Četrdeset godina živimo pod istim krovom, i sa šezdeset tri godine ti odjednom želiš promijeniti život?
Mirjana sjedi u svom omiljenom naslonjaču i gleda kroz prozor, pokušavajući zaboraviti događaje dana koji prolazi. Prije samo nekoliko sati užurbano je pripremala večeru i očekivala povratak Stjepana s ribolova. Vratio se, ali ne s ulovom, već s novostima o kojima je dugo razmišljao, ali nije imao hrabrosti reći.
Želim se rastati i molim te da to shvatiš iznenada je izgovorio Stjepan, skrećući pogled. Djeca su odrasla, razumjet će, unuci ionako ne brinu za to, a mi možemo sve zaključiti mirno i bez svađe.
Četrdeset godina dijelimo dom, i sad, kad si ušao u sedmu dekadu, ti odlučiš sve promijeniti? zbunjeno je upitala Mirjana. Imam pravo znati što će biti poslije.
Ti ostaješ u našem stanu u Zagrebu, ja idem na vikendicu u Krapini očito je Stjepan sve unaprijed odlučio. Ništa nemamo posebno za dijeliti, sve će na kraju ostati kćerima.
Kako se zove? Mirjana je rezignirano pitala.
Stjepan je pocrvenio, počeo nervozno pakirati stvari i pravio se da nije čuo pitanje. Iz tog ponašanja Mirjana je bila sigurna da postoji druga žena. U mladosti nije poznala takve probleme i nije vjerovala da će na starost ostati sama, dok muž odlazi drugoj.
Možda će se još sve srediti i biti bolje tješile su je kasnije kćeri, Ana i Petra. Nemoj se previše obazirati na očevo ponašanje.
Ništa se više neće promijeniti otresla je Mirjana. Samo sad nema smisla ništa mijenjati, dočekat ću starost, a vi uživajte u svojoj sreći.
Ana i Petra su otišle do vikendice na ozbiljan razgovor s ocem. Nakon toga vratile su se doma našažene, ali nisu odmah rekle istinu Mirjani. Promijenile su retoriku i počele je uvjeravati da je možda bolje živjeti samostalno, bez brige o još nekome. Mirjana je sve shvatila, ali nije ispitivala kćeri, pokušala je nastaviti dalje. Nije bilo lako jer su rođaci i poznanici stalno postavljali pitanja i pokazivali znatiželju u vezi situacije.
Pogledaj, toliko godina zajedno, a na zalasku života muž ti ode drugoj komentirale su manje taktične susjede. Je li mlađa od tebe ili bogatija?
Mirjana nije znala što reći, ali sve češće je razmišljala o suparnici i željela je vidjeti. Zato je otišla u Krapinu pod izlikom da uzme zimnicu napravljenu ljeti. Nije se najavila, želeći izravno susresti tu ženu i pogodila.
Stjepane, nisi rekao da će bivša dolaziti žalila se ekstravagantna dama s pretjeranim make-upom. Mislila sam da ste sve dogovorili, i što ona ima raditi ovdje?
Ozbiljno si me zamijenio za ovo? upitala je Mirjana, gledajući drsko ponašanje suparnice.
Hoćeš li ti samo stajati i dopuštati ovoj da me vrijeđa? vikala je dama. Inače, samo sam nekoliko godina mlađa od vas, ali izgledam mnogo bolje.
Ako ona u tim godinama doista misli da je izgleda glavna vrijednost, rekla je Mirjana, pokušavajući uhvatiti zbunjeni pogled bivšeg muža.
Cijelim putem do autobusne stanice slušala je galamu te šarene, starije Barbike i trudila se ne zaplakati. Tek kod kuće si je dala oduška i pozvala sestru na čaj.
Daj, opusti se pripremala je Nina mirisni čaj od mente. Kažeš sama, nova žena tvog Stjepana nije ni lijepa ni pametna.
Možda je u pravu, možda sam ja ostarela kroz godine sumnjičavo je komentirala Mirjana.
Izgledaš dobro za svoje godine iskreno je rekla Nina. Smatram da je greška u našim godinama nositi leopardove tajice ili mini suknje. Žena je lijepa u svakom razdoblju života ako zna predstaviti sebe i izgleda primjereno svojoj dobi.
Mirjana je promatrala svoj odraz u zrcalu i shvatila da Nina ima pravo. Bila je dobre fizičke kondicije, zdravlje nije mučilo i uvijek je dobro izgledala, šminku je redovito dobivala od kćeri. Nikad nije bila napadna niti je željela podsjećati na papigu, pa si ne može ni zamisliti da se ponaša kao suparnica.
Dobro nastavila je Nina. Sad si slobodna žena, možeš živjeti kako želiš. Kćeri su samostalne, mogućnosti za kulturu i zabavu našeg uzrasta ima mnogo, neću ti dopustiti da kloneš.
Nina je držala svoju riječ, počela voditi Mirjanu u kazališta, šetnje, koncerte. Ubrzo su okupile društvo istih godina, a čak se i jedan gospodin trudio ukazivati Mirjani pažnju, ali ona to nije dopuštala i odvojene susrete odbijala.
Čujem da sad ideš po kazalištima i imaš novo društvo možda ćeš opet naći nekoga? nije šutio Stjepan nakon slučajnog susreta u trgovini.
A što ti radiš ovdje, zar nema bliže trgovine do vikendice, ili tvoja nova ne kuha? pitala je Mirjana.
Oduvijek kupujem ovdje, navikao sam. Teško je mijenjati navike u našem dobu gunđao je Stjepan.
Mirjana nije nastavila razgovor, pod izlikom zauzetosti otišla je doma. Stjepana je u tom trenutku snažno povukla želja da je pozove i kaže koliko žali zbog rastave. Cijeli život proveo je uz ženu i djecu, a onda se zaljubio u živahnu Tatjanu, koja ga je zavrtjela u vrtlog strasti.
Život je isprva s njom djelovalo zabavno, potom se pokazalo da Tatjana ne voli voditi brigu o kući, zapravo preferira spletkarenje, kruženje oko muškaraca i ludiranje na veselim okupljanjima.
Sve češće Stjepan sada želi natrag, a nakon ponovnog susreta s Mirjanom to je još jače. Ona mu nije prigovarala, nije pravila scene, već je dostojanstveno pokušavala živjeti u novim okolnostima. Stjepan nije mogao zamisliti koliko mu nedostaje mir i toplina koje je osjećao pored Mirjane.
Opet si kupio suhe marelice, tražila sam šljive! razljutila se Tatjana, pregledavajući namirnice. Sir nije dovoljno masan, majonezu si zaboravio.
Prije je Mirjana kupovala, ili smo zajedno, a ti sve prebacuješ na mene nije mogao Stjepan više izdržati.
Dosadio si, samo me uspoređuješ s bivšom! vikala je Tatjana. Još reci da žališ što si je ostavio!
Stjepan je zaista žalio, no znao je da nema smisla govoriti. Mirjana nije učinila ništa da ga nagovori ili izazove, samo je bila svoja a on je očajnički žalio zbog odluke i sanjao da ju ponovno zadobije.
Ipak, jasno mu je da Mirjana nikad više neće povjerovati i ne želi ga natrag. Nekoliko puta pokušao ju nazvati, a nakon još jedne svađe s Tatjanom prvi put se odvažio doći pred vrata stana.
Trebaš li pokupiti stvari? pitala je Mirjana, ne puštajući ga dalje od ulaza.
Htio bih razgovarati, imaš li vremena? promrmljao je Stjepan, osjećajući miris svog omiljenog šljivovog kolača iz kuhinje.
Nemam ni vremena, ni mogućnosti, ni volje mirno je odgovorila. Uzmi što trebaš, ja čekam goste.
Stjepan nije imao što uzeti, a toliko toga bi rekao, ali riječi nisu dolazile. Vratio se u vikendicu i otišao sam pripremati večeru, jer Tatjana je opet trčala po selu. Vratila se vesela, i Stjepan je potpuno potvrdi svoju odluku, dajući joj vrijeme za pakiranje.
Nakon svega, htio je ponovno nazvati Mirjanu i sve joj ispričati, ali je odustao i smirio se. Dovoljno dobro poznaje bivšu ženu da shvati da nema šanse za oprost.
Možda kasnije, kroz vrijeme, dođe s pokajanjem i razgovaraju. To treba učiniti, inače nema mira. Nadao se oprostu, bez povratka u zajednički život, jer zna da Mirjana ne može oprostiti izdaju, baš kao što je znao kad je započeo vezu s Tatjanom.
Sada je njegov život postao samotna vikendica, Mirjanin napunjen dani u Zagrebu, druženje s kćerima i unucima, izlasci u kazalište, dok bivšem mužu više nema mjesta u toj priči života.
