Petar je bio običan dečko, povučen i bez ikakvih loših navika. Kad je navršio 25 godina, roditelji su mu poklonili stan. No, ne radi se baš o poklonu na pladnjupripomogli su mu skupiti novce za prvu ratu kredita. Tako je Petar počeo stanovati sam, uživajući u svojoj mirnoj rutini. Kao programer, volio je tišinu i nije se baš družiovao s ljudima.
Da njegovi dani ne prođu u dosadi, odlučio je nabaviti mačku. Mačić kojeg je našao imao je nezgodan rođenjski problem s prednjim šapicama. Ljudi koji su imali njegovu majku htjeli su ga uspavati, ali Petaru je bilo žao tog malog bića i uzeo ga je k sebi. Nazvao ga je Ljepotan. Zajednički život im je išao kao pjesmaPetar se vraćao s posla jedva čekajući Ljepotana, a Ljepotan ga je uvijek čekao na prostirci pred vratima.
Nakon nekog vremena, Petar je počeo izlaziti s djevojkom s posla. Djevojka, prava energična Zagrepčanka, zvala se Dora Stanić i nije gubila vrijemeu manje od mjesec dana već je živjela kod njega.
Od samog početka, Ljepotan joj baš nije bio simpatičan. Tražila je od Petra da ga se riješi, ali on nije popuštao, objašnjavajući kako je Ljepotan važan dio njegovog života. Dora nije odustajala, stalno je ispitivala kad će napokon maknuti mačku. Petar je konačno rekao da Ljepotan ostaje. Dora je tvrdila da im mačka narušava reputacijugosti se uvijek mršte kad vide njegove “neobične” šape. Petar se osjećao razapet između Dore i Ljepotana, jer ih je volio oboje.
Osim toga, njegovi roditelji nisu bili oduševljeni Doromsmatrali su je pomalo bezobraznom i netaktičnom. Savjetovali su ga da ne žuri s brakom, da ipak bolje prouči situaciju.
Kad su Dorini roditelji došli u posjet, Petar je napokon shvatio da ne želi zauvijek biti s Dorom. Dorin otac se nasmijao čim je ugledao Ljepotana na ulazu i nazvao ga “freakom”. Petar je stao u obranu svog mačka, naravno.
No, tijekom cijele večeri Dora i njezin tata nisu prestali ismijavati Ljepotanovu ružnoću. Smislili su stotinu ideja gdje bi Petar mogao skladištiti mačku. Čak se i Dorina mama pridružila njihovoj “zabavi”. Sutradan, kad se Petar vratio s posla, Ljepotan nije bio nigdje. Na pitanje gdje je mačka, Dora mu je hladno odgovorila da ju je odvela u veterinarsku kliniku.
Petar je odmah krenuo u potragu za Ljepotanom, tražio ga pet sati po Zagrebu I našao ga. Ljepotan mu se, sav sretan, sklupčao u naručju i počeo prešati. Kad su stigli doma, Petar je rekao Dori da spakira stvari i ode. Nije je više htio ni vidjeti. Postala mu je naprosto odbojna.
Ujutro, Dora je tiho spakirala svoje kofere i otišla, rezignirano. Nikada nije mislila da će mačka biti važnija od nje. Petar i Ljepotan živjeli su sretno dalje, a Ljepotan je i dalje uzbuđeno dočekivao svoga čovjeka nakon svakog radnog dana.
