Snaha
Davnih dana, Ivanka Kovačević nježno je stavila veliku platu s pečenom patkom na pažljivo pripremljeni stol pa uzdahnula. Svaki tren mogli su stići njezini sinovi sa svojim ženama.
Nedavno se i mlađi, Luka, oženio. Vjenčanje je bilo jednostavno, skromno. Takva su vremena, mladi ne vole više one velike fešte kakve je ona sanjala za njih. Kad se ona udavala za pokojnog Stipu, samo su se upisali na općini. Prva godina prošla je bez prstenja, tek kasnije su kupili dva tanka zlatna obruča. Za svoju djecu sanjala je slavlje. Ali svatko bira svoj put.
Nema ona velikih mana, samo mi je previše našminkana ta snaha…, priznala je sebi iznutra. No, znala je da će s njom morati otvoreno porazgovarati.
Snaha Lana je dobra cura, pristojna. Pozitivno utječe na Luku. Pomogla mu je naći odličan posao. Usmjerava ga da se trudi i napreduje. Luka je do tridesete sve imao servirano, nijednoj obavezi nije težio. Ivanka je već počela brinuti. Ali srećom, stvari su se posložile.
Samo te salone i uljepšavanja sebi ne može oprostiti. Lana stalno odlazi na frizuru, masažu, manikuru. Velike kune na to troši. To nije prikladno za ženu s obitelji – barem je Ivanka tako osjećala. Kad dođu djeca, hoće li radije ići na pedikuru, nego kupiti djetetu nove cipele? Ivanka takav način nikad nije razumjela. Za sebe je mislila posljednja, pogotovo otkad je ostala udovica, a dečki iako odrasli, još su trebali podršku.
Iz misli ju je prenuo zvuk zvona na vratima stigla je mladost njezine kuće. Lana je ušla poput prave zvijezde. Svježa frizura, uredni nokti, gotovo bez šminke, kao da je takva rođena.
Lana, kako si divna danas! iskreno je uzviknula svekrva, ali ipak joj se u glasu osjetila sjena negodovanja. Odijelo je valjda novo?
Je, jučer sam ga kupila. Na poslu sam dobila lijepu nagradu.
Bolje bi bilo te kune staviti na stranu, Lana, za svaki slučaj, zlato moje. Nikad ne znaš kad će zatrebati, podijelila je svoje iskustvo Ivanka. Sve nagrade, dopunske prihode, trinaestu plaću stavi na crne dane. Uvijek dobro dođu!
Lana nije ništa rekla. Poštovala je Ivanku jednostavna žena, cijeli život dala za obitelj. Ipak, vjerovala je da crni dani dođu češće onima koji ih očekuju i spremaju se za njih.
Večer je prošla ugodno, ali svekrva je ipak nekoliko puta odmjerila Lanu kroz razgovor o prevelikim troškovima. Lana je shvatila na koga se to odnosi.
A kada ste vi zadnji put išli na manikuru, Ivanka? nije mogla prešutjeti.
Ja…? zbunjeno je spustila pogled. Nikada. Sama nešto kod kuće napravim, da ruke budu čiste. Više ne treba.
Nitko osim njih dvije nije zamijetio ovu kratku razmjenu. Ali Lana se, kao žena, rastužila zbog Ivanke. Zamislite, odgojila je dva sina, danas imaju pristojne plaće i opet štedi na sebi.
Luka, čini li tvoja mama išta za sebe? pitala je muža na povratku doma.
Što ja znam? Kuhanje, evo kako je stol pripremila. Gleda TV. Ode do susjeda. Zašto pitaš?
Zato što nije nikad doživjela ništa lijepo za sebe. Trebalo bi je izvesti u kino, teatar, u dobar restoran…
Ma što ti, njoj to ne treba…
Lana je šutjela, prisjećajući se svoje mame. Nije im uvijek bilo lako, ali mama je svejedno štedjela za lakušić, novu haljinu, i obavezno kupovala pretplatu za kazalište. Zbog duše.
Odlučila je pomoći Ivanki da barem proba živjeti za sebe, a ne sjediti pred televizorom čekajući unuke, kojima će se opet skroz dati.
Nakon nekoliko dana nazvala je svekrvu i nagovarala je da zajedno odu prošetati i popiti kavu. Uz to, predložila je kratki izlet u salon. Lana je ionako trebala kozmetičara i htjela je usput počastiti svekrvu nekim tretmanom za dušu.
Ma pusti, dijete. Ako ti treba, čekat ću u čekaonici ili na ulici.
Zašto čekati? Bolje da taj sat iskoristite za nešto lijepo. Bar manikura i masaža ruku?
Na kraju je Ivanka pristala, ali s oklijevanjem. Lana je unaprijed nazvala svoj omiljeni salon, objasnila situaciju i zamolila sve da se posvete njezinoj svekrvi nenametljivo ponuditi još neku uslugu, a cijena reći da je ona sve platila, samo da Ivanka uživa.
Kad su stigle, Lana je predala svekrvu u ruke majstorica.
Samo pola sata, je li tako, Lana? I cijena, koliko uopće treba platiti?
Dok je ljubazna djelatnica povela Ivanku, Lana se smjestila u foaje i izvadila mobitel, odgovarala na poruke i pozive. Za sebe te subote nije planirala nikakve tretmane.
Svekrva je iz salona izašla nakon puna dva sata, opuštena i nekako mlađa. Majstorice su svoj posao znale.
Uh, Lana, što su mi sve napravili! Kava, čaj… Svi su tako ljubazni! Ali koliko je to sve…
Danas vam je akcija, uskočila je recepcionarka. Ako dođete s prijateljicom, prijateljica dobiva tretmane besplatno. Tako da ništa ne plaćate!
Veselo su otišle u obližnju kavanu. Ivanka je uzela gutljaj cappuccina i naslonila se zadovoljno.
Idemo li sad povremeno na ženske izlaske? predložila je Lana. Salon radi česte popuste za stalne klijentice. Svidjelo vam se, zar ne?
Jako, priznala je svekrva. Nisam znala da to može biti tako ugodno…
Trebali ste prije probati!
Prije? Eh… Djeca su bila mala. Pokojni muž je uvijek štedio, nije volio da se troši na te stvari. A kasnije… nekako više nije bilo smisla.
Sad ima smisla! Da mi pravite društvo, meni je dosadno samoj.
Eto, može, ponekad…
Tako je i bilo svekrva i snaha počele su zajedno brinuti o sebi. Diplomatska Lana nježno joj je osvježila garderobu, uvijek navodeći upola manji iznos u kunama. Nagovorila je Luku da izvede mamu u restoran. Zajedno su otišli u kino. Za Božić joj je Lana darovala pretplatu za gradsko kazalište.
Ti si baš procvjetala, Ivanka hvalile su susjede.
Ma, mladi navuku na bolje stvari, skromno bi odgovorila.
Zaista, Ivanki se činilo da sada, u mirovini, kada je njezina uloga majke dva odrasla muškarca privremeno utihnula, ponovno započinje njezino vlastito proljeće.
