Ej, ne brini, Marko, ne tuguj! Bar je Nova godina bila skroz ludo dočekana!
Evo opet moj rodni grad. Marko sišao s perona, prošetao do trga kod kolodvora i krenuo prema autobusnom stajalištu. Nije ni rek’o ženi da će danas doći.
Raspoloženje mu nije bilo najbolje upravo je imao neugodan razgovor s Anom. Žena mu opet kaže da je sebična, nepažljiva, čak i egoistična.
A zašto egoistična? On je, između ostalog, htio Ani čestitati Novu godinu, ali je ona isključila mobitel. Lijepo se naljutila!
Tri dana je pokušavao doputovati, a ona mu nije dolazila na telefon. Pa je i on odustao.
Uz to, Ani ni roditelje ni sestru nije mogla čestitati, a ni njega. Sad će sve to reći ravno sa praga.
Nije samo ona kriva, i on ima svoje greške, pa neka i odgovara! Kako kažu, najbolja obrana je napad.
Marko se otjerao, ušao u stan u prilično borbenom raspoloženju.
Stan ga je dočekao tišinom.
Ej, tko je ovdje živ? Anja, došao sam! prozvao je glasno, ali nitko nije odgovorio.
Pogledao je u kuhinju Anine nije bilo, u jednoj sobi prazno, u drugoj isto. Ali odmah mu je zapala u oči promjena: uz zid više nije bilo dječjeg krevetića, nestao je komod s djetetovim mijesom i kolica koju su mu roditelji poklonili.
Brzo je potrčao do ormana polica na kojoj su obično bile Anine stvari, također je bila prazna.
Je li izgubila razum? Baš me ostavila? pomislio je Marko.
Nazvao je svekrvu, ali nitko nije podigao slušalicu. Potom je pokušao s Katjom Aniina prijateljicom. I tišina. Na kraju je uspio doputovati do Ivana, Katjininog muža.
Ivane, bok! Daj mi Katjin telefon, ne mogu je dobiti, zamolio je Marko.
Katja je sad s djetetom u selu, tamo smo proslavili Novu godinu. Veze su loše.
Jučer sam stigao jer mi je danas bio smjena, a oni još odmaraju, rekao je Ivan.
A zašto ti treba Katja?
Mislio sam da možda zna gdje je moja Anja. Došao sam od roditelja, a kod kuće je nema. I sve što smo kupili za dijete također nema, odgovorio je Marko.
Čuj, tvoja žena je bila skoro trudna. Ti si na praznike otišao, a ona samu ostavio? iznenadio se Ivan.
Nije htjela ići. Imala je termin 10.11. siječnja, mogli su i doći na vrijeme.
Čestitam ti, Marko, stvarno si smotan, nasmijao se prijatelj.
Zašto? pitao je Marko zbunjeno.
Zato što si vjerojatno već slobodan. Idi u bolnicu, sigurno je tamo, savjetovao je Ivan.
Deset dana ranije.
Ne razumijem, Marko, rekla je majka preko telefona, zašto moraš ostati kod kuće za praznike? Anja ne želi ići, samo ti dođi. Termin je za otprilike dva tjedna, pravovremeno ćeš se vratiti.
A svi će doći: teta Vera s ujakom Sinišom, Natalija s Viktorom, Lidija s Pavlom, ja i otac, a i Viktorija s Glebom.
Viktorija je za praznike rezervirala sobe u hotelu u Gorskom kotaru pravo u šumi, četiri dana, od 30. prosinca do 2. siječnja.
30. prosinca u restoranu će biti banket s pozvanim izvođačima. Ja sam platila za tebe, a ti ćeš mi vratiti. Ostat ćeš kod nas do Božića, a 8. ćeš otići. Tako ćeš stići na termin.
Anja nije htjela ići:
Marko, mogla bih se ozdraviti bilo kada. Zamisli kako bi to bilo: svi se vesele, a ja odjednom započnem. A hotel izvan grada hoće li hitna vozila stići?
Ne, ni kuda ne idem.
Mama kaže da žene sada svoje bolesti računaju kao zanimljivost, a rođenje djeteta kao herojstvo. Ona nas troje je dovela na svijet, skoro nikad nije bila na dopustu i sve je uspjevala.
Marko je znao da Anja ima i svoje razloge, ali je zamiljano zamišljao koliko bi dosadno bilo provesti novogodišnju noć samo s njom za skromnim stolom Anja je već rekla da ne planira ništa posebno. Osjetio je tugu.
Cijela obitelj će te noći pjevati, plesati i zabavljati se u restoranu.
Na kraju je odlučio ići sam.
U hotelu u šumi stvarno je bilo veselo. Negdje oko pola prvog, kad je Nova godina već zakucala, Marko je izašao iz dvorane u predvorje i pokušao nazvati Anu, ali nije se javila.
Dobro, ljuta si, ali i ti si kriva. Mogla bi i ovdje biti i veseliti se s nama, pomislio je Marko.
Sljedećeg dana majka je izjavila:
Anja ti nije ni nazvala, nije nas pozdravila s ocem za praznike. Šteta! Potpuno si je razočarao, sine.
Ne shvaća ona što je prava obitelj. Mi smo svi zajedno, a ona je sama. Neka sjedi i razmisli.
Anja te noći nije mislila ni na njih. Jedino je razmišljala o Marku, a ne o svekrvi, svekrvi i cijeloj rodbini.
Njezini roditelji, kad su saznali da je ostala sama za praznike, pozvali su je kući. Nisu planirali veliko slavlje.
Anjin brat živi u Zagrebu, radi u tvornici koja radi non-stop, pa nije imao velikog slobodnog vremena, pa su roditelji planirali proslaviti Novu godinu dvoje.
30. prosinca u 21:00 Anja i mama su postavile stol, i tada je Anju zgrabio bolnički udar.
Pozvali su hitnu pomoć. Mama je odvezla Anju, otac je slijedio njihovim automobilom.
Ovog puta Anja je proslavila Novu godinu u bolnici, a roditelji u predvorju odjela. Postala je majka
Marko je, po savjetu prijatelja, nazvao bolnicu.
Koliko? Jučer je ispustila, rekli su mu iz recepcije.
Kako ispustila? Nije li već beba?
Da, 1. siječnja, u pola prve.
Tko ju je iz bolnice vukao? pitao je Marko.
Mladić, mi to ne upisujemo u knjigu!
Marko je shvatio da su mogla izvaditi samo roditelji, pa su i oni sada s njom i s bebom.
Kupio je buket ruža i krenuo k njima.
Zvonio je na vrata, a otvorio ga tast.
Dobar dan.
Pozdrav, došao sam po Anu, rekao je Marko.
Zašto? upitao je Anjin otac.
Uostalom, ja sam njen muž, odgovorio je zaručnik.
Anja! viknuo je tast. Došao je neki čovjek i kaže da je tvoj muž. Želiš li razgovarati s njim?
Ne, neka ode, odgovorila je Anja iz dubine stana.
Tast razmakne ruke:
Ne želi. Doviđenja, mladiću! i zatvori vrata.
Marko je stajao još par sekundi i ponovno zvonio.
Ovaj put je otvorila svekrva visoka, snažna, glasna žena. Iskreno, Marko joj se malo bojao.
Nisi li nešto shvatio? upitala je.
Pustite me, hrabro je započeo Marko. Imam pravo
Nije uspio završiti. Žena mu je odskovala buket iz ruku i nekoliko puta ga snažno udarila po licu.
Koje pravo imaš, advokat će ti objasniti! I ne zovi više, unuk mi spava, rekla je, bacio je buket pod njegove noge i zatvorila vrata.
Marko se vratio kući. Po putu je stalno trljao lice ruže su bile lijepe, ali s trnjem.
Kad se vratio, prvi je nazvao majku.
Zamisli, nisu me pustili ni u stan, niti da vidim sina.
Ne brini, Marko, Anja će se vratiti. S djetetom u rukama, kamo će otići? Ne zovi, ne šalji novac.
Neka ih hranijo roditelji, ako su tako pametni. Za tjedan-dva će se sama vratiti. Sad idi spavati, sutra moraš ići na posao.
I tako je učinio: večerao je knedlama iz trgovine i legnuo.
Spavao je mirno, ne znajući da je to zadnja noć u tom stanu.
Kad sljedeći dan dođe s posla, sve njegove stvari u kutijama i crnim vrećama stoje na stubištu.
Zvonio je. Vrata otvorila svekrva, vlasnica dvosobnog stana u kojem su živjeli Marko i Anja.
Pa, dragi zaručnice? Znaš li adresu svog studentskog domu, ili treba podsjetiti? Skupi svoje stvari. Sve što ostane sutra će izbaciti čistačica!
Marku je ostalo samo preseliti se u studentski dom.
Sukob je završio na sudu. Marku je dosadilo živjeti u studentskom domu pa je htio unajmiti stan, ali kad je primio plaću, iz koje su odbili alimentaciju i još 5000kuna za izdržavanje bivše žene, shvatio je da mu ostaje malo za život.
Budi štedljiviji! Još moraš štedjeti za svoj stan, savjetovao je Ivan. Ne brini, Marko! Ne tuguj! Bar si Novu godinu doživio fantastično!
Anja je tri godine živjela kod roditelja, koji su joj pomagali s malim Šimom, dok su svoj stan iznajmljivali. Kad je Anja krenula raditi, ona i Šimo se vratili u svoj stan. Nakon obnove ovdje više nije bilo ništa što bi podsjetilo na Marka i njegovu obitelj.
Što mislite o Markovoj odluci? Javljajte mišljenje u komentarima, lajkaajte.
Prijatelji, ako želite još priča, ostavite komentar i ne zaboravite lajkati to nas motivira da pišemo dalje!
