Vesna sa svojih 35 godina vjeruje da neće osjetiti pravu žensku sreću, no sudbina odlučuje suprotno. Oni se zbližavaju kad su oboje već blizu četrdeset. Ante je tada već tri godine udovac. Vesna nikada nije bila udana, ali rađa sina. Kako kažu u narodu, rađa ga za sebe. U mladosti ima vezu sa zgodnim tamnokosim Darkom koji obećava brak i očarava mladu Vesnu. Ona povjeruje u te riječi koje se kasnije pokažu lažnima. Kako se otkrije, zavodnik iz grada već je oženjen.
Čak dolazi Darkova zakonita supruga k Vesni i moli je da ne uništava tuđu obitelj. Mlada neiskusna Vesna popusti. Ali odluči zadržati dijete.
Tako i bude. Vesna rađa Luku. I sin postaje njezina jedina utjeha i radost. Luka je kod nje odgojen na pravi način, dobro uči. Nakon završetka škole upisuje se na ekonomski fakultet. Ante nekoliko puta navrati k Vesni. Predlaže da se spoje. Ali žena oklijeva, iako joj Ante sviđa. Vesna se nekako stidi vlastitog sina i osjećaja da konačno postane sretna. Jedne večeri Luka odlučuje razgovarati s majkom. Kaže da nema ništa protiv: Ja, mamo, ionako više neću živjeti kod kuće. Ujak Ante je pouzdan čovjek. Samo da te ne vrijeđa. Meni je najvažnije da ti budeš sretna. Anteov sin Marko također nema ništa protiv.
Tako počinju živjeti zajedno. Vjenčavaju se i naprave malo slavlje. Vesna radi u seoskoj knjižnici, a Ante je agronom. Sve rade zajedno. Vode kućanstvo, drže stoku, obrađuju vrt. Vole i poštuju jedno drugo, šteta što Bog nije dao zajedničku djecu.
Oba sina se ožene i dočekuju unuke. Svaki put za blagdane pripremaju darove za djecu i unuke. Domaća jaja, mlijeko, vrhnje, svinjetina i piletina. Za blagdane u njihovoj kući okuplja se mnogo gostiju. Tada Ante i Vesna sjede za stolom i uživaju. I raduju se što imaju s kim slaviti.
Samo navečer, kad ljetni par legne spavati, svatko tiho pomisli: bolje da prvi napusti ovaj svijet I nikada se ne osjeti usamljenim.
Godine uzimaju svoje. I jednog dana nevolja se ipak približi Ujutro Vesni postane loše dok upravo počinje kuhati juhu na kuhinji. Starija žena padne. Ante uz pomoć susjeda pozove hitnu pomoć. Liječnici kažu da je Vesnu pogodio moždani udar. Sve funkcije su na mjestu, osim jedne. Vesna više ne može hodati. Luka sa suprugom dolazi posjetiti majku. Da novca za lijekove i ode.
Ante unajmi auto, kad suprugu otpuste iz bolnice, sa susjedom je unesu u kuću.
Sve će biti dobro, tješi suprugu, samo živi. Makar sjedi i razgovaraj sa mnom. Samo živi. A ja ću sve moći. Samo me ne ostavljaj, moja golubice!
Ante lijepo brine za suprugu. Nakon mjesec dana ona prijeđe u kolica. Pomaže mu u kuhinji. Sve i dalje rade zajedno. Gule krumpir i mrkvu, čiste grah. Čak peku kruh. Po večerima Vesna i Ante raspravljaju kako će dalje živjeti. Zima je pred njima. A Ante nema snage za sječu drva.
Možda bi nas djeca uzela na zimovanje k sebi, a u proljeće i ljeto mogli bismo se snaći sami
Za vikend dođe Luka sa suprugom. Snaha Iva, pregledavši cijelu sobu, donosi zaključak:
Morat ćemo vas, golubice, razdvojiti. Majku ćemo uzeti sljedeći tjedan. Neka ja pripremim sobu. I doći ćemo.
A što ću ja? neugodno prošapće Ante. Nikada se nismo rastali. Djeco, kako tako.
Pa to je bilo ranije, kad ste imali snage za gospodarstvo i mogli se brinuti sami, a sada je sve drugačije. Neka te sin odvede k sebi. Nitko vas neće uzeti zajedno.
Luka sa suprugom ode kući. Ante i Vesna gorko uzdišu i razmišljaju što dalje. Svaki od njih, zaspavajući, sanja da se ne probudi kako ne bi vidio sve ovo.
Sljedeći vikend dođu oba sina. Započnu skupljati stvari. Ante sjedi kraj kreveta Vesne. Sve ju gleda, sjeća se njihovih mladih godina. I plače Prisloni se uz bolesnu suprugu. I prošapće:
Oprosti mi Vesno, što se sve ovako dogodilo Negdje smo zanemarili u odgoju djece. Razdvajaju nas kao nepotrebne mačiće. Oprosti. Volim te.
Vesna želi pomilovati rukom obraz muža, ali već nema snage Ante ode, brišući rukavom suze. A kad sjedne u auto, više ne briše
Zatim sin sa suprugom i susjedom započnu skupljati Vesnu, zamotaju je u deku i u njoj počnu iznositi iz kuće naprijed nogama. Bolesna žena pomisli da je to vrlo simbolično Vesna se ne opire, nje više nema kad Ante ode. I bolesna žena samo želi ne doživjeti večer.
Prođe tjedan. Lijepog jesenskog dana, baš na blagdan Svih Svetih, njihova želja se ostvari. Vesna i Ante se sretnu u drugom svijetu.Vesna sa svojih 35 godina vjeruje da neće osjetiti pravu žensku sreću, no sudbina odlučuje suprotno. Oni se zbližavaju kad su oboje već blizu četrdeset. Ante je tada već tri godine udovac. Vesna nikada nije bila udana, ali rađa sina. Kako kažu u narodu, rađa ga za sebe. U mladosti ima vezu sa zgodnim tamnokosim Darkom koji obećava brak i očarava mladu Vesnu. Ona povjeruje u te riječi koje se kasnije pokažu lažnima. Kako se otkrije, zavodnik iz grada već je oženjen.
Čak dolazi Darkova zakonita supruga k Vesni i moli je da ne uništava tuđu obitelj. Mlada neiskusna Vesna popusti. Ali odluči zadržati dijete.
Tako i bude. Vesna rađa Luku. I sin postaje njezina jedina utjeha i radost. Luka je kod nje odgojen na pravi način, dobro uči. Nakon završetka škole upisuje se na ekonomski fakultet. Ante nekoliko puta navrati k Vesni. Predlaže da se spoje. Ali žena oklijeva, iako joj Ante sviđa. Vesna se nekako stidi vlastitog sina i osjećaja da konačno postane sretna. Jedne večeri Luka odlučuje razgovarati s majkom. Kaže da nema ništa protiv: Ja, mamo, ionako više neću živjeti kod kuće. Ujak Ante je pouzdan čovjek. Samo da te ne vrijeđa. Meni je najvažnije da ti budeš sretna. Anteov sin Marko također nema ništa protiv.
Tako počinju živjeti zajedno. Vjenčavaju se i naprave malo slavlje. Vesna radi u seoskoj knjižnici, a Ante je agronom. Sve rade zajedno. Vode kućanstvo, drže stoku, obrađuju vrt. Vole i poštuju jedno drugo, šteta što Bog nije dao zajedničku djecu.
Oba sina se ožene i dočekuju unuke. Svaki put za blagdane pripremaju darove za djecu i unuke. Domaća jaja, mlijeko, vrhnje, svinjetina i piletina. Za blagdane u njihovoj kući okuplja se mnogo gostiju. Tada Ante i Vesna sjede za stolom i uživaju. I raduju se što imaju s kim slaviti.
Samo navečer, kad ljetni par legne spavati, svatko tiho pomisli: bolje da prvi napusti ovaj svijet I nikada se ne osjeti usamljenim.
Godine uzimaju svoje. I jednog dana nevolja se ipak približi Ujutro Vesni postane loše dok upravo počinje kuhati juhu na kuhinji. Starija žena padne. Ante uz pomoć susjeda pozove hitnu pomoć. Liječnici kažu da je Vesnu pogodio moždani udar. Sve funkcije su na mjestu, osim jedne. Vesna više ne može hodati. Luka sa suprugom dolazi posjetiti majku. Da novca za lijekove i ode.
Ante unajmi auto, kad suprugu otpuste iz bolnice, sa susjedom je unesu u kuću.
Sve će biti dobro, tješi suprugu, samo živi. Makar sjedi i razgovaraj sa mnom. Samo živi. A ja ću sve moći. Samo me ne ostavljaj, moja golubice!
Ante lijepo brine za suprugu. Nakon mjesec dana ona prijeđe u kolica. Pomaže mu u kuhinji. Sve i dalje rade zajedno. Gule krumpir i mrkvu, čiste grah. Čak peku kruh. Po večerima Vesna i Ante raspravljaju kako će dalje živjeti. Zima je pred njima. A Ante nema snage za sječu drva.
Možda bi nas djeca uzela na zimovanje k sebi, a u proljeće i ljeto mogli bismo se snaći sami
Za vikend dođe Luka sa suprugom. Snaha Iva, pregledavši cijelu sobu, donosi zaključak:
Morat ćemo vas, golubice, razdvojiti. Majku ćemo uzeti sljedeći tjedan. Neka ja pripremim sobu. I doći ćemo.
A što ću ja? neugodno prošapće Ante. Nikada se nismo rastali. Djeco, kako tako.
Pa to je bilo ranije, kad ste imali snage za gospodarstvo i mogli se brinuti sami, a sada je sve drugačije. Neka te sin odvede k sebi. Nitko vas neće uzeti zajedno.
Luka sa suprugom ode kući. Ante i Vesna gorko uzdišu i razmišljaju što dalje. Svaki od njih, zaspavajući, sanja da se ne probudi kako ne bi vidio sve ovo.
Sljedeći vikend dođu oba sina. Započnu skupljati stvari. Ante sjedi kraj kreveta Vesne. Sve ju gleda, sjeća se njihovih mladih godina. I plače Prisloni se uz bolesnu suprugu. I prošapće:
Oprosti mi Vesno, što se sve ovako dogodilo Negdje smo zanemarili u odgoju djece. Razdvajaju nas kao nepotrebne mačiće. Oprosti. Volim te.
Vesna želi pomilovati rukom obraz muža, ali već nema snage Ante ode, brišući rukavom suze. A kad sjedne u auto, više ne briše
Zatim sin sa suprugom i susjedom započnu skupljati Vesnu, zamotaju je u deku i u njoj počnu iznositi iz kuće naprijed nogama. Bolesna žena pomisli da je to vrlo simbolično Vesna se ne opire, nje više nema kad Ante ode. I bolesna žena samo želi ne doživjeti večer.
Prođe tjedan. Lijepog jesenskog dana, baš na blagdan Svih Svetih, njihova želja se ostvari. Vesna i Ante se sretnu u drugom svijetu.
