanta odletjela, pospremila sam kuću, uzela tuš i otišla spavati.
Nitko od djece ne zna da sam djevojčicu odustala. Svakodnevno idem u crkvu i molim se da djeca rastu zdravo i da nađu svoje obitelji. Znam da ne mogu sve sama. Ne želim ponovno osjećati sve te terete majčinstva. Želim samo da se Marko vrati kući. No, opet je otišao u Njemačku, razgovara samo s sinovima.
Možda me nazivate ludošću, ali ja biram muža, a ne dijete. Bog će me suditi.
Prijatelji, ako želite čitati još naših priča, ostavite komentar i ne zaboravite lajkati. To nas potiče da pišemo dalje!
