Natašo Stjepanović, neću više živjeti s vašim sinom, i to mu i recite, rekla je Lada. A s kim ćeš živjeti? Kome ti treba otac za dijete? Nekakve viteške dvorane kod nas s ogradom ne vidim, promrmljala je svekrva.
Lada pakirala stvari svoje kćeri. Već je u kofer stavila najbitnije topli dječji odijeljak za Sofiju i par čizmi, ostalo će kasnije srediti.
Njezini pokreti bili su mirni i metodični u kofer je ubacila topli kombin za Sofiju i mentalno označila kvačicu. Pakirala je još jedne čizme.
Više nije plakala, nije bila pod stresom dovoljno je imala jedne bezspavne noći da odluči: mora se razići od Krešimira.
Čula je kad se on vratio kući. Zagledao je u spavaću sobu, a kad nije našao ženu, otvori vrata dječje sobe. Lada se pretvarala da spava.
Ujutro, kad je Krešimir išao na posao, također je stao pred vrata Sofijine sobe. Zadržao se, šepnuo, ali nije se usudio ući odložio je razgovor s bakom za večer.
Ali razgovora više neće biti, jer će Lada za pola sata zvati taksi i s djetetom od dvije godine odvesti kod svojih roditelja.
Nakon jučerašnjeg događaja, ne želi ni razgovarati s Krešimirom, niti ga gledati.
Navikla je da on pada pod muzu svaki petak. Ali jučer je bila srijeda. Štoviše, jutros je Lada tražila da muž dođe ranije i sjedi s kćerkom dok ona ide na kavu s prijateljicom Vjekom koja je obećala da će joj naći posao na daljinu.
Nije htjela ostaviti kćerku sama i nazvala je Vjeku da pomakne sastanak. Krešimiru to nije bilo po volji:
Kome telefoniraš? O čemu pričaš? nasrnuo se na Ladu.
S Vjekom smo dogovorili da se nađemo, ali ne mogu ostaviti Sofiju na tebe.
Zašto ne možeš?
Pogledaj se u ogledalo na koga si sličan. Odi spavati, sutra imaš posao, rekla je Lada i pošla u kuhinju.
Stoj! vikao je Krešimir i zgrdio ruku. Što ti se ne sviđa moj raspored? Idemo na kavu kod Viteka danas, slavlje! Misliš da si princeza! Ja sam odlučio kad ću dolaziti kući. Jasno?
Lada je pokušala povući ruku:
Pusti! Boli me! Polako, tvoja glava se vrti!
Krešimir se zamahnuo, pa je gotovo pao.
Ah, tako! uzviknuo je, a zatim mu šaka udarila po obrazu.
Lada je uhvatila lice. Krešimir, iznenađen svojim vlastitim odlukama, pustio je ruku i pokušao nešto reći, ali ona je okrenula leđa i otišla do kćerke.
Princezo! opet je vikao i izašao iz stana.
Sveke je Ladu zvala princezom. Djevojka se odmah nije svidjela Nataši Stjepanović.
Dvadeset i jedna godina, a još uvijek živi na roditeljskom pragu. Uči! Ja sam već imala jedno dijete, a drugo je na putu.
Muškarac, kuća, vrt, gospodarstvo! A ona samo uči! Princezo! Bit će ti teško s njom, Krešo. Izaberi jednostavniju djevojku!
Ladini roditelji nisu bili oduševljeni zetom.
Lado, kuda žuriš? Krešimir nije zadnji muškarac na svijetu! Zaljubila si se? Pa, možete se naći, čak živjeti zajedno, iako ja to ne odobravam.
Ne žuri u brak! Razmisli: hoćeš li cijeli život provesti s njim? Pogledaj njegovu obitelj. Tek onda odluči.
Lada je na kraju odlučila. Shvatila je za pola godine da je odluka bila pogrešna. Mogla je otići. Ali, prvo joj je bilo sram priznati da su roditelji imali pravo. Drugo, već je imala nadu.
Dolazak Sofije nije promijenio Krešimira. I dalje je mislio da su sve kućanske dužnosti i briga o djetetu samo ženin posao.
Njeno loše zdravlje, bolest kćerke i ostali problemi nisu mu bili izgovor kad nije bila spremna pripremiti večeru ili pospremiti stan.
S jednim djetetom se ne možeš nositi! Kako to druge žene rade? Kad ja idem na posao, ti spavaš!
Nije moguće da cijeli dan ne nađeš vremena ići u prodavaonicu i skuhati večeru, govorio je on Ladi.
Sofija izbacuje zube, verka se, a ja ne mogu kuhati s njom u naručju. Narudžbu sam poslala. Možeš li sam skuhati štrukle? Ili drži kćerku, a ja ću ti pripremiti večeru.
Nijedna ružna leća nije više bila u igri. Lada sve više mislila da je majka imala pravo savjetovati da ne žuri s brakom i da pogleda obitelj Krešimira.
Par puta je htjela pobjeći, ali je Krešimir obećavao da će se promijeniti, a ona je vjerovala i još uvijek se nada.
Ali prošlog dana, kad mu je prvi put pružio ruku, Lada je shvatila da više ne može trpjeti.
Sram joj je bilo pred roditeljima, ali ne želi živjeti s muškarcem koji ne srami podići ruku na ženu. Ništa od toga nije smjela biti okolina za Sofiju.
Majka je kroz prozor vidjela taksi ispred kuće, iz kojeg je izišla Lada s koferom i Sofijom u naručju.
Kolo, pogledi, Lado je stigla. Pomogni joj nositi torbe, rekla je mužu.
Kad je Lada ušla u kuću i skinula tamne sunčane naočale, roditelji su primijetili: lijevo joj je oko natečeno, ispod plavičastog otoka.
Je li to Krešimir?! iznenadio se otac.
Lada je kimnula.
Sad ću mu sve riješiti, otac je žuriо prema vratima.
Tata, ne, ne treba, spriječila ga je kćerka. Ja ću ga kazniti na svoj način. Ali, pomogni mi izvaditi naše stvari i krevetac za Sofiju iz njegove stana.
Otac i stric su pošli po stvari, a otac ju je odveo u traumatološki odjel.
Ako hoćete podnijeti tužbu protiv Krešimira, medicinski nalaz neće pomoći, morate ići u sudski forenzički centar, objasnio je stric.
Sutra ćemo ići, rekao je otac, mora se zakazati termin.
Krešimir je došao s posla s buketom za ženu i igračkom za kćerku. Kuća je bila prazna. Nisu ni njegove stvari ni Sofijin krevetac.
Pokušao je nazvati Ladu, ali je mobitel bio ugašen. Zatim je zvonio svekrvi. Ona mu je odgovorila:
Da, Lada i Sofija su kod nas. Bolje da ne dolaziš, još mi se otac mrvi od bola. Lada će sama podnijeti razvod.
Krešimir je još pokušavao doći do Lade, čak je čekao ispred kuće tate, ali ona nije odgovarala na njegove pozive, a kad bi šetala sa Sofijom, bila je samo na dvorištu.
Tjedan kasnije je dobio papire za razvod. Tada je počela prava oluja: na vratima se pojavila svekrva, Nataša Stjepanović.
Mamo, ne želim s njom razgovarati, rekla je Lada.
Mislim da treba razgovarati, da sve točke iznad i ispod i budu postavljene, odgovorila je majka. Idemo, nećemo je zvati u kuću, a Sofija spava, pričajmo vani.
Želiš se razvesti? odmah je svekrva skočila na temu. Ako ti nije po volji, odmah pišeš zahtjev?
Krešimir me prevario, rekla je Lada.
Znači, dokazala si ga! Pogledaj, muž ti dolazi pod muzu, ne zgrću se s njim, ne vrati se na svoje, čekaj dok se ne razbudi.
A ti si se pustila u provjeru veza, pa ti je udarac došao. Pa što, razvedi ga? Dijete da ostaviš siročetom?
Natašo Stjepanović, neću živjeti s vašim sinom, i to mu i recite, ponovila je Lada.
A s kim ćeš živjeti? Kome ti treba otac za dijete? Nekakve viteške dvorane kod nas s ogradom ne vidim, promrmljala je svekrva.
Ništa, sama ću se snaći.
Pa onda ne računaj na njegov stan ni na alimentaciju, podrugljivo je dodala svekrva.
Ne treba mi njegov stan. Ali alimentaciju ću zatražiti, sud će biti na mojoj strani.
Tako su se razveli odmah sudski nalaz za tjelesne ozljede pomogao je. Alimentaciju su odredili, plus četiri tisuće kuna mjesečno za Ladu dok Sofija ne napuni tri godine.
Prošlo je pet godina. Prvog rujna, ispred škole, bila je svečana svečanost: bučni redovi srednjoškolaca i prvi razrednici s velikim buketima. Sofiju su dočekali baka i djed, pa i mama.
A otac će doći? upitala je djevojčica, okrećući se prema mami.
Doći će sigurno. Već je nazvao, stiže, odgovorila je Lada. Evo ga!
Lada je mahnula rukom visokom muškarcu koji je tražio njihov par u šarenom masivu.
Ali to nije bio Krešimir. Prije tri godine Lada se vjenčala za Aleksandra svog kolegu. Sad su čekali dijete.
Krešimir je još uvijek sam. Bile su djevojke koje su mu se sviđale, i one kojima se sviđao. Ali kad je riječ išla o ozbiljnim vezama, netko bi mu uvijek otkrio zašto je prva žena otišla.
Malo mjesto, svi se znaju. Krešimir je stekao nadimak kaučni bokser.
Možda će se naći žena koja neće obratiti pažnju na to, ali još se to nije dogodilo Zakon bumeranga, iako ne vjeruje svima
Što vi mislite o svemu? Pišite u komentarima, lajkajte.
Prijatelji, ako želite još naših priča ostavite komentar i ne zaboravite na like. To nas potiče da nastavimo pisati!
