26.listopada, 2023.Zapis u dnevniku
Kako je to slab?.U kojem je stanju? iznenadila je svekrva. U spavanju.Ništa ozbiljno, temperatura malo viša, sve u redu, zima je zakoračila. Ali to nije samo zima!To ti je zbog posla, donosiš kući sve što ti iskopaš na šalteru!Koliko puta ti kažem promijeni posao!
Matea je drijemala kad je iznenada čuo glasno škripanje netko je otvorio ulazna vrata! Pomisla na sat tek osam ujutro.
Marko, dušo, jesi li ti? iznenada upitala Matea, slušajući tišinu stana.
Nije došlo do odgovora. Čula je kako netko otvara vrata kupaonskog ormara i tiho
U žurbi je obukla kućni plaštem i bosa potrčala prema kupaoni.
Kad je otvorila vrata, zastala je od iznenađenja.
Marko je stajao ispred ogledala, šireći usne i gledajući svoj izbočeni jezik.
Matea, je li istina da kad netko slabi, dobije bijeli jezik? upitao je.
A ti što slabiš? pospano je upitala Matea.
Čini se da odgovorio je Marko, zabrinuto dodirujući čelo. Trebam mjerač temperature.Gdje je?Daj da se legnem.Čak me i s posla pustili.Vjerojatno trebamo zvati liječnika.
Uzmila je mjerač. Ispisalo je 37,2°C. Zima je započela, a Marko je legao. Liječnica je došla sat vremena kasnije i izdala bolničku listu.
Nazvala je majku:
Mogu li pokupiti Stipeta iz vrtića?Ne smijemo ga dovesti kući Marko slabi.
Majka je bila oduševljena voljela je unuka, živjela sama i Stipe joj je bio radost.
Što je s Markom?Nešto ozbiljno?
Ništa posebno.Liječnica je došla, izdala bolničku, propisala terapiju, odmarat ćemo se.
Kako se ti osjećaš?pita majka zabrinuto.
Sve u redu!Mogu raditi i drugu smjenu, zamolit ću svekrvu da navečer dođe da provjeri Markova. Tako će cijeli tjedan biti druga smjena. Hvala, mamo, dogovorili smo se.
Što da radim?Treba mi lagana juha na pilećem temeljcu, pa moram još i u dućan, osim ljekarne. Trebam iz zamrzivača izvaditi pileće batke, kupiti mrkvu i krumpir.
U ljekarni sam uzela sve što treba. U podne sam probudila muža.
Marko, ustani, pojedi juhu potakla sam ga laganim šakom po ramenu.
Marko, malo posramljen, sjedio je na krevetu.
Oh, vrti se mi u želu!Može li mi juha doći u krevet, ne morem do kuhinje.
Zbilja tako loše?U redu, donijet ću.Kasnije ćeš ponovo izmjeriti temperaturu
Pojeo je juhu, izmjerio opet 37,2°C. Dala sam mu tablete. Okrenuo se prema zidu i ponovno zaspao. Hvala Bogu.
Da ne slabim Marku plaćaju bolničko punom stopom, a meni u dućanu to nije lako. Krediti u obitelji, ne smijem se opustiti. Nazvala sam svekrvu:
Biserka, Marko je slab.Ako ikad, večerom ga nadgledajte.Kod nas večeri su uvijek puno posla, ne mogu ga dobiti na telefonu.
Kako je to slab?U kojem je stanju? iznenadila se svekrva.
U spavanju. Ništa, temperatura malo viša, sve u redu, zima je započela.
Ali to nije samo zima!To ti je zbog posla, donosiš kući sve što ti iskopaš na šalteru!Koliko puta ti kažem promijeni posao!
Biserka, ja nisam slaba!Vi ste i sami rekli da je Marko u djetinjstvu mogao odmah leći.Mraz je počeo, pa nisam tu da
Da ne nastavim razgovor, brzo sam ga zaustavila. Biserka voli pretjerivati, a za sat vremena će već biti ovdje. Neka pogleda, iako mi je vrijeme ići na posao.
Tako je svekrva je dotrčala s kutijama raznih trava za sina, kažu da neće naškoditi. Pa dobro, ona zna bolje.Kad je mijenjala Marku majicu u mokru, uzviknula:
Kako ti leži u mokroj majici, još će se više razboljeti.Kako to nisi primijetila?
Biserka, on je spavao, što mogao učiniti?
Odšla sam na posao. Poslije nekoliko sati osjetila sam slabost. I ja sam slaba!Ali ne smijem se pokazati, još moram dovršiti smjenu. Navečer sam izmjerila temperaturu viša nego kod muža. Htjela sam se žaliti Marku, ali on je bio zauzet svojim.
Nešto me trzaju.Majka mi je dala čaj s malinama i medom, malo bolje, ali do večeri opet loše.Što da uzmem?
Znaš, i meni nije dobro
Pa uzmi nešto,rekao je Marko i ponovo pogledao svoj jezik u ogledalu.Još je bijel.
Ne smijem slabiti!Ni se ne mogu žaliti, jer ako to kažem mami, ona će me zvati svakih pet minuta s novim savjetima; svekrva će me kriviti, a muž će ostati na svojoj.
Odlučimo ne žaliti se, tiho uzimati tablete i ići na posao. Krediti ne nestaju.
Cijeli tjedan Marko se hvali svojom slabosti, a činilo se da nema nesretnijeg čovjeka čak i kad je termometar pokazivao 37°C, on bi stalno govorio da mu je jako loše.
Svekrva je stalno dolazila s biljkama i čajevima. Najmanje sam željela da me vidi kod kuće; moj izgled nije bio baš najsjajniji.
Marko ništa ne primjećuje spava uz televizor ili telefon. Kad se vratim kući, mjerenje temperature sam radila, i tek četvrti dan sve je bilo u redu.
Slabost je bila, ali smo je prebrodili. Marko je legao duže, tražio više hranu u krevet, mjerenje temperature, da mu donesem nešto za piti.
Svekrva je govorila da je on često bio slab u djetinjstvu, a sada se prvi put u petogodišnjem braku razbolio bilo je neizdrživo!
Mali Marko je jedva savladavao slabost, stalno se žaleći na loše stanje.
Sljedeći tjedan ga su otpustili iz bolnice. Stipe su vratili kući. Marko sutra ide na posao.
Sjedeći za večernjom šalicom čaja, razgovara:
U djetinjstvu sve bi išlo lakše, a sad… ne možeš ni zamišljati!
Pa što je tu posebno?Zašto ne možeš izdržati?
Aha, da si bila u mojim cipelama!Lako je pričati kad si zdrava.
I ja sam bila!Sve sam prolazila, ali ti to nikad ne vidiš.
Marko me pogledao sumnjivo, a zatim se nasmiješio kao da me je otkrio:
Šališ se, jel da?U redu, idemo spavati!
Zamahnula sam, misleći da ništa nije primijećeno
U redu, tako je
Kao u šali žena koja je rodila, tek otprilike može shvatiti što muž osjeća kad mu je 37°CDobro, šapnu Matea, pazeći da glas ne odjekne kroz tihe zidove. Danas ću ostaviti sve bilješke i lijekove na stol, da ih mogu uzeti kad poželim, a ne kad me netko prisiljava.
Marko podigne bradu, pogleda je u ogledalu i vidi kako se bijeli mjesečev odsjaj odražava na njegov jeziku. Znaš što, reče tiho, osjećam se slabijim jer sam stalno mislio da moram biti jaka za sve oko sebe.
U tom trenutku vrata se otvorila tiho, a Biserka je ušla s velikom kutijom krupne drveće, ali sada nije nosila te lijepe čajeve. Umjesto toga, uzela je staru kožnu torbu i iz nje izvukla crnu, izlizanu knjigu. Ovo sam čuvala za tebe, rekla, drhteći, ali vrijeme je da je otvorim.
Marko i Matea podignu pogledi. Knjiga je bila dnevnik njihovog djetinjstva, ispisan rukom njihove stare majke. Stranice su šaptale priče o bolestima, o zimama koje su dolazile svake godine i o tome kako je svaka generacija učila da se nosi s slabošću kroz zajedništvo, a ne kroz tajne i prekršene lijekove.
Matea je otvorila prvu stranicu i pročitala:
Kad se jazik posvijetli, to nije znak bolesti, nego znak da je srce spremno za govor za iskreno priznanje da nismo sami.
U tihoj sobi, dok je snijeg škripao vani, oboje su shvatili da su se borili s istom sjenom: strahom da ne budu dovoljno dobri za one koje vole.
Biserka je stavila ruke na njihova ramena, a zatim, s osmijehom koji je razotkrio duboku mudrost, rekla: Moje lijekove ću zadržati za one dane kad zima još nikad ne bude stigla, ali danas je najvažnije da se brinete jedno o drugome.
Marko je podigao čašu toplog meda i polagano je podigao prema Matei. Na zdravlje, šapnu, na slabe trenutke koji nas uče da budemo snažniji.
Matea se nasmiješila, prihvatila čašu i, dok je uzela prvi gutljaj, osjetila kako toplina obasjava cijelo tijelo. Zrak u sobi postade lagan, a škripa vrata postade ritam srca koje kuca u skladu s novim početkom.
U to jutro, kad se sunce probilo kroz prozore, Marko je napustio svoj stol na šalteru s papirima koji su ga dugo terali, a Matea je zaključala vrata ljekarne. Zajedno su zakoračili prema parku, gdje su djeca smiješno trčala po snijegu, a Biserka je, za prvi put otkako je ikada, ostala iza njih i pogledala ih kako idu, osjetivši da je vrijeme da i ona pusti svoj teret.
I tako su, uz šuštanje snijega i miris svježe pečene juhe koja se širi iz dalekog prozora, našli mir u jednostavnosti: u prepoznavanju slabosti, u dijeljenju tereta i u hrabrosti da se ponovno nasmiješe ne kao oni koji se boje slabosti, nego kao oni koji znaju da je upravo ta slabost izvor prave snage.
