Lažni brak.
Moj odnos s Damirom zapravo je lažni brak.
Sve je ispalo tako da je Damiru brak postao nužan zbog napredovanja na poslu radi u velikoj korporaciji čiji je direktor Stjepan Petrović, veliki zagovaratelj obitelji, glava uglednog obiteljskog klana. Otac je četvero odrasle djece, time i tast četvorici zetova i djed šestero unučadi. Neopisivo je ponosan na svoje veliko potomstvo. Za njega je riječ neženja kao kletva, a neženjeni zaposlenik je za njega nitko i ništa, bez obzira na sposobnosti i vrijednosti.
Kad je Damir to shvatio, postalo mu je jasno da će bez službenog braka zauvijek ostati u sjeni, bez šanse da napreduje koliko želi i može.
Nakon što je sve dobro razmislio i odvagnuo, ponudio mi je dogovoreni brak. Nije tu puno riskirao znamo se još iz vrtića, naše su se majke i prije družile, a i dan danas su prijateljice. Cijelu osnovnu i srednju proveli smo u istoj klupi. On meni pomagao s matematikom, ja njemu rješavala pravopisne greške u sastavima.
Poznaje me kao vlastiti džep. Zna da sam bez ikakve skrivene namjere i da mu neću uzeti ni stan, ni kunu, niti ikakvu imovinu ako se razvedemo.
S druge strane, ja sam na sve lako pristala jer sam tada teško proživljavala prekid trogodišnje veze. Trebala mi je distrakcija, nešto što će me izvući iz depresije. I, da budem iskrena, htjela sam malo napakostiti bivšem eno vidi, udala sam se za sposobnog, perspektivnog tipa, s dobrim autom i lijepim stanom u centru ma nije ti ravan! Naravno, i pred prijateljicama se moralo pokazati kako sam sasvim na svom mjestu.
Tako su se naši ciljevi i interesi savršeno podudarili i Damir i ja smo tiho sklopili naš lažni brak u matičnom uredu na Trešnjevci, bez pompe, buke, rodbine, bez limuzina, golubova, bijelih vjenčanica i smokinga.
Obične radne srijede, izmolili smo raniji izlazak s posla i navratili skupa do matičnog, stavili potpise u knjigu. Prstene smo ipak jedno drugom stavili.
Čak sam odlučio na neki period uzeti joj prezime: Turčinović. Zvuči zanimljivije od mog dosadašnjeg Petrović.
Mogu reći da su se sva očekivanja u potpunosti ispunila.
Već nakon mjesec dana Damir je zasluženo postao direktor Odjela u korporaciji.
Meni je status supruge digao reputaciju kod rodbine i prijateljica, a posebno sam uživala kad sam dobila nekoliko poruka od bivšega: Sretno ti bilo, ali nadao sam se da ćemo još jednom biti zajedno. E pa sad vidiš. Čuvao nisi, pa sad žališ. Sad grizi nokte, dragi bivši.
Dakle, lažni brak je ispunio svoju misiju i više nego smo očekivali.
Uzgred, na Damirov je prijedlog privremeno sam se preselila k njemu, za dojam autentičnosti pred drugima.
Subotnje jutro.
U kuhinji pripremam doručak. Omlet, sirnice, bijela kava. Damir voli konkretan doručak. Provirujem kroz prozor buđenje jednog prekrasnog travanjskog dana.
Proljeće mi je najdraže godišnje doba.
Danas imam mnogo obaveza: posjetiti roditelje, spremiti stan, oprati robu, za ručak pripremiti nešto subotnje recimo pohane šnicle, maneštru, pizzu, Cezar salatu. Misli mi kruže oko kućanskih stvari, brige kao u svake domaćice.
Zapravo, Damir i ja evo već trinaestu godinu živimo u ovom našem lažnom braku. Naša kćerka Vedrana ove će godine krenuti u prvi razred. Sin Ivan završava peti i to kao odličan, kao i tata. Tata mu je pametan i baš pravi uzor.
Ne možeš reći moj muž je lažan.
