Kako se zoveš, ljepotice? neznanac se sagnuo pokraj djevojčice. Marija! odgovorila je djevojčica. A ti? Ja sam Karlo, ja i tvoja mama ćemo živjeti zajedno. Sada smo mi ti, ja i tvoja mama jedna obitelj!
Brzo su se mama i Marija preselile Karlu. Poočim je imao prostran trosobni stan u Zagrebu, a Marija je napokon dobila svoju vlastitu sobu. Karlo je bio srdačan, stalno joj je kupovao čokolade i igračke, a njezin tata ju je zvao samo kad se svađao s mamom.
Nakon nekog vremena, mama je rekla Mariji da joj tata ima novu obitelj i da se preselio. Mariju je to zaboljelo jer ga je jako voljela. Mama bi znala vikati na nju i ošamariti ju po guzi, ali tata to nikada nije radio. Marija se dobro sjećala kad su se roditelji rastali; mama je tada vikala na tatu i čak pokušala ga udariti. No, zauvijek joj je ostala urezana rečenica koju je mama izgovorila na kraju:
Nemoj misliti da si mi prvi dao rogove, imaš ih već dugo kao jelen!
Mama je pokupila stvari i zajedno su otišle kod bake u Split. Marija nikako nije mogla shvatiti otkud tati rogovi kad je bio ćelav i nije imao ni malo kose. Mama i tata su se tada zauvijek rastali.
S Karlom je sve išlo dobro dok Marija nije pošla u prvi razred osnovne škole. Nije voljela školu, bila je nemirna na odmoru, pa su roditelji često bili pozivani kod razrednice. Ponekad je Karlo morao umjesto mame doći u školu. Poočim je bio jako strogi oko učenja i često su zajedno pisali zadaće.
Ti nisi moj nitko, nemaš mi što zapovijedati! znala bi mu Marija reći rečenicu koju je čula od bake. Ja sam ti zapravo otac, hranim te i odijevam, odgovarao bi Karlo.
Kad je Marija napunila deset godina, tata se vratio u grad. Do tada je već dobro znala što znači izraza dobiti rogove. Vjerojatno ga je i druga žena začinila, zato ju je ostavio, rekla je tada njena mama. Kada se tata vratio, tražio je da se ponovno viđa s kćeri. Mama je pristala. Marija i tata su se radosno susreli.
Kako si? pitao je tata. Nisam baš dobro, odgovorila je Marija. Počeo me poočim stalno grditi. On ti nije nitko, kakvo ima pravo vikati na tebe? rekao je tata uzrujano. I baka tako kaže, ali njega nije briga, malo je pretjerala Marija, zapravo joj Karlo nikad nije povisio ton. Samo je željela da se tata pobrine za nju. Dobro, riješit ću ja to, rekao je tata. Šetali su parkom na Jarunu i otkrili da djeca smiju ići na osam tobogana sama, a na ostale samo uz odrasle, ali tata nije htio na vrtuljak s njom. Tada mu je Marija povjerila da joj je uskoro rođendan pa sanja o novom pametnom telefonu. Kad je mama došla po Mariju, rekla je kako Karlo nikada ne viče na djevojčicu, ali tata je odbio to slušati.
Tata mi je pravi škrtac! požalila se Marija Karlu. Nije mi ništa kupio u parku, samo sladoled. Samo smo se šetali. Karlo, ti si bolji od mog tate. Ajmo ispraviti grešku tvog tate i provedimo vikend u dječjem zabavnom centru.
Nažalost, planiran izlet nije se ostvario jer je Karlo morao rješavati hitan problem na poslu. Također je ignorirao njezine nagovještaje o pametnom telefonu.
Tata, Karlo me prevario! uplakana je rekla tati. Obećao je da ćemo ići u zabavni centar, a poslije je rekao da nisam zaslužila ni izlet ni novi mobitel.
Ta mala laž bila je čudotvorna. Tata joj je kupio pametni telefon, ovaj put je poslušao želje svoje kćeri. Nažalost, dobila je najjeftiniju verziju jer nije bilo dovoljno kuna za skuplji model.
Zar nisi mogla pričekati rođendan? pitao je Karlo. Sanjam o psu! rekla je Marija. Ma, ne! Treba ga šetati, a ti nećeš kao i uvijek! odgovorio je poočim.
Nakon tih riječi Marija je počela plakati, odmah je nazvala tatu i žalila se: Tata, uzmi me k sebi! Karlo me stalno kritizira i podučava! vikala je.
Sve su se strane potom počele svađati i rješavati svoje nesuglasice. U tom kaosu, Marija je poslana baki u Split, a nedugo zatim došla je i mama s koferima, govoreći da se rastaje od Karla. Njezin tata se vratio bivšoj supruzi jer je saznao da je trudna. Marija sad više neće dobiti novi pametni telefon, ni psa, a baka joj sigurno neće dopustiti ni mačku!
