Evo, pričam ti iz srca… Znaš kako mi je bilo kao klinki moj mlađi brat, Marko, stalno je bio mezimac mame i bake. Doslovno bi ga obožavale, sve se vrtjelo oko njega, dok sam ja bila ona koja stoji sa strane. On je uvijek imao najbolje igračke, najfinije čokoladice, kolače, šumsko voće i sve što mu je srce poželjelo. Ja sam, s druge strane, uvijek bila ta koja se podrazumijevala čistila sam iza njega, namještala mu krevet i pravila mu doručak. Iskreno, baš me boljelo to što su me tretirale kao njegovu služavku, stalno sam trčkarala oko njega da mu ispunim svaku želju.
Taj njihov odnos me baš počeo žuljati, pogotovo jer znam koliko je mama patila zbog prošlog braka bivši ju je iskorištavao dok nije skupila snage za razvod. A sad sam gledala kako ona odgaja takvog dečka. Kad god bih se pokušala pobuniti, odmah bi me ušutkale i sve ostalo isto ja sam služba, on je kralj. Fino se sjećam zadnje godine osnovne, kad sam se spremala za završne ispite. Umjesto da učim, mama i baka bi me stalno zivkale iz dnevnog doslovno svako malo pa daj mu napravi sendvič, pa pazi da jede, stalno je on bio najvažniji. Tvoj brat je najbitniji, govorile su mi ko da je on centar svemira. Ipak, bila sam tvrdoglava, pa sam sve izdržala i prošla ispite, ali vjeruj mi jedva sam izdržala taj tempo.
Onda, kad sam krenula s pripremama za prijemni na faks, baka me pitala je li to uopće potrebno za curu pričala mi je bolje da se fokusiram na udaju, djecu i kuću. Ma daj… Ipak, nisam joj dala da me pokoleba, završila sam fakultet. Tada sam shvatila da više ne mogu podnijeti svu tu odgovornost za brata, pa sam konačno odlučila otići od doma. Iskreno, bila sam skroz iscrpljena od svega toga. Mama i baka su poludile, pogotovo jer je baka morala dati otkaz kako bi čuvala Marka.
Iseljenje mi je stvarno teško palo, ali zaista mi je trebalo zbog sebe. Zaslužujem više od toga da budem nečija sluškinja. Odlučila sam da ću si stvoriti život gdje će se moja stvarna vrijednost poštivati i znati cijeniti.
